Nakon što smo objavili mučnu video snimku koja pokazuje izgladnjele konje atrofiranih mišića na zagrebačkom Hipodromu, oglasili su se iz Grada Zagreba pod kojim je Ustanova Upravljanje sportskim objektima, zadužena za Hipodrom. Reakciju prenosimo u cijelosti.
‘Ne javlja nam se’
Četiri konja sa snimke su u vlasništvu g. Miroslava Kinčla, dok se za jednog konja i dalje ne zna tko je vlasnik, unatoč tome što je ustanova Upravljanje sportskim objektima u više navrata na svojoj web stranici, ispred ulaza u sportski objekt Hipodrom i u dnevnim novinama objavljivala javne pozive, pozivajući vlasnike konja da se jave ili radi sklapanja ugovora kojim bi se regulirao smještaj ili da preuzmu iste sa objekta.
Izgladnjeli, izmučeni konji uglednog kirurga na zagrebačkom Hipodromu: ‘Ne daju im ni veterinara’
Nadalje, g. Kinčl je ustanovi Upravljanje sportskim objektima podnio zahtjev za korištenje prostora za smještaj konja te je dostavio dokaze o vlasništvu prednje navedena četiri konja. Ugovori o korištenju prostora za smještaj konja su pripremljeni te u siječnju 2024. godine upućeni javnom bilježniku na solemnizaciju. Unatoč opetovanim obavijestima i pozivima na sklapanje ugovora, g. Kinčl do današnjeg dana nije potpisao ugovore niti se javio, slijedom čega nije preuzeo brigu i skrb o svojim konjima. Upravo zbog te situacije, Ustanova je angažirala ovlaštene veterinare koji redovito pružaju zdravstvenu skrb konjima, a djelatnici sportskog objekta Hipodrom ulažu napore oko hranjenja i čišćenja boksova u kojem se konji nalaze iako to nije njihov redovni posao, budući da se Ustanova kao upravljač ne bavi tom vrstom djelatnosti. Ukoliko se vlasnik konja ne javi u dogledno vrijeme, bit ćemo primorani odvesti konje na odgovarajuću skrb izvan Hipodroma a sve o trošku vlasnika”, poručuju iz Grada Zagreba.
‘Etički problem’
Prizorom izmučenih konja zgroženi su u udruzi Prijatelji životinja te pozivaju na hitan izlazak veterinarske inspekcije na teren. “Najprije, želimo istaknuti da je naša udruga izričito protiv uzgoja i iskorištavanja konja za konjička natjecanja, odnosno tzv. konjički sport. Naime, to nije sport, već okrutno i eksploatirajuće zlostavljanje životinja, pri čemu se konje koristi kao potrošnu robu za ostvarenje profita i zabavu. Vještim manipulacijama jahanje se predstavlja kao hobi, sport i slobodna aktivnost, dok su konji pritom samo sredstvo za ostvarenje zarade i rekvizit za zadovoljenje ljudske taštine. Kada ne postižu očekivane rezultate, ozlijede se ili ostare, konji većinom završavaju u klaonicama. Iskorištavanje životinja zbog jahanja zaista je velik etički problem. Nažalost, i konji na Hipodromu oko kojih se vodi pravni spor žrtve su sustava koji treba narediti posjedniku da se adekvatno brine o konjima u smislu osiguranja njihova zdravlja i dobrobiti. Konji uz, hranu i vodu, trebaju i svakodnevno slobodno kretanje i redovitu veterinarsku skrb. Napominjemo da su u okviru platforme EU-a o dobrobiti životinja objavljene smjernice o držanju, njezi, odgoju i upotrebi konja. U njima se ističe da konji imaju snažnu potrebu za kretanjem, što im je nužno za pravilan razvoj mišića, zglobova, tetiva i koštanih struktura. Slobodno kretanje također poboljšava razvoj ravnoteže i koordinacije pokreta. Svim konjima svakodnevno treba omogućiti pristup ispustima ili pašnjacima, po mogućnosti s drugim konjima, kako bi se zadovoljile njihove potrebe za slobodnim kretanjem i socijalnim kontaktima. Osim važnosti za fizičko zdravlje, to omogućava međusobno timarenje i razvoj normalnih obrazaca socijalnog ponašanja uključujući učenje čitanja znakova drugih konja.
Nužan pregled
Konji bi uvijek, kao apsolutni minimum, trebali moći barem vidjeti druge konje. Naime, konji su druželjubive životinje, a nedostatak društvenog kontakta s drugim konjima u bilo kojem stadiju života može uzrokovati razvoj različitih promjena u ponašanju i nedostatan razvoj normalnog društvenog ponašanja. Nenormalno ponašanje znak je da okoliš i/ili uvjeti držanja ne ispunjavaju njihove potrebe. Mnoga abnormalna ponašanja uključuju stereotipije poput grizenja ograde, gutanja zraka, kruženja po boksu, ljuljanja i samoozljeđivanja (npr. grizenje samog sebe), a konj može postati apatičan. Neadekvatni uvjeti držanja dovode do trajne disfunkcije središnjeg živčanog sustava, što znači da se razvijene stereotipije možda neće popraviti ni u slučaju poboljšanja okoline i načina držanja. Osim toga, sve konje treba pregledati najmanje jednom dnevno, a po mogućnosti i češće. Posjednik konja trebao bi biti educiran za primjenu AWIN protokola za procjenu dobrobiti konja na temelju uočenog tjelesnog stanja, što ipak ne može zamijeniti svakodnevni pregled konja ili klinički pregled veterinara u slučaju sumnje ili utvrđivanja bolesti ili ozljede.
Bitno je naglasiti da životinje ne smiju ispaštati i biti zlorabljene te ih se ne smije dovoditi u opasnost zbog ljudskih sporova. U praksi imamo dosta sličnih situacija, gdje životinje moraju čekati godinama završetke sudskih postupaka i tada veterinarska inspekcija mora naložiti posjednicima mjere kojima će se osigurati njihovo zdravlje i dobrobit. Svi uključeni uvijek moraju imati na umu da životinje nisu predmeti pa da čekaju u skladištu ili garaži dok ne završe sudski postupci. Važno je da inspekcija provjeri jesu li u konkretnom slučaju konji stalno zatvoreni u pojedinačne boksove, bez ikakva slobodnog kretanja – ako je to točno, onda to sigurno utječe na njihovo fizičko i psihičko zdravlje. Zatvaranje boksova lokotima također nije adekvatno sa sigurnosnog aspekta jer u slučaju izbijanja požara ne može se provesti hitna evakuacija konja i mogu smrtno stradati. Stoga je potrebno hitno postupanje veterinarske inspekcije, a prema potrebi i drugih nadležnih službi, kako bi se utvrdilo stanje konja u cilju osiguravanja primjerenih uvjeta držanja kod posjednika te kako bi se utvrdila prekršajna i kaznena odgovornost vlasnika konja, kažu u Prijateljima životinja.
