Tko bi na ljevici mogao biti ozbiljan kandidat za premijera i predvoditi političku alternativu HDZ-u? SDP, koji se profilirao kao glavna oporbena snaga, redovito se suočava s pitanjima o svojoj snazi i vodstvu, a predsjednik stranke Siniša Hajdaš Dončić zasad se nije nametnuo kao uvjerljiv odgovor na pitanje tko bi ljevicu mogao povesti prema osvajanju vlasti, iako je redovito upravo on isturen ispred stranke, a i nekako se čini da bi upravo njemu, iz redova SDP-a, ta pozicija bila najmilija.
Druga najjača oporbena stranka je Možemo! koja je u zadnjih šest godina uspjela ojačati na nacionalnoj političkoj sceni, no stranka predvođena Sandrom Benčić i Tomislavom Tomaševićem još se suočava s izazovom širenja utjecaja izvan Zagreba, u kojem je Tomašević politički najprepoznatljiviji. Vlast imaju u Pazinu, u Puli su oporba, a izuzet ovih mjesta, ostala po Hrvatskoj nisu nešto naročito “zauzeli”, i to ne samo po pitanju pozicije, već i općenito prepoznatljivosti kao jako stranke.
Logično je da iz toga proizlazi pitanje tko bi uopće mogao objediniti lijevi politički prostor, privući birače izvan najvećega hrvatskog grada i postati ozbiljan izazivač HDZ-u. Je li to netko iz SDP-a, Možemo! ili bi ljevica morala pronaći novo lice koje bi moglo nadmašiti postojeće stranačke okvire? O tome smo razgovarali s političkim analitičarom Davorom Gjenerom, koji smatra da SDP očito slabi, dok se Hajdaš Dončić nije pokazao dovoljno kapacitiranim za ulogu koju bi trebao imati. Istodobno upozorava da ni Možemo!, unatoč rastu, još nema dovoljno snažnu stranačku organizaciju na nacionalnoj razini da bi se bez poteškoća nametnuo kao alternativa HDZ-u.
Tko će ispred SDP-a sigurno je najveća nepoznanica
Gjenero nam je kazao kako je očigledno da SDP slabi te da se Hajdaš Dončić pokazao podkapacitiranim. “Očito je da je i dalje vlasnik SPD-a pod navodnicima Zoran Milanović, tako da je očito da tu postoji alternativa ili nekakva njegova osobna želja kandidature kao vođa alternative HDZ-u. Očito je da u prvi plan gura i svog predstojnika ureda, Orsata Miljenića”, kazao nam je Gjenero, rekavši da sa strane Možemo kandidat nikad i nije bio zagrebački gradonačelnik Tomašević, nego Sandra Benčić koja i nastupa kao vođa te stranke. “Ono što Benčić ide na ruku je činjenica da SDP permanentno slabi, a da njezina stranka jača”, kazao nam je Gjenero, ukazavši i na nezavidnu poziciju Možemo na nacionalnoj razini, u vidu nedovoljne političke rasprostranjenosti i utjecaja po ostatku države.
Naš sugovornik također upozorava i da zasad nema kandidata koji bi se bez ozbiljnih poteškoća mogao nametnuti kao uvjerljiv izbor za budućeg premijera. Ipak, smatra da je za konačne zaključke još prerano jer pitanje kandidata koji bi se suprotstavio HDZ-u na parlamentarnim izborima trenutačno nije u prvom planu.
“Ono što ne ide na ruku Možemo je činjenica da još uvijek ne funkcioniraju kao stranka na nacionalnoj razini u pravom smislu riječi. Oni izvan Zagreba imaju vrlo slabu stranačku organizaciju. Svi kandidati koji se pojavljuju imaju ozbiljne probleme. Međutim, činjenica je da pitanje odabira kandidata još uvijek nije na dnevnom redu. Mi smo tek negdje na polovini ovog mandata. U Hrvatskoj nema tradicije prijevremenih izbora, tako da ne treba očekivati da će ovaj mandat biti prekretnica”, kazao nam je Gjenero.
Na pola smo mandata
Osim pitanja tko bi mogao biti najjači kandidat ljevice, važan je i trenutak u kojem bi ta osoba trebala biti predstavljena javnosti. Prema Gjenerovu mišljenju, prerano otvaranje rasprave o potencijalnom premijerskom kandidatu ne mora nužno donijeti političku korist stranci, čak ni ako je riječ o osobi koja ima potencijal za takvu ulogu. Naprotiv, preuranjeno isticanje pojedinca moglo bi se pokazati kao dvosjekli mač jer bi kandidat mjesecima, pa i godinama prije izbora bio izložen političkim napadima, kritikama i pritiscima.
Gjenero stoga smatra da u ovom trenutku nema potrebe žuriti s konačnim odabirom osobe koja bi se trebala upustiti u premijersku utrku. Kandidatura, naime, ne ovisi samo o tome tko trenutačno uživa najveću prepoznatljivost ili ima najbolju poziciju unutar vlastite stranke, nego i o tome kada će biti predstavljena te koliko će vremena kandidat imati za pripremu i političko pozicioniranje.
Dakle, još uvijek zapravo nije na redu to pitanje jer izvikivanje onoga koji će trčati premijersku trku mora biti na vrijeme, ali ne smije biti preuranjeno. To znači da ne smijete preuranjeno profilirati kandidata da mu ostavite prostor da ga se, uvjetno rečeno, ne potroši.
