Nakon što su se slegli prvi dojmovi o padu Viktora Orbana i dolasku Petera Magyara na vlast, sve je jasnije da promjena u Mađarskoj neće biti revolucionarna – ali će biti itekako vidljiva. Dok su analitičari poput Davora Gjenera i Karla Juraka upozoravali na kontinuitet politika, novi komentari otkrivaju gdje će se zapravo dogoditi najveći zaokret.
Geopolitički analitičar Denis Avdagić smatra da Hrvatska u osnovi nema razloga za zabrinutost – naprotiv: “Kad se sve razgoliti, struktura odnosa između Hrvatske i Mađarske je dobra. Mađari su uvijek rado dolazili ovdje, odmarali se, imamo i konkretne oblike suradnje – od čuvanja hrvatskog neba do zajedničkih vojnih misija”, ističe Avdagić.
Drugim riječima, unatoč političkim napetostima koje su povremeno dominirale javnim prostorom, stvarni odnosi između dviju država nikada nisu bili narušeni u temeljima. “Ne treba miješati energetska pitanja s državnim odnosima. To su ekonomske stvari – ni prijateljima ne dajete da gledaju u vaš novčanik”, dodaje.
Proeuropski nastrojen čelnik
Upravo tu se razdvaja percepcija od realnosti. Dok su se sporovi oko INA-e, MOL-a energetike često interpretirali kao politički sukobi, Avdagić naglašava da je riječ prije svega o interesima, a ne o narušenim odnosima među državama. Ipak, promjena će biti vidljiva – i to prije svega u vanjskoj politici.
“Ovo će biti proeuropski nastrojen čelnik Mađarske. To mijenja ton i smjer. Mađarska se više neće ponašati kao crno pače Europske unije”, kaže Avdagić. To znači i kraj jedne specifične političke pozicije koju je Orban godinama gradio – balansiranja između Bruxellesa, Moskve i regionalnih saveznika. “Najviše ovdje gube Dodik, Vučić i Moskva. Ne treba očekivati da će novi premijer imati odnos s njima kakav je imao Orban”, upozorava.
Takva promjena mogla bi imati domino efekt u regiji. “Za Vučića je to ozbiljan problem. Pokrenuo se proces u kojem se i u Srbiji počinje razmišljati – ako je moguće maknuti Orbana, moguće je maknuti i druge”, kaže Avdagić. Još teža situacija mogla bi biti za Milorada Dodika, koji je u Orbanu imao jednog od ključnih političkih saveznika unutar Europske unije.
Drugačiji odnos prema Rusiji
S druge strane, Hrvatska bi mogla profitirati, ali ne kroz spektakularne promjene, nego kroz stabilizaciju odnosa. “Unutarnja politika u Mađarskoj neće se dramatično promijeniti. Ono što će se najviše promijeniti je komunikacija”, naglašava. To znači manje konflikta, manje političkih provokacija i više predvidljivosti u odnosima s Bruxellesom – ali i sa susjedima.
Jedno od pitanja koje se često otvaralo u javnosti odnosi se i na navodne teritorijalne pretenzije Mađarske. “Ne očekujem više retoriku u kojoj se činilo da Mađarska svojata hrvatski teritorij. Ali to je bilo prenapuhano – ako netko ima povijesnu kartu na zidu, to ne znači da želi granice mijenjati”, smatra Avdagić. Drugim riječima, smatra Avdagić,”dio političkih napetosti bio je više rezultat percepcije nego stvarne politike.
“Tko je prošetao Budimpeštom mogao je vidjeti hrvatsku šahovnicu na njihovom grbu diljem zemlje. Takve stvari postoje i nisu znak teritorijalnih ambicija, oni puno više cijene svoju povijest i taj odnos s Hrvatskom. To se kod nas izgubilo vjerojatno i zbog Jugoslavije koja je tu imala izrazito negativan stav i pomalo izbrisala sjećanje na to vrijeme”, dodaje.
Kada je riječ o odnosu prema Rusiji, tu bi promjene mogle biti konkretnije. “Mislim da je blokada oko sankcija Rusiji praktički gotova i da je Rusija izgubila važnog partnera te da neće biti blokada pomoći Ukrajini”, ističe.
Ipak, upozorava da ni tu ne treba očekivati nagle rezove. “U energetskom smislu postupat će se drugačije, ali neće biti brzih poteza. Nije realno očekivati da se Mađarska preko noći odrekne energetskih izvora, pogotovo u ovakvim okolnostima i ratu na Bliskom istoku”, upozorava.
To znači da će tranzicija postojati, ali će biti postupna i vođena pragmatičnim interesima – što je u skladu i s ranijim procjenama da se ključne politike neće radikalno mijenjati. U konačnici, pad Orbana označava kraj jedne političke ere, ali ne i potpuni zaokret. Za Hrvatsku to znači manje političkih tenzija, stabilnije odnose i predvidljivijeg partnera – ali ne i dramatične promjene preko noći kakvi se diljem EU putem medija najavljuju.
