MOKOŠICA – U ranim jutarnjim satima, na strmim padinama iznad izvora rijeke Omble, odigrala se jedna od najvažnijih bitaka za deblokadu Dubrovnika tijekom Domovinskog rata. Tog dana, hrvatski branitelji iz Imotskog, pripadnici 3. imotske bojne 4. gardijske brigade, pod zapovjedništvom Zdenka Šanića, izveli su odlučujući napad na Golubov kamen – strateško neprijateljsko uporište s kojeg su srpske snage mjesecima kontrolirale i razarale cijelu Rijeku dubrovačku, onemogućavajući promet jedinom cestom prema Dubrovniku.
Bitka je započela već 1. srpnja, kada su borbeni zrakoplovi Hrvatske vojske napali položaje na Golubovu kamenu. Prvi pokušaji oslobađanja bili su izuzetno teški – osam gardista je ranjeno, među njima i sam zapovjednik Šanić, a branitelji su zbog snažnog neprijateljskog topništva bili prisiljeni na kratko povlačenje. No, već sljedećeg dana, 2. srpnja, pojačani pripadnicima 1. i 2. satnije, Imoćani su ponovno krenuli u napad. U žestokim borbama, uz velike žrtve, uspjeli su ovladati cijelim platoom Golubova kamena i nastaviti napredovanje prema Uskoplju, Vukošu i Planiku, gdje su se spojili sa snagama 4. bojne 4. brigade ZNG-a.
Cijena oslobađanja bila je visoka…
Oslobađanje Golubova kamena označilo je prekretnicu – neprijatelj je potisnut, a Dubrovnik je dobio nadu u deblokadu i mir. Nažalost, cijena pobjede bila je visoka: tijekom akcije i u mjesecima nakon nje poginulo je osam pripadnika imotske bojne, a ukupno je 36 Imoćana dalo život na dubrovačkom bojištu.
Njihova imena uklesana su na spomen-ploči u Trstenom, gdje se svake godine 2. srpnja okupljaju suborci, obitelji i građani, odajući počast žrtvi i hrabrosti.
Imena poginulih imotskih branitelja na Golubovu kamenu i okolnim položajima:
- Vinko Žužul Pašić
- Branko Kutleša
- Joško Novović Tuta
- Anđelko Kutleša Baja
- Mladen Kunac
- Mate Vučak Čigra
- Milan Trutin Šilje
- Mladen Aračić
Golubov kamen danas je simbol otpora, zajedništva i žrtve hrvatskih branitelja.
“Gledao sam vis s kojega smo puzali čitav dan, na nekih 35, 40 stupnjeva, bilo je strašno vruće. Gledao sam škrape u kojima su ostali naši poginuli, onaj ponor nad Omblom kojim smo sišli nas osmorica. Evocirao sam uspomene, gledali smo odakle nas je neprijatelj tukao. Razmišljao sam i o našem zapovjedniku koji je tada bio ranjen i plakao, što me duboko potreslo.”
— Ivan Budalić, sudionik bitke i gradonačelnik Imotskog
D.G.
