Bio je 12. prosinca 2023. navečer kada je 42-godišnjak, pričajući videopozivom sa svojom kćeri, poručio: “Baka će tebe naučiti kako ćeš ti pričati s tatom, zaklat ću te, kuću ću ti zapaliti i bombu ću ti baciti”. Tek nedavno je osuđen zbog prijetnje, i to uvjetno – sedam mjeseci zatvora uz rok kušnje od tri godine. No, presuda još nije pravomoćna. Zakon za ovakvu prijetnju upućenu bliskoj osobi propisuje od šest mjeseci do pet godina zatvora.
Te iste 2023. godine, 19. rujna, također u večernjim satima, 72-godišnji stolar pijan je vrijeđao svoju izvanbračnu suprugu: “J…. ti mater i oca, svu familiju, nećeš ti meni govoriti hoću li piti ili ne”. To je kod žene izazvalo osjećaj uznemirenosti, straha i povredu dostojanstva. Sud je prije nekoliko dana utvrdio da je ovaj muškarac prekršio Zakon o zaštititi od nasilja u obitelji te mu je izrečena novčana kazna od 150 eura. Zakon kaže da se za ovaj prekršaj izriče minimalno 1700 eura novčane kazne ili minimalno 70 dana zatvora. No, ovom nasilniku kazna je ublažena. Novčanu kaznu od 500 eura dobio je 43-godišnjak koji je 20. ožujka ove godine, također pijan, pred maloljetnom djecom vrijeđao suprugu: “Kurvo, droljo, kurvo dežurna, j…. se za novce po selu, po selu pušiš k…. za novce”.
On je prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji trebao dobiti najmanje 1100 eura novčane kazne ili najmanje 45 dana zatvora, no i njemu je kazna ublažena. Iako je utvrđeno da je ponovio nasilje prema izvanbračnoj supruzi, 45-godišnjak je također dobio samo novčanu kaznu, minimalnu propisanu za taj prekršaj iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Kažnjen je nepravomoćno s 1300 eura, iako je mogao dobiti i 60 dana zatvora. Sud je utvrdio da je 1. studenog ove godine oko 19.30 sati nakon svađe s partnericom zbog njezina najavljenog odlaska u grad pred maloljetnim djetetom početo urlati. Zatim joj je strgao majicu te joj oteo mobitel iz ruke.
Nasilni ispadi
Uslijedio je i žešći fizički napad: uhvatio ju je za vrat govoreći: “J…. ti mrtvu majku, udavit ću te”. Žena se posljednjim atomom snage istrgnula, zaključala se u toaletu i pozvala policiju. Bez obzira na to što je riječ o nasilniku koji je i lani bio osuđen zbog kršenja Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nije poslan u zatvor. Doduše, izrečena mu je mjera udaljenja iz doma, u trajanju od mjesec.
Ovo su samo neke od sramotno blagih presuda izrečenih u posljednjih mjesec dana, kada su Hrvatsku potresla čak četiri ubojstva žena.
Ukupno ih je ove godine ubijeno 19, a mahom su im živote oduzimali partneri. Iako svako ubojstvo žene nije femicid, nakon ovakvih presuda, kao i činjenice da su počinitelji ubojstava žena nerijetko višestruko prijavljivane osobe, postavlja se pitanje bi li strože izrečene kazna ipak smanjile broj ubojstava žena. Hoće li neki od ovih nasilnika, jer nisu završili u zatvoru prvi put kada su se okomili na svoje partnerice, ponoviti slične nasilne ispade? Hoće li neka od ovih žena skončati od ruke svog partnera jer mu sudovi nisu na vrijeme poručili da se nikakvo nasilje prema pripadnicama nježnijeg spola neće tolerirati i da se neće izvući bez barem određenog vremena provedenog iza rešetaka? Zašto su zapravo suci tako blagonakloni prema nasilnicima? Vjeruju li doista da uvjetna kazna izrečena takvoj osobi ima ikakva smisla? Ne šalju li poruku: “Izvukli ste se jednom, možete se izvući opet”.
Čak je i premijer Andrej Plenković, nakon posljednjeg ubojstva žene, pozvao sudove da iskoriste alate i stroge kazne koje su im na raspolaganju protiv femicida, ustvrdivši da je upravo u tom posljednjem slučaju zabrinjavajuće to što je zločin počinio evidentirani zlostavljač kojeg je sustav trebao spriječiti da postane ubojica. Osudivši 19. ovogodišnje ubojstvo žene, premijer je podsjetio da je, zahvaljujući Vladinoj inicijativi, rodno uvjetovano ubojstvo normirano u Kaznenom zakonu kao femicid.
Iskoristiti alate
“Hrvatska je jedna od pet članica Europske unije koja u svom kaznenom zakonu ima to kazneno djelo definirano kao femicid”, rekao je premijer. “Kazne su izrazito visoke, nažalost taj fenomen nasilja ne postoji samo kod nas, nego svugdje. Ono što je u konkretnom slučaju zabrinjavajuće jest da smo imali evidentiranog zlostavljača kojeg sustav treba spriječiti da od višestrukog evidentiranog zlostavljača postane ubojica”, istaknuo je Plenković. Pozvao je sudove da iskoriste alate koje su im dali – najstrože kazne i mjere.
