Vatrena stihija zahvatila je velike površine Srbije, a posebno teško bilo je u Specijalnom rezervatu prirode Deliblatska peščara, gdje je požarom bilo pogođeno više od 3.500 hektara. Danima su se protiv požara borili pripadnici vatrogasnih postrojbi, vojska i helikopteri. U jednom trenutku u Srbiju je stigla i pomoć iz Rusije – protupožarni zrakoplov Il-76, koji je sletio u Niš nakon što se Beograd za pomoć obratio Moskvi.
Bio je to potez koji je ubrzo prerastao iz pitanja protupožarne zaštite u političku temu. Ruski Il-76 u provladinim je medijima dočekan gotovo trijumfalno, uz opise poput „ruska zvijer“. Srpske vlasti pritom su naglašavale da je riječ prije svega o tehničkom i operativnom pitanju. Luka Čaušić, načelnik Sektora za izvanredne situacije Ministarstva unutarnjih poslova Srbije, objasnio je zašto je ruski avion bio važan.
„Imajući u vidu da u okviru Mehanizma civilne zaštite EU-a ne postoje raspoloživi protupožarni avioni ovog kapaciteta, pristigli ruski avion značajno će ojačati naše kapacitete u borbi protiv požara u Deliblatskoj peščari“, rekao je Čaušić, prenosi DW.
Vučić odbacuje tvrdnje da je Srbija odabrala Moskvu
No činjenica da je Srbija najprije zatražila pomoć od Rusije, a tek kasnije aktivirala Mehanizam civilne zaštite Europske unije, vrlo brzo je dobila geopolitičku dimenziju. Kada je Beograd ipak aktivirao europski mehanizam, odgovor Bruxellesa stigao je brzo. Europska unija mobilizirala je četiri helikoptera iz strateške rezerve, stacionirana u Češkoj, Rumunjskoj i Slovačkoj, a na teren su poslani i kopneni vatrogasni timovi iz Njemačke i Rumunjske.
Tako je akcija gašenja požara postala svojevrsna ilustracija mnogo šire dileme s kojom se Srbija već godinama suočava: koliko dugo još može istodobno održavati bliske odnose s Rusijom i težiti članstvu u Europskoj uniji? Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić pokušao je umanjiti političku težinu odluke da se pomoć prvo zatraži od Rusije. Tijekom posjeta Deliblatskoj peščari odbacio je tumačenja prema kojima je redoslijed kojim je Beograd tražio pomoć pokazao političko svrstavanje uz Moskvu.
„Što se tiče oruđa i opreme, mi smo europski gigant. Helikopteri koje smo dobili za gašenje požara iz Europe su slabiji od naših, imaju manju nosivost nego naši“, rekao je Vučić. Međutim, požari su se dogodili u trenutku kada je Srbija već pokušavala poslati niz političkih poruka različitim stranama. Naime, samo manje od dva tjedna prije požara u Srbiju je stigao ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, u svom prvom službenom posjetu toj zemlji.
Zelenski u Beogradu, Putin u pozadini
Susret Vučića i Zelenskog bio je posebno zanimljiv zbog odnosa Srbije prema Ukrajini i Rusiji. Dvojica predsjednika potvrdila su podršku teritorijalnom integritetu svojih država. Za Beograd je to posebno osjetljivo pitanje jer Ukrajina ne priznaje neovisnost Kosova. Vučić se tako našao u situaciji u kojoj istodobno održava odnose s Moskvom, ali želi pokazati Bruxellesu i Washingtonu da Beograd nije potpuno na ruskoj strani.
Politolog i predavač vanjske politike na King’s Collegeu u Londonu Vuk Vuksanović smatra da upravo u tome treba tražiti objašnjenje Vučićeve politike. Prema njegovoj analizi, srpski predsjednik pokušava izbjeći situaciju u kojoj bi mu bilo koja od velikih sila postala otvoreni protivnik, posebno uoči izbornog ciklusa: „Vučić sada pokušava osigurati to da mu ni Zapad niti Rusija ne budu otvoreni protivnici tijekom izbornog ciklusa“, rekao je Vuksanović.
