Iz razgovora sa ženama koje još uvijek uporno gaje tu lijepu tradiciju, doznajemo kako se golubice većinom izrađuju u rano proljeće, odnosno uoči najvećeg katoličkog blagdana Uskrsa, a zapravo za blagoslov na Cvjetnicu ili “palmanu nedjelju“, kako se običajno u našim krajevima Cvjetnica još naziva.
“Od davnina su proljeće i razdoblje uoči Uskrsa najbolje vrijeme za izradu golubica. Naime, upravo tad su mlade grane smokve pune soka i stoga je to vrijeme kad je najlakše uraditi taj prepoznatljivi uskršnji ukras”, riječi su jedne bake iz Konavala koja priča kako bi tada majke i bake zaposlile svoje unuke da im pronađu i donesu te grane.
“Najčešće poobjed, okupili bi se ukućani i uz svečanu tišinu prekidanu samo upitima unuka, slijedilo je izvlačenje srčike i spravljanje ukrasa”, ispričala je.
SIMBOL KUĆE I NADE, PORUKA MIRA
Najviše nam je o tom običaju i bajkovitom uratku na prepletenoj grani masline, otkrila naša sugrađanka Vesna Pejović koja svoje znanje nesebično na radionicama udruge Deša prenosi na mlade generacije.
“Tradicija Dubrovnika su pomice, ali je, nažalost, nametnik poharao palme od kojih su se za blagdan plele palmine grane te su mnogi počeli plesti grane maslina. A uz njih, skupa ‘u kompletu’ idu i ove golubice”, govori Pejović i dodaje kako su one divan simbol kuće i nade, ali i poruka mira.
Doista su lijepe.
“Masline su ovdje od davnina i koristile su se prije nego su palme bile svakom dostupne. No, palme se sade tek unazad par stotina godina, možda od doba Francuza. Inače, uz nasade palmi u Arboretumu i na Lokrumu, vjerojatno su palme ranije bile zasađene tek uz neke bogataške te kuće pomoraca. Sadnja duž svake rive, uslijedila je relativno kasno”, priča naša sugrađanka koja, u suradnji s udrugom Deša, umijeće izrade golubica od srčike smokve prenosi i na mlade generacije.
~Vesna Pejović pokazuje kako se prave golubice od srčike smokve~
MASLINE UKRAŠAVANE CVIJEĆEM
Masline su se uz obalu Jadrana ukrašavale s proljetnim cvijećem, najčešće s malim kiticama mihojlica, a postojao je i običaj prvojutarnjeg umivanja u vodi s laticama tog proljetnog cvijeća. Ukrašene grane su nošene na blagoslov te su se čuvale uz ikonice ili nekakve svete slike u kući. Te su se grančice držale kao blagoslov koji čuva kuću.
Na kraju godine se nikad nisu bacale, nego su se spaljivale kad je bilo otvorene vatre ognjišta, a pepelom bi se posipali nasadi oko kuća. Kasnije, ako ih nisu mogli spaliti, tad bi ih zakopali.
Svi koji su se bilo kad upustili u pravljenje golubica, jedinstvenog su stava kako je to vrlo “pipav posao“. Jer, za početak treba pronaći odgovarajuće mlade grane smokve, najbolje one koje tek “udare iz zemlje“.
“Mogu biti tanje ili deblje, čak i debljine palca, ali dužina ovisi od razmaka između pršljenova, odnosno ‘kolinaca’. Važno je da budu što duži, što kod mladih grana može biti i do 15 centimetara. Što je grana starija, drvenastija je i razmaci su kraći, a srčika unutar nje sve tanja i manje elastična. Zapravo, jest elastična, ali neupotrebljiva jer je jako tanka, skoro kao konac i stoga neupotrebljiva”, objašnjava.
No, kod mladih grana je srčika dosta debela, katkad kao tanja olovka! Tad je izvrsna.
“Za izradu jedne golubice, nužno je isjeći grane te izbjeći koljena kako bi se srčika mogla istisnuti s odgovarajućim štapićem. Važno je reći kako se srčika savija dok je vlažna, a kad se osuši postaje krta. Za jednu golubicu trebaju tri takva štapića, ali neće uspjeti svaki pokušaj”, govori i pojašnjava kako uz dozu sreće, treba ih istisnuti s elastičnom, oguljenom grančicom šipka koji je za tu svrhu najžilaviji i najpogodniji.
‘PIPAV’ POSAO, ALI NAGRAĐUJE
Otkriva i kako treba istisnuti šest, sedam grana kako bi dobili tri srčike koje odgovaraju za izradu golubice.
“Srčika je rastezljiva kao žvakaća guma, pa se stoga potopi u vodu i kad se dovoljno smoči mogu se početi oblikovati golubice. Tako se srčike isprepleću na određeni način i na dnu svežu tankom žicom, potom se formiraju kljunčići, malo se stisnu rep i krilca i pusti da se figura osuši”, objašnjava.
Golubice se čuvaju na određeni način u kutijici i traju godinama.
“Oči i kljun se iscrtaju crnom olovkom, a kljun onako diskretno oboji crvenim lakom za nokte. Vidjela sam na internetu da u sjevernoj Dalmaciji, u Šibeniku i Zadru, naprave crtu i golubice im i izgledaju drugačije ali prepoznatljivo. Vjerojatno svako selo želi nešto samo za njih karakteristično”, govori pa iznosi kako je za naše podneblje zanimljivo da se pletu maslinove grane.
“Naime, listovi masline rastu u parovima. I onda se isjecka grana gore i dole, ali se ostave da ta dva lista ostanu zajedno. Potom se slažu gusto, jedan na drugoga, list do lista preko fiksne grane, sve do vrha. Istina, grana masline tako ne izgleda u prirodi. Ali, povod izradi ovog ukrasa je Uskrs. Da se osuši pravilno, stavi se u neku knjigu i par dana pritisne s nečim da listovi ostanu ravni. Na kraju se dekoriraju s golubicom ili cvijećem te se tako nosi u crkvu na blagoslov”, objašnjava.
OD SITNICA KOJE NAS OKRUŽUJU, STVARA SE NOVI ŽIVOT
Na Pelješcu i Korčuli plele su se grane masline, a u Primorju i Konavlima palme. Doznajemo kako je najviše posla bilo pronaći materijal.
Na radionicama su mnogi tek spoznali koliko treba truda za izradu golubica. Jedinstvene su reakcije onih koji ih uspiju napraviti, većinom je to nešto kao “majko mila, tko se ovog sjetio, iz ničega napraviti nešto ovako lijepo?!“.
Nitko ne može sakriti fascinaciju kako se stvara novi život od sitnica koje nas okružuju. Najzanimljivije su reakcije djece: sjaj u očima najbolje iskazuje vječnu želju za otkrivanjem onog što priroda skriva i što se uz malo truda i umjetnički talent može izraditi.