“Kaznena politika ima dva čekića, jedan je tzv. penalna politika kad počiniš kazneno djelo ‘opali’ ti se kazna i služiš kaznu dugo da ti ili netko drugi tko bi te htio slijediti to zna. Onda ta penalna politika ima i preventivni mehanizam da ne bi netko drugi, neki divljak, zlostavljač napravio istu stvar”, rekao je Plenković te naglasio da zato te kazne i mjere moraju biti stroge. Podsjetio je da su imali intenzivan dijalog sa svim udrugama koje se bave zaštitom žrtava od nasilja, posebno žena i djece.
“Kad smo imali sastanke prije nekoliko godina, Vlada je nastojala popuniti taj lanac međusobne komunikacije između različitih institucija i resora koji su nekad bili u silosima”, rekao je premijer, dodavši da su samo udruge koje prate žrtvu od prvog dana do rehabilitacije imale cijelu sliku. Zato su, dodao je, napravili protokole, mehanizme i zakone te očekuje od svih institucija da u punini iskoriste alate koji su na raspolaganju. “Nažalost, uvijek ima onih koji se ponašaju najvećoj većini ljudi na potpuno nenormalan način. Mogu to samo osuditi, nema te države i mehanizma koji će to potpuno iskorijeniti”, rekao je Plenković.
Visoki rizik
Možemo! je nakon posljednjeg ubojstva pokušao u Saboru prikupiti potpise za sazivanje izvanredne sjednice na kojoj bi sudjelovali ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, ministar pravosuđa, ministar unutarnjih poslova i predsjednik Vlade. Žele dobiti odgovore na pitanja o tome gdje je sustav zakazao i što se mora promijeniti da se femicidi više ne ponavljaju. Međutim, vladajuća većina odbila je dati potpise za sazivanje te sjednice. “Ovo nije iznimka niti incident. Nakon svakog ovakvog slučaja slušamo iste izjave da nije bilo znakova i da se nije moglo predvidjeti. U ovom slučaju znakovi su postojali i bili su dokumentirani. Sustav je znao da postoji visok rizik”, poručila je saborska zastupnica Možemo! Ivana Kekin.
“Problem nije u tome da nemamo zakone ili protokole. Problem je u tome što se ne provode ili se provode fragmentirano. I poruka koju država šalje ženama koje trpe nasilje je jeziva u svojoj jasnoći: prijavljivanje se ne isplati. Ako prijavite, bit ćete izložene; ako prijavite, sustav možda zabilježi, ali vas neće zaštititi; ako prijavite, možete završiti mrtve. To je stvarna poruka koju žene čitaju između redaka”, dodala je.
Kekin je istaknula da politička odgovornost ne može biti prebačena na pojedince: “Ovo nije pitanje jednog centra, jednog policajca ili jednog suca. Ovo je pitanje koordinacije sustava, procjene rizika i međuresorne odgovornosti – tko je imao informaciju, tko nije reagirao i zašto, unatoč desecima prijava, nasilnik ostaje na slobodi, a žena ostaje nezaštićena”. Najavila je da će se istražno povjerenstvo baviti ne samo jednim slučajem, već obrascem: analizom svih slučajeva femicida posljednjih godina, s fokusom na institucionalne propuste, procjenu rizika i međuresornu odgovornost, s ciljem utvrđivanja činjenica i predlaganja konkretnih mjera.
Dinamika i obrasci
“Ovo nije pitanje ideologije niti dnevne politike. Radi se o osnovnoj funkciji države: zaštiti života žena. Ako institucije imaju informacije, a nasilje se unatoč tome ponavlja s istim ishodom, onda problem nije u pojedincima nego u sustavu. Femicid nije privatna tragedija. Femicid je političko pitanje – pitanje funkcioniranja države. I ne pristajemo na društvo u kojem je jedina strategija preživljavanja – šutnja. Ovo stanje je alarmantno. I mi nećemo šutjeti“, zaključno je poručila Kekin.
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić ističe da je femicid kazneno djelo koje je vrlo predvidljivo te kao takvo i sprječivo. “Dinamika i obrasci koji dovode do ubojstva uvijek su isti, kao i rizici koji ukazuju na to da bi moglo doći do femicida pa tako, primjerice, prisilna kontrola, ljubomora, prijetnje, alkoholizam, posjedovanje oružja i kao krunski okidač odluka žene da prekine nasilničku vezu odnosno da ostavi nasilnika, trebali bi biti temeljni alarmi za hitnu reakciju svih nadležnih tijela u primjeni najviših standarda zaštite žrtava i učinkovitog progona počinitelja”, navela je ističući da nadležna tijela i pravosuđe, pa čak i najbliža obiteljska okolina, vrlo rijetko ove signale shvaćaju kao ključne alarme za učinkovitu zaštitu žrtve, brz progon i strogo kažnjavanje počinitelja.
Ovakav stav nadležnih tijela i najbliže okoline zapravo ukazuje na nepostojanje društvene svijesti o opasnosti obiteljskog nasilja kao šireg društvenog problema, kao i na neprepoznavanje femicida kao jednog od najpredvidljivijih ubojstva. “Potrebno je uvijek predlagati najstrože kazne za počinitelje kako bi se ovakve tragedije kad god je to moguće svele na minimum, odnosno potpuno izbjegle”, naglasila je. Unatoč brojnim takvim porukama iz primjera s početka ovog teksta, vidimo da ih suci uopće ne čuju. Hoće li napokon preuzeti odgovornost?
