Građanska inicijativa Split od samih je početaka upozoravala na njegove štetne posljedice projekta Contarini po splitsku povijesnu jezgru. A sada su se oglasili na svom Facebooku.
“ZLOĆUDNA POVIJEST MALIGNE OBIJESTI: SLUČAJ KOKOŠINJCA CONTARINI
O neslavnoj sudbini višedesetljetnog “glomaznog projekta ‘Contarini’“ od jučer mogu čitati pretplatnici internet izdanja Slobodne Dalmacije, a od sutra vjerojatno i kupci tiskanog izdanja:
Nama iz GIST-a, kao nekima od trajnih i upornih oponenata tog stupidnog i po Jezgru pogubnog projekta, najnoviji sudski ishodi ne predstavljaju nikakvo osobito zadovoljstvo, a još manje razlog za slavlje ili likovanje. Naime, i o projektu Contarini, i o ukupnoj pameti vezanoj uz planove upravljanja Povijesnom jezgrom, mislimo isto što smo mislili i prije više od desetljeća:
“Sve slabosti splitskog urbanističkog planiranja i lošeg konzervatorskog sustava zaštite ovog kulturnog dobra mogu se pratiti još od početnog spornog ‘Projekta aktiviranja prostornih resursa jezgre u funkciji njene obnove’ (2002); zatim nepostojanja konzervatorskih podloga, potom preko nepoštovanja zakonskih odredbi u procesu dobivanja lokacijske dozvole za Projekt Contarini; pa sve do preizgrađenosti planiranog projekta i nasrtaja na pješačku zonu.
Ali, lako za naša “friška“ ovostoljetna razmišljanja, razočaranja i rezignacije. Što bi, da je živ, trebao reći Duško Kečkemet, koji još polovicom prošlog stoljeća u Slobodnoj Dalmaciji “imperativno apelirao“:
SAČUVAJMO GRADSKE BEDEME [1951]
– “Današnje su prednosti postojećih bedema urbanističke, estetske i povijesne.“
– “Možda će do stotinu godina neki urbanist reći: I kad ne bi bilo bedema, trebali bi ih sagraditi.“
No, napravljen od puno čvršćeg materijala od nas ovostoljetnih, Duško Kečkemet ustrajno je i argumentirano vlastite poglede iz polovice 20. stoljeća branio i u prvim desetljećima ovoga. Pa se i toga možemo prisjetiti u dvama prigodnim video insertima iz vremena borbe da projekt Contarini ne postane “splitska Varšavska“:
CONTARINI: OD BEDEMA DO KRNJEG ZUBA, I – II [2012]
I
Prof. dr. Duško Kečkemet: “Naime, povijest Splita, ako uzmemo čak i Salonu koja mu je prethodila, ima preko dvije tisuće godina. U toj povijesti Split je doživio mnogo toga: mnogo lijepoga i mnogo burnoga. Imao je ratove, ali imao je i uspone. I ako uzmemo, ako izdvojimo ono što bi trebalo istaknuti naročito u te dvije tisuće godina, to su zapravo Dioklecijanova palača i barokni bastionski sistem splitskih bedema.
II
Prof. dr. Duško Kečkemet:“Ima dva načina rušenja tih spomenika. Jedno je da se taj spomenik sam ruši ili da se u njemu gradi, a drugi je da se do njega gradi nešto što će tući njega, šta će ‘štonavat’ kako bi rekli Splićani, šta će biti nametljivo i šta će rušit karakter tog ambijenta. Mislim da sada [2012!], sa ovim štetama šta su učinjene, da je najopasnija šteta gradit moderne građevine uz sam bedem, jer će taj bedem postat kokošinjac jednoj velikoj zgradi iz samih špekulativnih razloga, a ambijenat Splita koji je dobio izgled po tim bedemima bit će narušen.“
P. S.
Uto prođe dvanaest godina sudskih nadmudrivanja i eto nas u 2025. godini. U kojoj bi smo valjda trebali sjati od sreće što na mjestu 2008. zacrtanog projekta Contarini ipak nije nastala splitska Varšavska. Ali zato jest špekulativni mega kokošinjac. S kojim smo na “novom početku“ slično kao i sa Small Mallom. Slično kao i sa Spaladium arenom. Zbilja sretan grad. Za koji bi, parafrazirajući Kečkemetova urbanista budućnosti, još uvijek imalo smisla reći:
I KAD NE BI BILO BEDEMA, TREBALI BI IH SAGRADITI!”, stoji u njihovoj objavi.
Moja reakcija na članak je…
