Josip Pupačić je rođen 19. rujna 1928. u Slimenu, selu nedaleko od Omiša, kao deveto dijete Ivana Pupačića (1877.–1955.) i njegove druge žene Ive, rođene Perić (1889.–1977.). Preci mu potječu iz stare Poljičke republike, iz obližnjeg sela Kostanje. Klasičnu gimnaziju pohađao je kod dominikanaca u Bolu na Braču, a srednju školu, zbog ratnih prilika, nastavljao je u Slavonskom Brodu. Studij jugoslovastike završio je 1955. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1959. izabran za asistenta na Katedri za stariju književnost. Od 1961. do 1963. bio je lektor hrvatskog jezika u Lyonu.
Književni i akademski rad
U mladosti je objavljivao u Izvoru i Studentskom listu, bio je urednik i član redakcije Krugova i Književnika, te s Antunom Šoljanom i Slavkom Mihalićem suurednik Antologije hrvatske poezije dvadesetog stoljeća (1966.).
O Marinu Držiću napisao je studiju Pjesnik urotnik (1969.), u kojoj reagira na ideologijom zasićene sudove o etičnosti i integritetu Držićeve ličnosti.
Manje je poznato da je Pupačić bio uvažavani proučavatelj književnosti i književne povijesti te antologičar. Priredio je, no nije objavio, antologiju o moru, tiskanu tek 2005. godine u izdanju nakladnika Ex libris. Njome je svojemu Moru želio dati komparativni kontekst sličnih pjesama drugih pjesnika.
Poetika i stilske osobine
Pupačićeve rane pjesničke zbirke (Kiše pjevaju na jablanima, 1955; Mladići, 1955.), prihvaćene od kritike i publike, pokazuju osobine njegova poetskog izričaja i u motivskom i u formalnom smislu: zavičajna tematika i jednostavna lirska stilizacija.
Tonko Maroević, priređivač Izabranih pjesama iz 2007. (izd. Matica hrvatska), kao najvažnije kreativne dosege Pupačićeva opusa ističe iznimnu pjesnikovu sposobnost da pronađe svježinu riječi i ritmova za doživljaje i stanja koja su prepoznatljiva svima. U drugoj fazi pjesništva Pupačić korjenito mijenja sadržaje i motive, a usporedno s tim zaokretom zatire se njegova prepoznatljiva raspjevanost, himničnost, psalmičnost i egzaltiranost.
Pjesničke zbirke
Za života je objavio zbirke: Kiše pjevaju na jablanima (1955.), Mladići (1955.), Cvijet izvan sebe (1958.), Oporuka, Ustoličenje (1965.), a posthumno su mu tiskane Moj križ svejedno gori (1971.) i Uspravan hod.
Milo Miklaušić, kap.
MORE
I gledam more gdje se k meni penje
i slušam more dobro jutro veli
i ono sluša mene i ja mu šapćem
o dobro jutro more kažem tiho
pa opet tiše ponovim mu pozdrav
a more sluša pa se smije
pa šuti pa se smije pa se penje
i gledam more i gledam more zlato
i gledam more gdje se k meni penje
i dobro jutro kažem more zlato
i dobro jutro more more kaže
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na žalu vrh brijega
i smijemo se i smijemo se moru
