Bosna i Hercegovina ulazi u novu izbornu godinu s već viđenim obrascem političkog ponašanja, ali u bitno složenijim okolnostima nego 2022. godine. Iako formalna kampanja još nije počela, političke karte se već intenzivno miješaju, a utrka za Predsjedništvo BiH pokazuje gdje su stvarni odnosi snaga i gdje će se lomiti politička budućnost zemlje.
Bošnjačka politička scena prva izlazi na teren. Denis Bećirović, aktualni član Predsjedništva BiH, gotovo sigurno ide po novi mandat. Njegova kandidatura ima dvostruku logiku. S jedne strane on dolazi kao institucionalno prepoznatljivo lice koje može pokazivati međunarodne sastanke, sigurnosne teme i retoriku stabilnosti.
S druge strane Bećirović je kompromisni kandidat širokog bošnjačkog spektra jer nikome ozbiljno ne smeta, ali nikoga ni ne inspirira. Upravo ta mlakost često je u bošnjačkom biračkom tijelu prednost.
Odmak od SDA
U tu priču već je ušao Semir Efendić koji se profilira kao kandidat urbanog, sarajevskog političkog kruga koji želi pokazati da nije sve pod kontrolom starog SDA aparata. Efendić računa na birače koji su umorni od stalne rotacije istih imena, ali mu nedostaje infrastruktura koja je u ovakvoj zemlji važnija od dojma na društvenim mrežama.
A onda je tu i Bakir Izetbegović koji se još ne izjašnjava, ali se itekako češlja za povratak. SDA zna da bez jakog imena riskira gubitak bošnjačke pozicije u Predsjedništvu. Izetbegović ima svoje čvrsto biračko tijelo i kontrolu terena, ali nosi i teret prošlih godina, sukoba i umora kod dijela birača. Njegova eventualna kandidatura bila bi signal da SDA ide na sve ili ništa.
Kod Srba je situacija jednostavnija. Željka Cvijanović se nameće kao logičan izbor kad je u pitanju vladajuća opcija jer je i trenutna članica Predsjedništva, a oproba će zasigurno imati minimalno jednog kandidata. Za sada se spominje Nebojša Vukanović, zvijezda s TikToka, svojevrsni bosanski Pernar koji osebujnim stilom na društvenim mrežama lovi birače kojima je dosta ‘starinske’, uniformirane politike.
Cvijanović ima podršku Dodikovog SNSD aparata, donekle međunarodnu prepoznatljivost i iskustvo u institucijama. Njezina kandidatura bila bi nastavak politike čvrste kontrole Republike Srpske nad srpskim članom Predsjedništva. Ovdje se ne radi o izboru osobe, nego o potvrdi političkog modela koji traje već gotovo dva desetljeća. Vukanović, pak, ima sve birače koji su na TikToku.
Najzanimljivija priča na hrvatskoj strani
Najzanimljivija priča i dalje se vodi na hrvatskoj strani. Iako se imena još službeno ne spominju, jasno je da će Hrvati imati barem dva kandidata. Jednog će podržati blok stranaka petorke HSS, HDZ 1990, HNP, HRS i HDS, koji pokušava ponuditi alternativu dominaciji HDZ-a BiH. Taj kandidat će igrati na kartu frustracije dijela hrvatskog biračkog tijela koje želi promjene, ali i dalje traži jamstvo da neće biti politički izigrano. U igri je bio Nino Raspudić, no on je nedavno odbacio takve spekulacije.
Drugi kandidat dolazit će iz HDZ-a BiH ili uz njegovu potporu, jer ta stranka i dalje kontrolira najveći dio hrvatske političke infrastrukture. Njihov cilj nije pobjeda, nego dokaz da bez njih nema legitimnog hrvatskog predstavljanja, što je izlizana karta na koju igraju doslovno desetljećima. Hoće li im još jednom krenuti za rukom, odnosno za biračkom kutijom, ostaje da se vidi.
U takvom rasporedu snaga, Predsjedništvo BiH postaje mjesto gdje se ne bira troje ljudi, nego tri politička koncepta zemlje. Bošnjaci biraju između kontinuiteta i unutarnjeg raskola. Srbi potvrđuju centraliziranu političku moć Republike Srpske. Hrvati pokušavaju riješiti vlastiti politički rascjep između monopola HDZ-a i alternative koja je u prošlosti znala biti pogubna i igrati za drugu momčad.
Izbori koji dolaze neće donijeti stabilnost. Oni će samo još jasnije pokazati koliko je Bosna i Hercegovina zarobljena u etničkim političkim projektima koji se međusobno ne dodiruju, ali se stalno sudaraju. I u tome je prava drama ovih izbora, ne u imenima kandidata, nego u činjenici da se sustav ne mijenja, samo se lica rotiraju, a globalni poredak se mijenja iz dana u dan.
