Najavljeni prijedlog prema kojem bi se financiranje onkoloških lijekova prebacilo s Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO) na bolnice izazvao je burne reakcije liječnika, stručnjaka i političara. Dok Vlada i HZZO najavu zasad ne komentiraju detaljnije, iz zdravstvenog sustava sve glasnije stižu upozorenja da bi ovakav potez mogao dovesti do ozbiljne destabilizacije pa čak i urušavanja sustava liječenja onkoloških pacijenata.
Saborski zastupnik Mosta Zvonimir Troskot poručio je da bi ova odluka imala “katastrofalne posljedice” te zahtijeva njezino hitno povlačenje. “To će dovesti do stvarne destabilizacije i kaosa unutar zdravstvenog sustava. Sada već opominjemo Vladu da ne idu u tom smjeru da se onemogući liječenje onkoloških pacijenata, posebno djece”, rekao je na konferenciji za medije.
Zastupnik traži i skidanje točke s dnevnog reda sjednice Upravnog vijeća HZZO-a, zakazane za 26. studenog, jer bi se odluka u suprotnom počela primjenjivati već od 1. siječnja 2026. godine. Smatra da je takva žurba dodatno zabrinjavajuća, osobito s obzirom na kompleksnost i osjetljivost financiranja onkoloških terapija.
Potpuno urušavanje
Upozorava i da bi se donošenjem odluke bolnice našle u situaciji bez presedana: iz istih sredstava kojima pokrivaju postojeće troškove – od režija i održavanja do plaća i potrošnog materijala – morale bi financirati i izrazito skupe onkološke terapije. “Ako znamo da financijski položaj bolnica u Hrvatskoj nije jednak, onda se zna i da će ta odluka u praksi dovesti do razlika među pacijentima, odnosno smanjit će se dostupnost liječenja”, poručio je Troskot.
Situaciju dodatno otežava postojeći dug bolnica prema veledrogerijama, koji prema procjenama prelazi godinu dana neplaćenih obveza. Veledrogerije su već ranije najavljivale mogućnost smanjenja isporuka u slučaju daljnjeg gomilanja dugovanja, a Troskot upozorava da bi ova odluka upravo to potaknula, posebno za onkološke lijekove koji su među najskupljima na tržištu.
S druge strane, HZZO navodno godinama posluje u plusu, pa se postavlja pitanje zašto bi financiranje ovako ključnih terapija palo na teret bolnica koje su već sada u minusu. “To je izrazito opasna situacija i presedan koji se nikada nije dogodio. To može dovesti do potpunog urušavanja zdravstvenog sustava”, tvrdi Troskot.
Kako bi se razumjele posljedice ove odluke, potrebno je sagledati i medicinski i financijski aspekt. Zato smo o stručnoj procjeni zamolili profesora emeritusa Andriju Hebranga, bivšeg ministra zdravstva, liječnika i dugogodišnjeg predavača na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Hebrang smatra da je najavljeni potez pogrešan u samoj svojoj ideji. “Prvo bih rekao da bih to nazvao prelijevanje iz šupljeg u prazno”, poručuje, ističući da sustav ne trpi prebacivanje troška s jedne institucije na drugu bez stvarnog povećanja izvora financiranja. Upozorava da je problem daleko dublji i da ga se ne može rješavati administrativnim odlukama.
Naglašava da se farmaceutska industrija razvija “strahovito brzo”, posebice u području lijekova za tumore, te da su ti lijekovi iznimno skupi. “Naš sustav ne predviđa povećanje izdvajanja za zdravstvo, a pacijenti trebaju te lijekove i traže”, kaže Hebrang. U takvom okruženju HZZO nema načina povećati prihode, a bolnice, dodaje, već sada imaju dug od oko 700 milijuna eura. “Pa bolnice su sad već dužne 700 milijuna eura i sad će one plaćati te lijekove – otkuda?”, upozorava. Prema njegovoj procjeni, ovakva odluka gura sustav preko ruba izdržljivosti i mogla bi rezultirati kolapsom opskrbe najvažnijim terapijama. “To je sustav koji je zakoračio korak dalje od ruba”, kaže.
Opet o reformama
Hebrang jasno poručuje da je potrebna temeljita reforma, a ne kozmetičke mjere. Smatra da društvo treba odlučiti želi li “daj svima sve” model solidarnog osiguranja ili prelazak na sustav doplata i različitih oblika sufinanciranja. Pojašnjava da bi doplate mogle biti individualne, kreditne, kroz povećanje doprinosa ili druge modele, no ključno je naći stvarni izvor financiranja najskupljih lijekova.
Posebno ističe tzv. pametne lijekove protiv tumora, koji su izrazito kompleksni i skupi. Uskoro dolazi i novi, sličan lijek za rak prostate, također iznimno visokih cijena. “To su ogromni novci. Ali moramo tim ljudima dati šansu preživljavanja”, kaže, naglašavajući etičku obvezu prema pacijentima. Za Hebranga je prebacivanje troška na bolnice potpuno pogrešan smjer. “Prebacivati to na bolnice je očito odluka nekoga tko nikada u životu nije upravljao ničim, a kamoli bolnicom, taj nema pojma”, poručuje bez ustručavanja. Njegova procjena je da će ovakav potez izazvati više štete nego koristi i da bi mogao dovesti do zastoja u opskrbi lijekovima na koje se oslanja velik broj onkoloških bolesnika.
U konačnici, i političari i stručnjaci slažu se u jednome, bez dodatnog novca sustav neće moći izdržati teret novih terapija koje se pojavljuju iznimnom brzinom. Pitanje je tko će taj teret preuzeti i hoće li se odgovorni odlučiti za sustavnu reformu ili kratkoročna rješenja. Do tada, pacijenti i liječnici ostaju u neizvjesnosti, čekajući hoće li se najavljena odluka doista pojaviti na dnevnom redu HZZO-a te hoće li 2026. godina donijeti novo financijsko preslagivanje ili novu zdravstvenu krizu.
