Vrhunski teorijski fizičar prof. dr. sc. Goran Senjanović, jedan od najuglednijih hrvatskih znanstvenika u svijetu, vratio se iz inozemstva u rodni Split s ambicioznom namjerom, da stvori Centar za teorijsku fiziku koji bi grad i Hrvatsku pozicionirao na svjetsku znanstvenu kartu. Povratak koji je bio najavljivan kao veliki uspjeh, završio je razočaranjem.
Profesor Senjanović, čija se znanstvena karijera proteže kroz najprestižnije svjetske institucije, za sebe kaže da kao dijete nije bio tipičan štreber. Prekretnica se dogodila zahvaljujući njegovu četiri godine starijem bratu, izvrsnom matematičaru. Jednog poslijepodneva brat je na stolu ostavio otvoren Matematički vjesnik.
“Kad sam ugledao zadatak, odjednom mi se činilo da ga mogu riješiti. Satima nisam prestajao razmišljati o tome. Tada sam shvatio da volim znanost i da se želim time bavit”, rekao je Senjanović za HRT.
Vrhunski fizičar
U jednom od predavanja studentima Fakulteta elektrotehnike, strojarstva i brodogradnje (FESB) u Splitu, profesor Senjanović nastojao je približiti mladima sam istraživački proces u teorijskoj fizici.
“Nije toliko važno da razumijete o čemu se radi. Jezik kojim govorimo izrazito je matematički i gotovo je nemoguće dočarati što mi točno radimo. Ali ako dobijete dojam zašto i kako se radi istraživanje, bio bih više nego sretan”, poručio je studentima.
Doc. dr. sc. Damir Lelas s FESB-a prisjetio se kako je Senjanović u srpnju 2020. godine održao iznimno zapaženo predavanje “Higgs Boson: The True Story”, točno na desetu godišnjicu otkrića Higgsova bozona. “Tijekom karijere sretao sam ljude u inozemstvu koji su o njemu govorili kao o vrhunskom fizičaru. Važno je da javnost zna da Hrvatska ima takvu osobu”, ističe Lelas.
Impresivna međunarodna karijera
Profesor Senjanović 1973. godine odlazi na City College of New York, a potom na University of Maryland, gdje radi kao postdoktorski istraživač. Dvije godine kasnije zapošljava se u Brookhaven National Laboratoryju. Razdoblje između 1987. i 1990. proveo je na relaciji Amerika – Zagreb, pokušavajući organizirati dio istraživanja u Hrvatskoj. Početak rata prekinuo je te planove, a znanstvenu karijeru nastavlja u Trstu, gdje ostaje punih 30 godina, a potom i u Münchenu, sve do prije godinu dana.
“Znajući o kakvom se svjetskom imenu radi, želja nam je bila angažirati profesora Senjanovića u Splitu. To bi bio ogroman dobitak, naglašava Lelas.
Na prijedlog rektora Sveučilišta u Splitu, Senjanović je bio spreman napustiti izvrsne uvjete u Münchenu i vratiti se u Split. Njegov ključni uvjet bio je jasan, formiranje istraživačke grupe i osnivanje Centra za teorijsku fiziku.
Sveučilište u Splitu je 29. veljače 2024. donijelo odluku o osnivanju Centra za teorijsku fiziku Sveučilišta u Splitu. “Stvaranje novog instituta je čudo u životu jedne zemlje”, ističe Senjanović, posebno naglašavajući važnost Instituta Ruđer Bošković, koji danas predstavlja srž hrvatske znanosti: “Bez Ruđera Boškovića Hrvatska bi bila deset puta slabija u znanosti”, naglasio je.
Veliki obrat i razočaranje
U studenom 2024. Senat Sveučilišta donosi odluku o potpori djelovanju Senjanovića kroz tzv. chair poziciju, a nekoliko mjeseci kasnije i odluku o stvaranju Međunarodnog centra za teorijsku fiziku.
“Chair pozicija je fantastičan koncept koji kod nas praktički ne postoji. Njime se vrlo brzo može stvoriti relevantno istraživanje dovođenjem jedne svjetske osobe”, objasnio je Lelas.
Unatoč međunarodnoj podršci i pismima preporuke uglednih znanstvenika, suradnja sa Sveučilištem krenula je u neočekivanom smjeru. Suradnja nije išla po planu. “Nudi mi se pozicija da umjesto chaira budem savjetnik rektora. Drugim riječima, umjesto da stvaramo nešto veliko, da ne radim ništa”, istaknuo je profesor Senjanović.
S druge strane sa Sveučilišta u Splitu navode kako su ponudili ugovor u skladu s važećim propisima i financijskim mogućnostima. “Pokušali smo argumentirati da to nije ono što je dogovoreno i da se s tim ne može napraviti centar ni istraživačka grupa”, tvrdi Lelas.
Razočaranje je bilo veliko, osobito jer je profesor u projekt uložio energiju i entuzijazam. “Koliko god mi je novac drag, ne bih ga mogao uzeti, a da ne radim. U cijeloj ovoj priči stvar koja je neusporedivo važnija od plaće bila je mogućnost građenja svjetske fizike, teorijske fizike s kolegama”, naglasio je.
Što kažu sa Sveučilišta?
Prodekan za znanost Sveučilišta u Splitu, prof. dr. sc. Silvestar Šesnić, smatra da je riječ o znanstveniku najvišeg kalibra. “On ima potencijal za Nobelovu nagradu. Neizvjesno je hoće li je dobiti, ali on jest taj kalibar znanstvenika, odnosno vrh svjetske znanosti”, rekao je.
Posebno se ističe pismo preporuke Sheldona Glashowa, nobelovca i jednog od utemeljitelja standardnog modela čestica. “On je direktno poslao pismo podrške za angažman profesora Senjanovića u Splitu kao chair profesora i za Centar za teorijsku fiziku” otkriva Lelas.
“Neki ljudi mi kažu da je bilo ludo što sam povjerovao, ali to je bilo toliko službeno najavljeno”, navodi profesor Senjanović i ističe: “Kad ispričate priču poput moje, ljudi vam kažu: ‘Ajme, to je Hrvatska!’ Smatram da nema ništa strašnije od te rezignacije”.
Govoreći o odlasku mladih znanstvenika, ističe: “Ne mislim da je odljev mozgova nužno loš. Nama fali doljev mozgova. Dobro je da ljudi odu u inozemstvo i napuste svoje sredine. Da biste bili priznati fizičar u svijetu, morate prijeći određeni put. Taj protok je nevjerojatno važan za vaše formiranje” naglašava profesor Senjanović.
Unatoč svemu, od ideje ne odustaje. Ideja mu je pomoći kolegama u Splitu kao što su profesor Lelas i njegova grupa da stvore jaku teorijsku fiziku. Od svojih snova i “gušta stvaranja nečega” ne odustaje.