Dragan Čović, predsjednik HDZ-a BiH, govorio je nedavno o tome da nije protiv teritorijalnog preustroja zemlje, ali da ne postoji dvotrećinska većina i ustavni uvjeti koji bi to na terenu potvrdili.
Hrvati su frustrirani činjenicom da im se politička prava godinama doslovno zatiru. U utrku se još jedanput ulazi s različitih pozicija. Brojniji Bošnjaci izbornim makinacijama i rupama u manjkavom Izbornom zakonu zahvaljujući brojnoj nadmoći mogu izabrati i svog i hrvatskog kandidata.
Komšić nominalni Hrvat
No sada je i na njihovoj strani gužva. Već su tri jaka imena u igri, a zasigurno će isplivati još koje. Neće biti previše luksuza da se kockaju s time. Željko Komšić, nominalni Hrvat, koji proteklih 30 godina živi od te činjenice, ne može se kandidirati jer mu zakon to ne dopušta s obzirom na to da je član Predsjedništva moguće biti najviše dva puta uzastopno.
On kod dijela bošnjačkih birača izaziva svojevrsni fetišizam. Zasigurno će se pojaviti netko tko će pokušati dobiti glasove tim receptom, no to nije to.
Ne možete biftek i parizer pripremiti na isti način i sa istim začinima i očekivati da bude jednako ukusno. Tako da bi projekt Komšić 2 mogao neslavno propasti jer će se glasovi ponajviše disperzirati između Efendića, Izetbegovića odnosno nekog SDA kandidata i aktualnog Bećirovića.
Bećiroviću je donekle i najlakše jer u utrku ulazi iz pozicije moći odnosno člana Predsjedništva, što je u politici uvijek bolje. Uvijek je, naime, lakše zadržati poziciju nego je oteti. A u Bosni i Hercegovini, kada je politika u pitanju, doslovno treba otimati pozicije.
Nepoštena igra
Politolog i politički analitičar Tomislav Soldo kratko je sportskim rječnikom za Dnevno komentirao ono što se za sada zna. Soldo smatra da je nepošteno da Hrvati ponovo ulaze u igru s pravilima koja su za njih nepoštena.
“Idemo po tko zna koji put u izbornu utrku gdje protivnička strana igra utakmicu u kojoj u startu vodi 2:0. Doduše, sada s dvije špice i obje ozlijeđene, što nam daje priliku da se vratimo, ali je gorak okus činjenice da je borba nepoštena od starta.
Mi to želimo mijenjati, ali nema partnera s bošnjačke strane, možda je najbolje promijeniti partnere skroz pa raditi na nekom drugom sustavu s nekim drugim partnerima. Ništa nije zauvijek, ovdje se u stotinjak godina promijenilo 8 različitih političkih sustava i to bi svi trebali imati na umu”, rekao je politolog u izjavi za portal Dnevno.
Isto selo, a 8 sustava
Potom je spomenuo i jedan primjer iz svog okruženja. “Uzet ću za primjer svog susjeda koji se rodio 1917. godine, umro je prije 20-ak godina. On se rodio, dakle, još uvijek u Austro-Ugarskoj. Kad mu je bilo godinu dana, počeo je živjeti u Kraljevini SHS, dakle 1918. Kad je imao 21., živio je tada već svoj treći politički sustav – u Banovini Hrvatskoj. Onda je živio par godina tako pa počeo živjeti i u NDH, potom u Jugoslaviji dobrih 45 godina.
Nakon Jugoslavije, živio je Hrvatskoj zajednici Herceg Bosni, pa u Hrvatskoj Republici Herceg Bosni, pa u Federaciji BiH u kojoj je i umro. To je, ako ćemo ići u detalje, osam različitih političkih sustava, a čovjek je cijelo vrijeme živio u istom selu. To su praktično dva različita carstva, nekoliko opakih i ozbiljnih država. Sve je to pratio kontekst vremena, globalne promjene, i geopolitička situacija.
Pa tko kaže da Trumpu ili Putinu, svejedno, možda Xi-ju sutra neće pasti napamet jednostavno kupiti cijelu BiH kao što je Trumpu palo napamet napraviti s Grenlandom? Možda će BiH sutra biti dio nečeg novog. Hrvati trebaju igrati i na tu kartu jer bošnjačka politika očito ne želi dogovor. E pa ne moramo ga ni imati. Ovdje se politički sustav u 100 godina mijenjao osam puta, a već 30 debelih sada živimo u istom, tko kaže da je to zauvijek”, zaključio je Soldo.
