Zbog rata na Bliskom istoku cijene nafte naglo rastu na svjetskim tržištima. Barel je već probio granicu od 90 dolara – na američkom tržištu dosegnuo je oko 91 dolar, dok je u Londonu cijena oko 93 dolara. Američka sirova nafta tako je u tjedan dana poskupjela oko 35 posto, što je najveći rast od 1983. godine.
Istodobno je cijena nafte tipa Brent crude skočila oko 28 posto, što je najveći tjedni porast od 2020. godine. Analitičari procjenjuju da bi cijene mogle početi padati tek kada tankeri ponovno počnu prolaziti kroz Hormuški tjesnac, ključnu pomorsku rutu za globalnu trgovinu naftom. Katarski ministar energetike upozorio je čak da bi cijena barela u idućim tjednima mogla dosegnuti i 150 dolara.
U hrvatskoj Vladi tijekom vikenda traju konzultacije o mogućim mjerama kako bi se ublažio udar rasta cijena goriva. Očekuje se da će odluka biti donesena na sjednici početkom tjedna, a jedna od mogućnosti je ponovno ograničavanje maloprodajnih cijena. Ekonomski analitičar Mladen Vedriš smatra da je potrebno pronaći ravnotežu između neizbježnog poskupljenja i zaštite građana i gospodarstva.
Nešto je sumjivo
“Poskupljenje koje traje mjesec ili dva može se podnijeti, ali važno je da se teret raspodijeli. Država još uvijek može intervenirati kroz trošarine, a distributeri ne bi smjeli pokušavati maksimalno povećavati marže”, rekao je. Vedriš naglašava da gorivo koje se trenutačno prodaje na benzinskim postajama uglavnom dolazi iz zaliha nabavljenih po starim cijenama. “Ono što točimo danas nije proizvedeno od nafte po novim cijenama. Riječ je o zalihama koje su formirane po ranijim, nižim cijenama”, ističe. Zbog toga smatra da nagli skok cijena nije opravdan.
“Ovo povećanje od oko 24 centa po meni je neprimjereno. Volio bih vidjeti kalkulaciju onih koji predlažu takvo poskupljenje i objasniti gdje se ta razlika odjednom pojavila u nekoliko dana”, rekao je Vedriš.
Vedriš upozorava i na opasnost da rast cijena goriva potakne nova poskupljenja drugih proizvoda i usluga. Prema njegovim riječima, za to zasad nema realnog razloga jer udio goriva u troškovima većine djelatnosti iznosi tek nekoliko posto. “Ako gorivo poskupi pet ili šest posto, to ne znači da svi proizvodi moraju poskupjeti jednako. Najvažnije je spriječiti inflacijska očekivanja i špekulacije”, naglasio je.
Dodao je i da država ima regulatorne mehanizme kojima može reagirati kako bi se spriječilo prelijevanje rasta cijena goriva na širu inflaciju.
