U ranim jutarnjim satima u nedjelju, 30. studenoga, nakon teške bolesti, u 89. godini života preminuo je Josip Zen – Braco. Vijest o smrti jedne od legendi Grada na gori proširila se brzo, ne samo Imotskim i Imotskom krajinom, nego i cijelom Hrvatskom – gdje god žive Imoćani. Brojni pozivi izraza sućuti obitelji, kao i pitanja prijatelja i rodbine o tome kako se sve zbilo i kada će biti pogreb, svjedoče koliko je Braco bio voljen i cijenjen.
Rođen je 1937. godine u obitelji Frane i Anke Zen, Imoćana od kolina, i to u staroj kući Markotinih uz sam rub Modrog jezera. I kako to prst Božji često učini, upravo je to jezero velikim dijelom obilježilo njegov život.
Čovjek grada, tradicije i zajedništva
Braco Zen bio je jedan od onih Imoćana za koje epitet „legenda“ nije pretjerivanje nego činjenica. Cijeli svoj radni vijek proveo je kao vozač i mehaničar u staroj Vinariji, a i nakon odlaska u mirovinu nastavio je pomagati ljudima – znanjem, rukama i savjetom.
Njegova ljubav prema Imotskom bila je neizmjerna. Bio je dugogodišnji član Gradske glazbe Imotski, utemeljitelj i pjevač prve imotske muške klape, član velikog crkvenog zbora župe sv. Franje, zaštitni znak imotskih pokladnih svečanosti i stalni sudionik događanja kod crkvice Gospe od Anđela. Malo je manifestacija koje oslikavaju kulturno i baštinsko naslijeđe Imotskog, a da Braco nije bio prisutan – mislima, riječju ili djelom, javlja Radio Imotski.
Njegov doprinos zajednici mjerio se skromnošću i radom, a ne titulama. Bio je jedan od onih tihih, ali iznimno vrijednih ljudi bez kojih bi duša grada bila siromašnija.
Ljubav prema Modrom jezeru i zaštita prirode
Posebno se isticala njegova golema ljubav prema Modrom jezeru, za koje je znao reći da je – njegov život. Malo tko je u povijesti Imotskog posvetio toliku brigu tome kraškom biseru.
Braco je jezero obilazio u sva četiri godišnja doba. Nije se zadovoljavao samo šetnjom i promatranjem – svojim rukama popravljao je porušene serpentine, skupljao otpad sa presušenog dna, a tijekom ljeta oduševljavao je sve prisutne veslajući svojom malom lađom. Njegova ekološka osviještenost nije bila deklarativna, nego duboko praktična i svakodnevna.
Ako je itko od Imoćana u proteklih gotovo stotinu godina volio i čuvao Modro jezero s tolikom strašću, onda je to bio Braco Zen.
Ikona humora, pisane riječi i imotskog duha
Bio je i pisac, humorist, čak i pjesnik – uvijek s temama koje su izrastale iz srca njegovog Imotskog. Imao je jedinstven smisao za humor, prepoznatljiv stil pričanja priča i sposobnost da obične trenutke pretvori u male dragocjenosti.
Jednom riječju, bio je jedna od najvećih ikona onih „običnih“, a zapravo iznimno vrijednih ljudi koji čine dušu jednog grada. Njegova obitelj može biti duboko ponosna, a svi koji su ga poznavali tuguju – ali istovremeno osjećaju privilegiju što su dijelili život s jednim posebnim čovjekom i pravim prijateljem.
Oproštaj od Brace
“Zenu, mirno spavaj i gledaj nas s neba ponosno, jer si nam ostavio u naslijeđe, ako ništa drugo, ogromnu ljubav prema svome gradu.”
Braco je bio čest i drag gost brojnih imotskih emisija, gdje je na svoj jedinstveni način prepričavao događaje iz života grada. Njegove riječi i anegdote, njegov glas i energija ostat će zapisani u kolektivnom sjećanju Imotskog.
Pogreb Josipa Zena – Brace bit će u utorak, 2. prosinca, u 14:30 sati na Gradskom groblju Gospe od Anđela u Imotskom.
Moja reakcija na članak je…
