Preuzimajući odgovornost za loše izborne rezultate, dugogodišnji predsjednik HSS-a Krešo Beljak nedavno je najavio da se više neće kandidirati za dužnost predsjednika u toj nekoć perspektivnoj stranci koja danas gotovo i ne postoji na političkoj karti. Godinama je Beljak činio sve kako bi promijenio HSS, misleći da će im odmicanje od HDZ-a donijeti bolju perspektivu. No to se pokazalo kao potpuni promašaj, baš kao i suradnja sa SDP-om, strankom s kojom HSS-ovo biračko tijelo gotovo da i nema dodirnih točaka.
Mnogi su se tijekom Beljakova vođenja HSS–a pitali što on uopće radi u toj stranci. Bivši gradonačelnik Samobora profilirao se kao žestoki, beskompromisni političar, koji se u završnici svojeg predsjednikovanja ipak pokajao zbog svojih gafova. No, pitate li nezadovoljne HSS-ovce, prekasno, jer je posljednjih devet godina bez imalo samokritičnosti pokušavao potpuno promijeniti njihov smjer. Beljak je na čelo Hrvatske seljačke stranke došao još 2016., najavljujući da će je modernizirati i vratiti Radićevim korijenima okrećući se europskom centru i novoj generaciji birača.
Tada je to zvučalo vrlo optimistično. Danas optimizam u HSS-u gotovo i ne postoji jer se stranka svela na jednog zastupnika – predsjednika Beljaka – te nema ni prepoznatljiv program ni stranačku infrastrukturu, koja se pod Beljakovim vodstvom potpuno raspala.
Na marginama
Kako je HSS propadao s Krešom Beljakom na čelu pokazuju i brojke. Stranka koja je 2016., uz srdačnu podršku SDP-a, osvojila pet mandata već je nakon četiri godine spala na samo jednog zastupnika, a to se ponovilo i na posljednjim parlamentarnim izborima. Uspjela se održati na životu, međutim, primjetno je da je današnji HSS u velikoj mjeri odraz Beljakova temperamenta. Baš kao što je on izgubio osjećaj za mjeru, tako je i HSS izgubio kompas. Sve što je ta stranka predstavljala u svojoj bogatoj povijesti Beljak je pregazio izjavama da Udba nije ubila dovoljno emigranata i da su Bleiburg i Oluja dva jednaka zločina.
Nekadašnje biračko tijelo te stranke sigurno ne bi dobro prihvatilo te izjave, a o današnjem ne možemo ni govoriti jer ga gotovo i nema, zahvaljujući progresivnom vođi Beljaku koji je devet godina živio i na unutarstranačkim sukobima, koji HSS-u nisu donijeli nikakvu korist. Pod Beljakom je HSS od seljačkog pokreta postao sinonim za političku nebitnost, a on je uspio preživjeti zahvaljujući lokalnom, samoborskom, uporištu, ali i tome što je svoju stranku sveo na margine na kojima nikomu nije smetala. Beljak, dakle, odlazi prekasno, ostavljajući za sobom spaljenu stranku. Tko će preuzeti HSS nakon njegova odlaska i uhvatiti se ukoštac s izazovnim procesom oživljavanja stranke koja je odigrala veliku ulogu u hrvatskoj povijesti, ni njezini članovi ne znaju pouzdano, ali se spominje nekoliko imena. Jedno od njih je i Božidar Pankretić, bivši ministar poljoprivrede i regionalnog razvoja koji je u politici žario u eri Ive Sanadera i Jadranke Kosor. Njegovo se ime uvijek spominje u pričama o političkom oživljavanju HSS-a, no on deset godina nije politički aktivan pa i to dovoljno govori o tome na kako je niske grane spala ta stranka u kojoj je karijeru nekoć gradila i nezavisna zastupnica Marijana Petir, koja je HSS također napustila zbog sukoba s Beljakom.
A nakon što se priključila HDZ-ovim listama za parlament, na povratak u stranku nije ni pomišljala. Jedno se vrijeme kao Beljakov nasljednik spominjao drugi čovjek stranke, Marko Martinčević. No nedavno su se u lokalnim medijima pojavili napisi da se on lažno predstavljao kao magistar prava, što bi mogla biti otežavajuća okolnost za preuzimanje najstarije hrvatske političke stranke. Martinčević inače živi u Križevcima i čelnik je županijske organizacije stranke. Optužbe da je lažirao svoju biografiju odbacio je obrazlažući da je zbog financijskih poteškoća svoje obitelji bio prisiljen odgoditi službeni završetak svojeg fakultetskog obrazovanja.
Poznato ime
Osim njega, kao kandidat za šefa HSS-a spominje se i dugogodišnji gradonačelnik Duge Rese Tomislav Boljar, koji je na nedavno održanim lokalnim izborima sudjelovao sa svojom Nezavisnom listom, na što ga je prisililo to što je ministarstvo upravo bilo poništilo dvije HSS-ove skupštine na razini države.
Kao mlad, ali perspektivan potencijalni Beljakov nasljednik spominje se i Stjepan Gašparović, nesuđeni vukovarsko-srijemski župan koji je na lokalnoj razini poznat i kao načelnik općine Šćitar, dok je na nacionalnoj pozornost privukao tvrdnjom da Hrvatska uvozi smrznuto meso od kojeg u Njemačkoj rade hranu za životinje. Dio HSS-ovaca kaže, pak, kako bi bilo dobro da njihovu stranku prvi put u povijesti preuzme žena, pa se spominje načelnica općine Koprivnički Bregi Kristina Škoda Vajdić.
Na lokalnoj je razini i u stranačkim redovima dobro poznato ime Zlatka Fumića, koji je nedavno treći put izabran za potpredsjednika Hrvatske zajednice općina. Fumić je, tvrde upućeni, i najizgledniji Beljakov nasljednik. Riječ je inače o načelniku općine Brinje koji je, kako sam kaže, u HSS ušao zbog Radićevih načela da svi ljudi trebaju biti ravnopravni, neovisno o nacionalnosti, vjeri ili imovinskom statusu. Dužnost načelnika Brinja obnaša još od 2013., a svoj četvrti mandat osvojio je na svibanjskim lokalnim izborima.
