Antea Petričić ima šest i pol godina, a Ika Ninčević pet i pol. Ove dvije razigrane djevojčice nove su državne pravakinje u šahu i još jedan dokaz kako šahovski klub Casper već tri desetljeća radi sjajan posao s mladim zadarskim šahistima.
Svoje medalje Antea i Ika osvojile su u Trogiru gdje je nedavno održano Prvenstvo Hrvatske u šahu za mlađe uzraste, koje je u kategorijama od sedam do 15 godina okupilo ukupno 368 djece. U kategoriji djevojčica do sedam godina Antea je u devet partija upisala sedam pobjeda te po jedan remi i poraz. Njezina klupska kolegica Laura Milić bila je četvrta, dok je Ika titulu prvakinje Hrvatske osvojila u kategoriji do šest godina.
Brončana medalja među djevojčicama do osam godina pripala je Korini Ćurković. Na prvenstvu je nastupilo 358 igrača, a samo 24 kluba su sudjelovala u ovajanju trofeja. Zadarski Casper na visokom je četvrtom mjestu po broju osvojnih trofeja!
Njihov trener i predsjednik šahovskog kluba Veljko Šagi Casper je osnovao 1996. godine. U ovih 30 godina kroz njegovu je šahovsku školu prošlo nekoliko tisuća djece. Sada ta “djeca”, koji su već odrasli ljudi, u klub dovode svoju djecu.
– Mi svaki dan igramo šah, a ja 20 godina nisam dobio partiju. Uvijek oni pobjede. Dovoljno sam vam rekao – smije se Šagi.
Zahvaljujući načinu na koji rade, Zadar je postao grad u kojem djeca i mladi imaju mjesto gdje će se družiti i igrati šah, imaju trenere i organizirane uvjete za napredak. I to od malih nogu, već od četvrte godine.
– U Casperovoj školi učenje šaha počinje igranjem s figurama, druženjem, ali ključno je što oni kroz to vrijeme stalno dobivaju male zadatke koje će znati riješiti. Te zadatke doziramo na način da znaju odgovor, a samopouzdanje koje dijete na taj način dobiva iznutra je nemjerljivo. Sposobnost da nešto možeš riješiti sam i bolje nego odrasli daje im osjećaj da su važni, pametni i sposobni. Djeci nikad nije dosta tog dobrog osjećaja. Zato svi viču da žele igrati šah, jer vole pobjeđivati. Onaj tko misli da poraz motivira, da ih treba pobijediti tako da bi se oni “borili“, taj pogrešno razumije djecu. Oni su mali, slabiji od nas i treba im podrška. Nikada ne treba misliti da smo ih “previše“ hvalili. Nema “prevelikog samopouzdanja“, toga se ne treba plašiti. Suočit će se ionako sa životom i bitno je da vjeruju u sebe. Jednako tako, od pobjede ne treba raditi euforiju jer je onda svaki poraz tragedija – kaže nam trener Šagi o radu šahovske škole koja nultu toleranciju ima na samo jednu stvar – na neugodno ponašanje.
– Mogu pogriješiti, izgubiti partiju, sve je to normalno i to su situacije u kojima sazrijevaju. Kao i dobivanje partija. Šah je jedina sportska igra u kojoj malci mogu pobijediti odrasle. Isto tako, pojavljuju se i prvi elementi strategije što u takoj maloj dobi ne pruža niti jedan drugi sport. Već sa četiri ili pet godina u šahu razmišljaju o posljedici svojih odluka. Zato šah u ovako ranoj dobi podiže startu poziciju za 20 posto, što je ogromna razlika bez obzira na to o kojoj razini govorimo. Naravno, to je iznimno osjetljiv prostor jer su oni još uvijek jako mali i zato treba biti oprezan i s izborom trenera. U pravom planu trebaju biti djeca, a ne rezultati ili tuđe ambicije – poručuje Šagi.
