Gospar Andrija Grgurin iz Mikulića na društvenim mrežama rado dijeli fotografije cvijeća iz svoje okućnice, a posljednji u nizu ljepotana je – dubrovački gospar. Cvjetnica koju mnogi povezuju upravo s krajnjim jugom obnavlja se kroz generacije i smatra neizostavnim ukrasom taraca, vrtova i dvorišta obiteljskih kuća. Negdje je uzgajaju pojedinačno u grastama, a odrasliji primjerci vide se i u obliku grmova.
– Volim cvijeće, imam prostora kod sebe za uzgoj, krasi okolinu – kaže gospar Andrija o cvijetu, čije su nam značajke pobliže predstavili i iz tehničke službe dubrovačkog Vrtlara:
– Dubrovački gospar vazdazeleni je grm izrazito zanimljiv u toplom dijelu godine, točnije od ljeta do jeseni kad ga krase klasovi rumeno ružičastih cvjetova. Poznat je i po nazivima kraljevska kruna, ali i brazilsko pero jer je prirodno rasprostranjen u tropskom Brazilu. Ovaj grm baršunastih listova koji dosegne visinu do 150 centimetara a širinu do 100 centimetara, najbolje raste u polusjeni – pojasnili su iz Vrtlara.
Dubrovkinje koje uzgajaju ‘dubrovačke gospare‘ iz iskustva kažu kako biljka ne podnosi direktno sunce, a voli redovito zalijevanje, posebno po listovima. Razmnožava se reznicama koje se lagano zakorijene u proljetnim mjesecima, a reznice se čuvaju na svjetlom mjestu, ali dalje od izravnog udara sunca.
U dubrovačkom kraju cvijet se najčešće pojavljuje u raznim nijansama roza boje, no u prirodi postoje i bijeli, narančasti, crveni pa čak i bijeli ‘gospari‘. Spada u red zijevalica. Cvatnja počinje pojavom pupova iz zelene ‘šišarke‘ na vrhu cvjetnice. Zanimljivo je da upravo on ostaje nakon što poslije dvotjedne cvatnje otpadne ružičasto cvijeće.
Uz latinski naziv Justicia carnea gospara nazivaju još i brazilsko ili indijansko pero. Zbog ružičaste boje neki je zovu i flamingo, a zbog oblika latica prepoznaju je i pod imenom ‘orlovi nokti‘ dok je izvan dubrovačkog kraja najpoznatija kao Jacobinia.
Za uzgajivače je dobra vijest da dubrovački gospar nije sklon bolestima, a zaobilazi ga i većina biljnih nametnika.
