U teškim trenucima najbolje se vidi koliko vrijede solidarnost, hrabrost i spremnost da se pomogne čovjeku u nevolji. Upravo takva priča stiže nam sa Slavinja kod Omiša, gdje su se, dok je trajala borba s vatrom, uz vatrogasce i mještane u pomoć uključili i ljudi koji za to nisu bili dužni – ali jednostavno nisu mogli stajati po strani.
Među njima je bio i Ami, vlasnik obrta za hitne intervencije, koji se oko dva sata u noći vratio na područje požara zajedno s nekoliko susjeda. Nisu došli praznih ruku. Sa sobom su dovezli kombi opremljen strojem i sustavom koji inače koriste za profesionalno čišćenje i odštopavanje cijevi, a tu su opremu te noći stavili u službu jednog jedinog cilja – pomoći ljudima i spasiti što se spasiti može.
Umjesto kući, vratio se među vatru
Dok bi mnogi nakon iscrpljujuće noći potražili sigurnost, ova se ekipa vratila na teren. Prema riječima ljudi koji su svjedočili njihovoj pomoći, satima su obilazili ugrožene kuće i pomagali gasiti krovove i druge dijelove objekata koje je vatra prijetila zahvatiti.
Jedna od mještanki posebno ih je željela javno pohvaliti. “Čovik se vratio s kamionom za štopavanje i gasio je ljudima krovove. Ono do čega vatrogasci nisu mogli ili nisu stigli, oni su preuzeli na sebe. Jedna divna ekipa koju želim ovim putem pohvaliti. Rekli su nam da su iz obrta Ami. Bili su satima tu, pomagali su, žrtvovali sebe, opremu, sve. Nisu dvojili ni sekunde”, ispričala je.
Oprema za hitne intervencije postala je oružje protiv vatre
Ami se inače bavi hitnim intervencijama dostupnima 24 sata dnevno – od odštopavanja umivaonika, tuševa, podnih sifona i WC-a do čišćenja odvoda, terasa i cijevi.
No te noći njihova oprema nije služila poslu. Služila je susjedima. Kombi s ugrađenim strojem, koji u svakodnevnom radu služi za intervencije na odvodima i cijevima, postao je improvizirani saveznik u borbi protiv požara. Članovi ekipe ostali su na terenu sve do jutra.
Nisu pitali čija je kuća – samo gdje treba pomoći
U ovakvim pričama možda je i najvažnije upravo ono najjednostavnije. Nitko ih nije morao tjerati. Nisu čekali poziv ni razmišljali hoće li stradati oprema koju koriste za vlastiti posao. Vidjeli su da ljudima treba pomoć i krenuli. U noći punoj straha, dima i neizvjesnosti, upravo su takvi ljudi ono što se pamti. Vatrogasci nose najveći teret borbe s požarima, ali uz njih često stoji čitava vojska tihih pomagača – mještana, susjeda, obrtnika i običnih ljudi koji u presudnom trenutku naprave nešto izvanredno.
Priča sa Slavinja jedna je od takvih. I možda najbolji opis svega što se tamo događalo stane u samo nekoliko riječi žene koja ih je gledala kako pomažu: “Nisu dvojili ni sekunde.”
Moja reakcija na članak je…
