I baš kad je vrijedna gospođa krenula kopat po grobovima prošlosti, komunisti iz groba uzvratiše udarac; objavili su njezinu davnu fotografiju iz Playboya, na kojoj je pokazala više povijesti nego što je planirala. Ona ih tužila, a sud potvrdio da je slika autentična. Dakle, znanstveni dokaz: i povijest može biti gola, samo treba imati hrabrosti da je se pokaže.
U međuvremenu, iz Domovinskog pokreta hvale njezin rad. Cilj im je jasan: pronaći i posljednjeg Titoistu, pa makar i u obliku duha u šufitu seoske zadruge. Ali cilj im nije osveta, nego – istina. Istina. po mogućnosti objavljena u nastavcima, s ilustracijama i glamuroznim fotografijama, ekskluzivno u – Playboyuili remetinačkim Novostima.
I dok s ljevice gunđaju kako istražitelji zločina više poziraju nego kopaju, drugi vjeruju da će se na kraju povijest ipak ogoliti – doslovno. Pa i onaj drugi detalj, kad se profesorica slikala ispod ustaške zastave. A kad završe s komunizmom, možda se pozabave i drugim zlima koji muče naciju: korupcijom, uhljebništvom i praznim frižiderima svojih građana.
Ali treba strpljenja jer istraživanje traje. Razvoj povijesti je sličan razvoju povijesne fotografije; najbolje se razvijaju u – mračnoj komori.
Ispod zidina na Pilama, sklapa se drvena maketa Grada, nova igračka, odnosno novi prostor za igranje djece i odraslih. Neki već govore da para – Disneyland. A gradonačelnik tvrdi da se radi o simbolici povezanoj sa spomeničkom baštinom i dodaje kako je projektantica završila baš taj fakultet i odradila izvrstan poso, za razliku od vječnih njorgala, koji niti su projektanti, niti su završili tu vrstu fakulteta, ali zato rado svima dijele pecete.
Nije jasno na koga su mislili kad su rekli kako za projektirat i napravit maketu Grada od drva treba završit fakultet, a da za vodit pravi Grad od kamena – takav ne treba! Tu su valjda mislili na vodiče što vode turiste kroz grad, a ne na vodiče koji vode nas – domaće.
Nobelovu zlatnu medalju za mir i milijun dolara, dobila je María Machado iz Venezuele, javili su Norvežani. Hrabra Venecuelanka već godinama diže glas protiv diktature u svojoj zemlji, čiji diktator/predsjednik je traži kako bi je zamolio da šuti. A toga diktatora bi rado uklonio američki predsjednik Trump, ne zato što mu je kolega diktator, nego jer mu ne da naftu. Ali Nobel je Nobe pa se Trumpovi pristaše pitaju nije li njegova hrabrost ipak veća od one gospođe Marie. I on se hrabro bori protiv cijeloga prijateljskog svijeta, osim protiv Rusa, Bjelorusa, Sjevernokorejaca, Kineza…
Ne zanima njih što će María Machado novčanu nagradu uložit u borbu za građanske slobode i demokraciju, za razliku od Trumpa koji bi je uložio u novu izbornu kampanju.
I dok gospođa María prima zlatnu medalju, digitalna golub mira Trump twita: ja sam je trebo dobit, ako ništa onda zbog mira u Gazi.
A negdje na Karibima diktator Maduro izlijeva svojoj zemljakinji betonsku medalju koja se nosi oko vrata, bez mogućnosti skidanja, unaprijed uživajući u dodjeli joj nagrade za mir – onaj vječni.
Teško je dokučit zašto, ali eto, ponos Hrvatske u EU, parlamentarac Bartulica, apostol konzervativne Europe i neumorni čuvar obiteljskih vrijednosti, odabrao je baš naš grad za konferenciju krajnje svjetske desnice. Tema: nekrolog pokojnom američkom aktivistu Charlieju Kirku. Jer, ‘ko ne bi želio posvetiti dan političkom mučeniku s druge strane bare? Govornici su, u duhu ekumenske ljubavi, ne samo podržali rehabilitaciju četničkih vođa, nego usput i hrvatsku državu uspjeli proglasit pravnim nasljednikom NDH.
S druge strane, ljevica se tresla ko da je stigla nova sezona ‘Igre prijestolja’. U njihovoj verziji budućnosti, ovi bi Dalmaciju vratili Italiji, neistomišljenike protjerali, a imovinu naravno nacionalizirali, ali u privatne ruke. Mladež bi, po starom receptu, veselo ginula za ideale Kaptola, Opusa Dei, Orda Iurisa, Vigilarea i drugih svetih institucija koje bdiju nad našim moralom (i tuđim posteljama). I ‘ko bi drugi mogao sve to organizirati bolje nego Bartulica? Dok ga majka hrani i pegla mu košulje, on s pravom može tvrditi da zna kako izgleda tradicionalna hrvatska obitelj. U opasnosti od atentata nije, osim ako se i dalje bude vozio Ferrarijem prijatelja iz podzemlja. A to mu više ne treba, nakon bogate gaže u darežljivom Europskom parlamentu.
