Rezultati uspješne suradnje nisu poznati pa se čuju špekulacije kako ta suradnja ima veze sa spasonosnim LNG terminalom na Krku, nakon čije izgradnje je plin u boci duplo poskupio.
Prije njega, boca je koštala 70 kuna, sad je 18,5 eura. A prisustvo našeg ministra financija upućuje na to da Hrvatska možda dogovara kupnju polovnog američkog nosača aviona. Ako nije to, onda bar da im naši stručnjaci za dobre solde s njega ogule azbestne travature.
Predsjednik Milanović bi bio puko da nije progovorio o posjeti izraelskog ministra vanjskih poslova Zagrebu. Najedilo ga je to što je ugledni gost usporedio Domovinski rat s izraelskim razaranjem Palestine. Prozvo je i Plenkovićevu vladu što sramotno pruža gostoprimstvo ministru režima koji je ne samo odgovoran za gladovanje i smrt stotina tisuća civila i djece, nego najavljuje još i etničko čišćenje milijunskog grada Gaze. Uz to je, zbog važnog gosta, promet u središtu Zagreba satima bio blokiran.
Nakon njegova monologa, neki su očekivali i glas branitelja o svetom dignitetu rata i činjenici da Hrvatska nije divljala po tuđim dvorištima, nego se branila. Neke druge, što im ništa nije sveto zanimalo je je li braniteljima možda ponestalo šatora i plinskih boca.
Drugi su se tek čudili očaju izraelskog ministra, koji sjeda za stol s premijerom čija stranka, barem kad ni’ko ne gleda, mazno relativizira – ustaštvo?
Kad već ni’ko ne brine o miru na Bliskom Istoku, hrvatski šef diplomacije Gordan Grlić Radman latio se posla i otputovao u Siriju. Sa sobom je poveo izaslanstvo energetskog sektora i Ine. Pokazale su se netočne zlonamjerne tvrdnje da je poveo i predstavnike ”Agroproteinke” u kojoj ministar ima većinski udjel. Uostalom, tamo njihove usluge nisu ni tražene. Tamo nema Afričke kuge. A sirijskom kolegi naš ministar je izrazio zabrinutost zbog nedavnih izraelskih napada u Kataru. Hrvatska je duboko zabrinuta izraelskim postupcima u Kataru, izjavio je biranim riječima, jer termini agresija ili državni terorizam nisu primjereni njegovom diplomatskom rječniku. Što je najvažnije, umirio je domaćine, ali i Katarskog monarha izjavom da mi – ”pratimo situaciju”. I većina građana Hrvatske je odahnula nakon spoznaje da ministar prati situaciju uvjereni da pritom koristi nepogrešive radare šefa mu Plenkovića. Hvala, Vaša ekscelencijo, svi smo odahnuli!
Zahvaljujući ideji vrijednog ministra gospodarstva, u pripremi je izmjena zakona o trgovinama, koja lokalnoj upravi daje mogućnost zabrane prodaje rashlađenog alkohola. Tako bi se u kasno popodne zaustavila prodaja pića iz frižidera u trgovinama, kioscima i benzinskim pumpama, i na taj način bi spriječili razularene turiste da se opijaju jeftinim pivom i prave nered. Jer se, uz cijene pića u kafićima i restoranima, sigurno ne mogu toliko uneredit. Domaći ljubitelji hladne pive, a praznih špaga, odma’ su se zapitali je li ministar ovo sve sam smislio ili je sve kuhinja pohlepnog ugostiteljskog lobija.
Pa što ne bi onda zabranili i prodaju gradela i roštilja u trgovinama? Da ljudi slučajno ne bi roštiljali doma, kad to mogu pet puta skuplje naručiti u restoranu. Ovoj vlasti za puno toga se progledalo kroz prste, ali za većinu Hrvata, topla piva je – neoprostiva.
Kad je u medijima objavljena vijest o kriminalu u Hrvatskim šumama, HDZ-ovci su se pravili ko da prvi put čuju da je moguće krasti i u šumama. Ko bi reko da baš u šumi, gdje ‘tičice pjevaju i vjeverice grickaju lješnjake, ne’ko može uzeti mito? Premijer je izrazio iskreno iznenađenje, jer on je valjda mislio da se u državnim tvrtkama krade samo u prometu, energetici i građevini. Kad tamo, akcija USKOK-a i policije završila je uhićenjem brojnih viših i nižih šefova, osobito onih iz gušćih šuma. Logično, tamo gdje je krošnja gušća, kriminal se ne vidi ni iz aviona. Tijekom istrage, većina optuženih je priznala; godinama su primali mito od privilegiranih kupaca kojima su namještali najkvalitetniju drvnu građu, za cijenu panjeva. Neki sitni poduzetnici svjedoče da je doslovno lakše iz Kolumbije dobit tonu dobrog bijelog praha, nego iz Hrvatskih šuma kubik dobre drvne građe. Već desetljećima pokušavaju kupit kvalitetno drvo, ali na natječajima nikad nema željenog materijala. Jer, igrom slučaja, vazda ima unaprijed rezerviranih trupaca od podobnih.
Ni rekreativni berači šparoga i gljiva nisu prošli puno bolje. Prisjećaju se traženja dozvola iz Hrvatskih šuma radi ograničavanja besplatnog objeda! Ako se ne’ko i usudio ubrat tri šparoge više od pune šake, mogo je očekivat kaznu ko da je zapalio šumu. Jer u logici Hrvatskih šuma, bolje da i šparoge i gljive sagnjiju, nego da se sirotinja najede. Zato je anonimni komentator ustvrdio da se sve što u ovoj zemlji nosi pridjev ‘hrvatski’, pretvara u mafijašku franšizu.
