U raspravi koja se ovih dana razvila na Redditu korisnici su bez zadrške progovorili o zapuštenosti hrvatskih gradova izvan užih središta. Povod je bio upis u kojem autor opisuje šetnju Savskom i Vukovarskom ulicom u Zagrebu, ali i nedavne posjete Sisku i Osijeku.
Njegov zaključak bio je da je dovoljno desetak minuta hoda od centra kako bi se doživio, kako je napisao, „pravi kulturološki šok“, uz usporedbu izgleda ulica i zgrada s „Sovjetskim Savezom prije 60 godina“.
U komentarima su se ubrzo pojavila brojna mišljenja, često vrlo izravna. Jedan od korisnika smatra da je glavni problem dugogodišnja nebriga samih stanara. „Više od pola stoljeća traje nebriga za vlastite nekretnine. Onoga na prvom katu nije briga za krov i lift, onoga na zadnjem za podrum, a fasada na kraju ne zanima nikoga. Ruku na srce, da nije bilo Austro Ugarske, izgledali bismo kao zadnja balkanska provincija. Sve vrijedno uglavnom je tada napravljeno“, napisao je.
Dal ste primjetili kada prosetate malo dalje od centra gradova npr Savskom i Vukovarskom u Zagrebu a da ne spominjem Sisak ili Osijek.. koliko su zgrade ruzne, koliko ne dovrsene fasade ima po ulicama.. ulice nam izgledaju kao Sovjetski savez prije 60 godina.. uzas
byu/Icy-Attention-1227 inhrvatska
Cijene kao u Oslu
Drugi su se osvrnuli na današnju stanogradnju. „Novogradnja koja se prodaje po cijeni kvadrata kao da je u Oslu zapravo je niske kvalitete. Najjeftiniji materijali, najjeftiniji način gradnje, a kad se stanovi počnu raspadati za pet godina, nikoga više nije briga. Bitno je da je uzeto 4.500 eura po kvadratu“, stoji u jednom od komentara.
Dio rasprave dotaknuo se i stalnog prebacivanja krivnje na prošli sustav. Jedan korisnik piše kako to smatra promašenim. „Koliko god to nekima bilo nepopularno, većina Zagreba sagrađena je u Jugoslaviji i dobar dio te gradnje bio je solidne kvalitete. Problem je što se ništa ne održava. Ne održava se ni austrougarski centar. Kad vidiš kako zgrade iz istog razdoblja izgledaju u Grazu ili Ljubljani, jasno je da problem nije kada je nešto građeno, nego tko to održava“, navodi.
Na temu takozvanog sovjetskog stila javio se i komentar koji upozorava na pojednostavljivanje. „Nekima je sovjetski stil svaka velika betonska zgrada. A Vukovarska je puna tadašnje vrhunske arhitekture koju su stanari godinama unakazili“, napisao je jedan sudionik rasprave.
Kritike su se proširile i na sustav upravljanja zgradama. „Na sve to dodajte upravitelje zgrada koji godinama uzimaju novac iz pričuve, a stvarne obnove nema“, stoji u jednom kratkom, ali jasnom komentaru.
Jedan korisnik problem vidi i u odnosu prema imovini. „Dok nešto dobiješ, a nisi to zaradio vlastitim radom, to jednostavno ne znaš cijeniti“, poručio je.
U raspravi se povela i polemika oko Osijeka. Dok jedni tvrde da je pretjerano govoriti o zapuštenosti, drugi su iznijeli suprotna iskustva. „Znam gradove koji još uvijek imaju rupe od gelera na fasadama i ogradama“, napisao je jedan korisnik. Autor početnog upisa nadovezao se tvrdnjom da je to osobno vidio u Osijeku te dodao kako ga je grad šokirao izgledom, uz napomenu da je šetnica uz Dravu lijepa, ali da i ona djeluje zapušteno.
Šetnica u Osijeku
S druge strane, jedan od komentatora odgovorio je konkretnim podacima. „Osječka šetnica uz Dravu otvorena je u lipnju 2024., a cijeli projekt završen je krajem iste godine. Ili izmišljaš ili su Osječani uspjeli zapustiti novu šetnicu u godinu dana“, napisao je, tražeći konkretne dokaze.
Raspravu je dodatno zaoštrio komentar korisnika koji tvrdi da kritike ipak imaju temelja. „Živio sam i radio u Osijeku i govorim da ima fasada s rupama od gelera. Usporedio bih ga sa Somborom koji je prije bio zapušteniji od Osijeka, a danas ima uređen i lijep centar. Kod nas je sve ostalo isto“, stoji u tom komentaru.
Slično je bilo i sa Siskom. Jedan korisnik piše: „Sisak ima najružnije i najneodržavanije zgrade upravo u centru. S druge strane, Caprag je planski građen i tamo se vidi razlika.“
Iako je rasprava mjestimice otišla u osobne prepirke, iz većine komentara jasno je nezadovoljstvo stanjem gradova. Bez obzira na razlike u mišljenjima i usporedbama, većina sudionika slaže se u jednom. Problem nije u arhitekturi ni u razdoblju gradnje, nego u desetljećima zanemarivanja, lošem upravljanju i potpunom izostanku sustavne brige o prostoru u kojem se živi.
