Donald Trump kaže da je to ponovno učinio. Uspio je “riješiti” svoj 10. rat, po vlastitom broju, ovaj put između Izraela i Libanona.
Bez obzira što je prvi započeo jedanaesti sukob koji ga je zapravo pokrenuo. Prekid vatre koji je objavio na Truth Socialu stupio je na snagu samo nekoliko minuta nakon njegove objave u četvrtak navečer.
Očekuje se da će uslijediti povijesni razgovori između izraelskog premijera Benjamina Netanyahua i libanonskog predsjednika Josepha Aouna.
No klimavu pauzu u borbama očito je već prekršio Izrael, prema libanonskoj vojsci.

I trebalo je već biti na snazi, kao dio šireg primirja postignutog uz posredovanje Pakistana između SAD-a, Izraela i Irana (Trumpov bliski saveznik Netanyahu odlučio je to opovrgnuti).
Predviđeno je da traje 10 dana, dovoljno vremena da se temperatura spusti kako bi se omogućili pregovori o regionalno razarajućem sukobu između SAD-a, Izraela i Irana.
Ali hoće li?
I dalje se nastavljaju iste temeljne, gotovo egzistencijalne razlike.
Nije posredovano između Izraela i libanonske militantne skupine Hezbollah, da se Izrael bori i da želi biti razoružan i uništen, već s libanonskom vladom.
Relativno nova libanonska tehnokratska vlada sadrži političke ličnosti Hezbollaha.
Ali ima još manje moći nego prije ove runde borbi da potpuno razoruža ono što se smatra najmoćnijim i do zuba naoružanim nedržavnim akterom u regiji, ako ne iu svijetu.

Unatoč prekidu vatre, Netanyahu je također tvrdio da će izraelske trupe nastaviti okupirati ono što on naziva “tampon zonom” 10 km unutar libanonskog suverenog teritorija.
Tvrdi da je to potrebno radi sigurnosti izraelskih zajednica na sjeveru, koje graniče s Libanonom, kako bi tamo mogle živjeti.
Ali to znači da se stotine tisuća libanonskih civila neće moći vratiti kući. Strah je da je ovo zapravo trajni plan za proširenje izraelskih granica i da ga oni više nikada neće moći vratiti – što je ponovno problem s kojim će se morati boriti za pregovaračkim stolom.
Kao dio dogovora, prema detaljima koje je podijelio State Department, Izrael zadržava svoje “pravo poduzimanja svih potrebnih mjera u samoobrani, u bilo koje vrijeme, protiv planiranih, neposrednih ili tekućih napada”.
To zvuči sumnjivo kao klauzula o izlasku kojom se po volji mijenja prekid vatre.
Primirje je prijeko potrebno Libanonu, gdje je preko milijun ljudi protjerano iz svojih domova pod razornim izraelskim bombardiranjem.
Ubio je više od 2000 ljudi uključujući djecu, liječnike i novinare. Dijelovi juga zemlje su ruševine.
U Bejrutu se slavilo u ponoć po lokalnom vremenu kada je stupio na snagu. U Izraelu će to bez sumnje biti dočekano s manje radosti.
Nedavna anketa Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu pokazala je da se dvije trećine stanovništva protivi prekidu vatre dok se ne uništi libanonska militantna skupina Hezbollah.

A to bi mogao biti dodatni pritisak na ovaj dogovor. Netanyahu se suočava s reizborom za nekoliko mjeseci.
Strah regionalnih izvora s kojima sam razgovarao, mnogo prije nego što su Izrael i SAD počeli bombardirati Iran, što je pokrenulo Hezbollah da udari na Izrael i izbio rat u Libanonu, bio je da bi vođa u sukobu mogao potaknuti sukob kako bi dobio glasove.
Prema riječima jednog izraelskog izvora prije nekoliko mjeseci, većina izraelske javnosti ne voli ništa više od osjećaja da se Izrael “bori rame uz rame sa SAD-om”.
Budući da su pregovori s Iranom pred vratima, prijeko potrebni kako bi se svjetsko gospodarstvo i iskreno budućnost vratili s ruba, sve počiva na ovom primirju.

