Dugogodišnji hrvatski diplomat i aktualni veleposlanik u Iranu, akademik dr. Drago Štambuk, kao i većina drugih veleposlanika, morao je biti evakuiran iz Teherana neposredno nakon početka prvog američkog bombardiranja Irana u lipnju 2025. Time je privremeno prekinuta njegova izuzetno plodonosna karijera u Iranu, gdje je osim diplomatske prepoznata i njegova druga uloga. Dr. Štambuk, inače liječnik, ali i jezikoslovac, prevoditelj te esejist, poznat je i kao pjesnik čije su zbirke objavljivane na brojnim svjetskim jezicima na raznim kontinentima.
Uoči tih zbivanja prošle godine objavili smo u tjedniku 7dnevno i veliku priču o impresivnom životnom putu Bračanina iz Selca koji je posljednjih tridesetak godina zastupao interese Republike Hrvatske u brojnim važnim svjetskim zemljama, a neformalno je bio i hrvatski veleposlanik u Velikoj Britaniji prije nego što je Hrvatska uopće priznata kao samostalna i suverena država.
Štambuk stoga s posebnim zanimanjem i zabrinutošću prati aktualna zbivanja u Iranu, odnosno američko-izraelsku vojnu operaciju koja je doslovno i figurativno zapalila zemlje Perzijskog zaljeva te uzrokovala naftnu krizu koja destabilizira ekonomske prilike ljudi u čitavom svijetu. Diplomatska dužnost priječi ga da se o ovim temama oglašava, no poslao nam je svoju pjesmu napisanu u Iranu još 2019.
Predvidio zatvaranje Hormuza
Pjesma, koja obiluje za Štambuka prepoznatljivim jezičnim akrobacijama kojima već godinama nastoji zaštititi i unaprijediti hrvatski jezik, pomalo je i zastrašujuća kada se čita u svjetlu trenutačnih zbivanja u Iranu. Štambuk nam je kazao da je pjesma gotovo proročanska, jer u njoj kao da je predvidio sve što se upravo događa, uključujući po svijet najopasnije i najskuplje zatvaranje Hormuškog tjesnaca, ključnog globalnog naftnog koridora. Pjesmu napisanu 2019. u Teheranu izdala je Školska knjiga 2021. u sklopu zbirke “Uzgon”, a mi vam je, uz zahvalnost autoru, donosimo u cijelosti, pa prosudite koliko je proročanska i pomalo jeziva u svojoj poetskoj ljepoti.
Damavand, staronova planino, vulkanski vrući stožeru, okovan ledom i snijegom, smrznuta jezera u krateru; kralju Alborza – obzore Zaratustrinih junaka. Pjesmo isprekidana urlicima, ljepoto nastanjena sumnjama, mirnoćo otkinuta od rojeva i naleta oluja. Zasniježen glêd prati ždralove i panteru brdsku slijedi u rasjedima. Ja čeznem za Tobom, Damavand, spoju zemaljske i nebeske ljubavi. U sjećanju se vrte stogovi sijena, kano u novoj domovini; rječice bistre svladavaju kamene prepreke prema Zagrosu, k Perzijskom hitaju zaljevu i dostižu Hormuz; imaju ga na glinenom, naftnom dlanu i predmnijevaju pripremu nasilja; zatvaranje tjesnaca kano krvotoka, zabran prolaza tankerima uljenih utroba i garavih izdaha; početak je to sukoba međ’ svjetovima: jednoga koji se širi i drugoga koji bi da zadrži svoje ozemlje onakvim i onolikim kakvo jest. Surova je i pohlepna Zemlja; gospodari užurbano traže načine da je sapnu konopima i verigama. Plamti svijet, guta rijetke pravednike i crta pustoš na obroncima. Zahakova kob opčinjava arijsku rasu.
Dr. Drago Štambuk autor je više od 70 knjiga poezije, eseja, florilegija, jezikoslovnih rječnika i prijevoda. Autor je 40 medicinskih radova u međunarodnim znanstvenim časopisima. Poezija mu je prevedena na brojne jezike, a o njoj su pisali afirmirani strani književnici (Raymond Carver, Tess Gallagher, Andrew Motion, Rifa’at Salam, Edwar Al-Kharrat, Don Share, Antonio Skármeta, Andres Morales, Guillaume Metayer, Stephen Greenblatt, Kazuko Shiraishi, Akito Arima). Pjesnik je svijeta i domovine, stoji u njegovoj biografiji na stranicama Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) čiji je redovni član u razredu za književnost. Kritika ga smatra jednim od najznačajnijih suvremenih hrvatskih pjesnika.