Njegova je ocjena još izravnija kada govori o posjetu ukrajinskog predsjednika: „Zelenski je prvenstveno primljen kako bi se vladajuća koalicija u Srbiji Europljanima predstavila kao veliki prijatelj Ukrajine – isto kao što se pokušava predstaviti Trumpovoj administraciji kao veliki prijatelj Izraela – prvenstveno s ciljem da se osigura da ni Europska unija niti Sjedinjene Američke Države ne budu protivnik vladajuće stranke tijekom izbornog ciklusa“, rekao je Vuksanović.
Srbija želi i Moskvu i Bruxelles – ali vremena je sve manje
Drugim riječima, prema njegovoj interpretaciji, vanjskopolitički potezi Beograda ne mogu se promatrati odvojeno od unutarnjopolitičke borbe za opstanak na vlasti. Problem za Vučića jest u tome što se prostor za takvo balansiranje postupno smanjuje. Što je sukob između Rusije i Zapada dublji, Srbiji je teže istodobno održavati bliske odnose s obje strane bez suočavanja sa sve snažnijim pritiskom da se jasno opredijeli.
Europska unija od država kandidatkinja traži usklađivanje njihove vanjske i sigurnosne politike sa zajedničkom politikom Unije. Upravo je srpsko odbijanje da uvede sankcije Rusiji nakon početka ruske invazije na Ukrajinu jedan od važnijih problema na europskom putu Beograda. Srbija želi postati članica Europske unije, ali istodobno nije uvela sankcije Moskvi i nastavlja održavati političke i druge veze s Rusijom. Kako se rat u Ukrajini i sukob Rusije sa Zapadom nastavljaju, takva politika postaje sve teža.
Ipak, Vuksanović upozorava da ni druga strana, Rusija, nema razloga Vučićevu lojalnost uzimati zdravo za gotovo. Prema njegovoj procjeni, Moskva nema potpuno povjerenje u srpskog predsjednika, iako podupire njegov narativ o takozvanim „obojenim revolucijama“. To je važna nijansa u odnosima Beograda i Moskve. Iako Rusija i Srbija imaju bliske političke veze, a Moskva tradicionalno podupire Beograd oko pitanja Kosova, interesi dviju država nisu uvijek identični. Vučić stoga pokušava zadržati manevarski prostor prema svim ključnim međunarodnim akterima – Rusiji, Europskoj uniji, Sjedinjenim Američkim Državama i Ukrajini. No pitanje je koliko će takav prostor još dugo postojati.
Požari su samo simptom puno većeg problema
U tom kontekstu, dolazak ruskog Il-76 u Srbiju i naknadna pomoć Europske unije dobivaju simboličnu vrijednost. S jedne strane, Beograd je u kriznoj situaciji prihvatio pomoć Moskve, koja je poslala veliki protupožarni avion. S druge strane, čim je aktiviran europski mehanizam, Bruxelles je također reagirao, šaljući helikoptere i vatrogasne timove.
Srbija je tako tijekom samo nekoliko dana dobila pomoć i s Istoka i sa Zapada, što je istodobno pokazalo prednost njezine politike balansiranja, ali i njezinu sve veću ranjivost. Jer dok je u pitanju gašenje požara moguće prihvatiti pomoć različitih partnera bez formalnog svrstavanja, mnogo je teže takvu politiku provoditi kada su u pitanju rat, sankcije, sigurnost i strateški savezi. Za srpskog predsjednika zato dugoročna budućnost odnosa s Rusijom trenutno možda nije najhitnije pitanje. Prema Vuksanovićevoj procjeni, mnogo je važnije ono što se događa kod kuće.
Ključno pitanje postaje hoće li Vučić preživjeti nadolazeći izborni ciklus i ostati u političkoj poziciji iz koje može nastaviti balansirati između Istoka i Zapada. Upravo bi zato svaki potez Beograda trebalo promatrati kroz dvije prizme – međunarodnu i unutarnjopolitičku.
Dolazak Zelenskog, prihvaćanje ruskog protupožarnog aviona, naknadno aktiviranje europske pomoći i Vučićevo naglašavanje odnosa sa Zapadom nisu izolirani događaji. Svi oni pokazuju koliko je Srbija posljednjih godina pokušavala voditi politiku između velikih sila. No dok se odnosi Moskve i Zapada sve više zaoštravaju, ta politika postaje sve teži zadatak.
