Bosna i Hercegovina ponovno se našla u fokusu političkih rasprava o svojoj unutarnjoj strukturi, dok izjave formalnog lidera Hrvata Dragana Čovića izazivaju brojne reakcije u domaćim i međunarodnim krugovima. Čović, predsjednik HDZ-a BiH i dugogodišnji politički predstavnik Hrvata, ističe kako je vrijeme za korake prema europskom modelu, ali pitanje trećeg entiteta ponovno se nametnulo kao ključna tema.
Prošlog tjedna hrvatske političke stranke iz BiH, bez HDZ-a, održale su sastanak kako bi raspravile stanje u zemlji i moguće prijedloge promjena. Prije par dana su, ponovon bez HDZ-ovih predstavnika, posjetili predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića. Tema razgovora bila je položaj Hrvata u BiH i potencijal za promjene izbornog sustava.
Naši izvori otkrivaju da Milanović prema Hrvatima iz BiH pokazuje iznimno otvoren stav. Njegova nedavna odluka da odlikuje generala Ante Zorislava Rose, ratnog zapovjednika HVO-a, signalizira prepoznavanje njihovih doprinosa i povijesnog značaja. Time je, kako ističu naši sugovornici, jasno stao na stranu interesa hrvatskog naroda u BiH, pokazujući kontinuitet podrške koja nadilazi stranačke razlike i trenutne političke prepreke.
Smatraju ga svojim
Mario Karamatić, predsjednik Hrvatske seljačke stranke i član Predsjedništva HNS-a, u razgovoru za naš portal, pojasnio je kako su predstavnici hrvatskih stranaka detaljno informirali Milanovića o političkoj situaciji u BiH: “Mi smo gospodinu Milanoviću opisali političku situaciju u BiH i položaj Hrvata te mu pokazali osnove ideje programa, iako ni sami još nismo sve usuglasili, kako bi predsjednik dobio informacije iz prve ruke, a ne da ih sazna iz medija. Predsjednik je prije par dana odlikovao mog ratnog zapovjednika Zorislava Antu Rosu, generala, što pokazuje da ima otvoreno srce prema Hrvatima iz BiH. Ako se vratimo u prošlost, Milanović je odlikovao postrojbe koje nije niti Tuđman, tako da je, kao prvi predsjednik, izjednačio HVO i HV. Drugog predsjednika osim Milanovića danas nemamo; Komšić u tom smislu ne može biti alternativa. Milanović je vrlo dobro upoznat s ovim pitanjima.”
Karamatić je naglasio i dugogodišnje lobiranje i kontakte s međunarodnim akterima te se osvrnuo na nedavni odlazak hrvatskih lobista u Bijelu kuću ““Lobiranje traje već godinama. Sada smo došli u situaciju da je taj think tank vrlo blizak predsjedniku Trumpu i to bi moglo biti rješenje s trećim entitetom. Kada bi došlo do nekog Daytona 2, mi bismo bili u mogućnosti ispoštovati sve presude Međunarodnog suda. Pa da Herceg-Bosna bira jednog predstavnika, Republika Srpska jednog, Sarajevo jednog pa neka se kandidira tko god želi.”
Sastanci s Milanovićem i komentari Karamatića potvrđuju da hrvatske stranke iz BiH aktivno traže saveznike u Hrvatskoj i međunarodnim strukturama kako bi osigurale političku jednakopravnost i stabilnost u zemlji. Pitanje trećeg entiteta, koje se ranije spominjalo tek u teoretskim raspravama, sada dobiva konkretnu dimenziju kroz potencijalne inicijative i međunarodnu podršku. Čović, s druge strane, i dalje zagovara europsku Bosnu i Hercegovinu unutar okvira postojećeg Daytonskog sporazuma, naglašavajući nužnost funkcionalnih institucija i stabilnosti svih konstitutivnih naroda. Njegove izjave sugeriraju da HDZ BiH i dalje ostaje glavni akter u pregovorima, ali bez podrške šire hrvatske političke scene u BiH, kompromisi su teško ostvarivi.
Analitičari upozoravaju da svaka promjena izbornog sustava ili kreiranje trećeg entiteta mora proći kroz složene procedure i međunarodne institucije, uključujući moguće presude Međunarodnog suda. Hrvatska, kao jedan od potpisnika Daytonskog sporazuma, ima ključnu ulogu u tim procesima i može služiti kao most između domaćih političkih interesa i međunarodne pravne legitimacije. Sastanci kod Milanovića također signaliziraju da hrvatski politički predstavnici iz BiH traže dugoročne garancije za legitimno predstavljanje svojih građana, posebno u situacijama kada unutarnje političke podjele paraliziraju donošenje odluka.
Pitanje trećeg entiteta, prema Karamatiću, nije samo unutarnje pitanje Hrvata u BiH, nego i instrument za osiguranje stabilnosti, jednakopravnosti i jasne podjele odgovornosti u zemlji. Ideja je da se svaki konstitutivni narod samostalno bira kroz svoje predstavnike, dok međunarodni okvir i presude suda služe kao jamstvo poštivanja prava i procedura. Hrvatske stranke u BiH, unatoč unutarnjim nesuglasicama, sada imaju priliku koordinirano djelovati uz podršku predsjednika Republike Hrvatske. Milanović, kroz svoj angažman, može biti katalizator za daljnje korake i stvoriti okvire u kojima će legitimno predstavljanje Hrvata biti neupitno.
Iako se radi o političkoj strategiji dugog daha, javnost i međunarodni akteri prate svaki korak, jer promjene u strukturi BiH imaju potencijal utjecati na stabilnost cijelog Zapadnog Balkana. Predstojeći mjeseci vjerojatno će otkriti hoće li razgovori i lobiranje uroditi konkretnim inicijativama ili će se sve svesti na deklarativnu retoriku i politički pritisak. Sve oči sada su uprte u Zagreb i Mostar, dok se politički akteri pripremaju za moguće scenarije koji bi mogli redefinirati unutarnju strukturu BiH.
Kroz ovaj proces, jasno je da hrvatske stranke iz BiH nastoje balansirati između nacionalnih interesa, stabilnosti zemlje i međunarodnih očekivanja, dok Milanović u pozadini igra ulogu koja može biti i vjetar u leđa i dvosjekli mač, ovisno o daljnjem razvoju događaja…
