Broj oboljelih od bakterijskog meningitisa u Engleskoj i dalje raste, te je samo u srijedu potvrđeno pet novih slučajeva. Stručnjaci upozoravaju kako je riječ o jednom od najbrže rastućih izbijanja ove bolesti zabilježenih u Ujedinjenom Kraljevstvu. Zaraza se pojavila 12. ožujka u i oko Canterburyja, grada s oko 60 tisuća stanovnika, a od početka izbijanja bolesti umrle su dvije osobe. Nakon ovih događaja raste i zabrinutost u Hrvatskoj zbog mogućeg širenja bolesti.
Iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) navode kako se od 2005. godine u Hrvatskoj godišnje bilježi prosječno 36 prijava oboljenja od meningokoknog meningitisa odnosno sepse, odnosno invazivne meningokokne bolesti, uz prosječno tri smrtna ishoda godišnje (raspon od 0 do 7). Najmanji broj oboljelih zabilježen je 2021. godine, kada je prijavljeno šest slučajeva, dok je najveći broj evidentiran 2009. godine, s ukupno 61 prijavom.
“U EU-u je odobreno više cjepiva za zaštitu od nekih vrsta (seroskupina) meningokoknih bakterija, a u RH su trenutačno dostupna dva cjepiva, cjepivo protiv meningokoka serogrupe B (MenB) i cjepivo protiv meningokoka serogrupa ACWY-135 (MenACWY). Raspored cijepljenja ovisi o dobi pri započinjanju cijepljenja i vrsti cjepiva”, objašnjavaju iz HZJZ-a.
Rizične skupine stanovništva
“Prema trenutačno važećem Programu imunizacije, seroprofilakse i kemoprofilakse za rizične skupine stanovništva, cijepljenje protiv meningokoka preporučuje se za individualnu zaštitu osoba pod povećanim rizikom (splenektomirani, osobe nakon transplantacije krvotvornih matičnih stanica, osobe s poremećajem komponenti komplementa, uključujući i terapiju ekulizumabom ili ravulizumabom) te u sklopu protuepidemijskog cijepljenja“, dodaju.
U HZJZ-u dodatno ističu kako je uzročnik bolesti u Engleskoj, prema dosad dostupnim podacima, bakterija Neisseria meningitidis (meningokok). Riječ je o bakteriji koja uzrokuje meningokoknu bolest, akutnu bakterijsku infekciju, a invazivna meningokokna bolest (meningitis i/ili sepsa) njezin je najteži oblik te se javlja relativno rijetko.
Uzročnik se prenosi kapljičnim putem, a izvor zaraze je čovjek. Kliconoštvo u nazofarinksu relativno je često, osobito kod adolescenata i mlađih odraslih osoba, no samo manji dio nositelja razvije invazivnu bolest. U Europi, pa tako i u Hrvatskoj, bolest se najčešće pojavljuje sporadično, odnosno kao pojedinačni slučajevi, iako su moguća i manja grupiranja.
Visoka stopa smrtnosti
Inkubacija meningokokne bolesti, odnosno vrijeme od ulaska bakterije u organizam do pojave prvih simptoma, najčešće traje tri do četiri dana, ali može varirati od dva do deset dana. Invazivna meningokokna bolest najčešće se manifestira kao meningitis i/ili sepsa, često s vrlo brzim i teškim tijekom te visokom stopom smrtnosti unatoč pravodobnom liječenju. Oboljeli mogu imati trajne posljedice, uključujući neurološka oštećenja, amputacije i oštećenje sluha, dok se rjeđe javljaju i druge kliničke slike, poput upale pluća ili artritisa.
Meningitis se najčešće očituje klasičnom trijadom simptoma, povišenom tjelesnom temperaturom, glavoboljom i ukočenošću vrata, a često je praćen i poremećajem svijesti, mučninom, povraćanjem i osjetljivošću na svjetlo.
Meningokokna sepsa (meningokokcemija) karakterizirana je visokom temperaturom i petehijalnim ili purpuričnim osipom, a može biti povezana sa septičkim šokom, diseminiranom intravaskularnom koagulacijom te zatajenjem više organskih sustava.
Preventivno uzimanje antibiotika
U Europi, uključujući Hrvatsku, najčešće se prijavljuju upravo najteži oblici bolesti, invazivna meningokokna bolest, koju mogu uzrokovati različite serogrupe meningokoka, od kojih su klinički najznačajnije B, A, C, W i Y. Prema posljednjim dostupnim podacima Europskog centra za kontrolu i sprječavanje bolesti, serogrupa B uzročnik je oko 57 posto slučajeva invazivne meningokokne bolesti u populaciji mlađoj od 65 godina, dok preostale serogrupe (A, C, W i Y) zajedno čine 43 posto slučajeva.
Prijavljivanje invazivne meningokokne bolesti u Hrvatskoj je obvezno na temelju Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti i mora uslijediti odmah po postavljanju sumnje. Liječnik koji posumnja na bolest dužan je, sukladno pravilnicima, prijavu proslijediti nadležnom epidemiologu kako bi se što prije poduzele protuepidemijske mjere.
Prijenosu bolesti pogoduje bliski svakodnevni kontakt s kliconošom, poput boravka u obiteljskom okruženju, kihanja i kašljanja, ljubljenja, boravka u skučenim prostorima poput spavaonica ili dijeljenja pribora za piće. Hoće li osoba razviti bolest ovisi o nizu čimbenika, uključujući otpornost organizma te količini i agresivnosti bakterije. Veći rizik imaju imunokompromitirane osobe (primjerice osobe bez slezene ili s poremećajima komplementa), dojenčad, adolescenti te putnici u područja s visokom incidencijom bolesti.
U slučaju sumnje na invazivnu meningokoknu bolest, liječnik je dužan odmah obavijestiti epidemiologa kako bi se provelo epidemiološko istraživanje, identificirali bliski kontakti oboljele osobe i odredila antibiotska kemoprofilaksa. Riječ je o preventivnom uzimanju antibiotika kako bi se spriječio razvoj bolesti kod osoba koje su bile izložene zarazi.
