Kada je Ivan Turudić prije dvije godine preuzeo čelo DORH-a, Hrvatska je praktički eksplodirala od političkih reakcija. Oporba ga je nazivala “HDZ-ovim dečkom”, upozoravalo se na njegove kontakte, stare veze i bliskost s vrhom vlasti, dok su vladajući tvrdili da upravo takav čovjek treba državi, netko tko će konačno krenuti agresivnije protiv korupcije i “počistiti sustav”.
Dvije godine kasnije pitanje je i dalje isto, ali danas puno ozbiljnije: je li Turudić ostao politički projekt HDZ-a ili je u međuvremenu postao jedan od najmoćnijih ljudi u državi, čovjek kojeg se više ne može tako lako kontrolirati?
Jer malo tko danas može osporiti da je njegov mandat obilježen daleko agresivnijim akcijama USKOK-a i DORH-a nego prethodnih godina. Uhićenja, upadi, spektakularne istrage i akcije postali su gotovo svakodnevica, a institucije koje su godinama djelovale uspavano počele su pokazivati znakove života. No, paralelno raste i drugo pitanje: gdje je granica? Dio političke scene i dalje tvrdi da je Turudić prije svega politički koristan HDZ-u jer Vlada sada može pokazivati “aktivni DORH”, dok istodobno najveći centri političke moći ostaju netaknuti. No drugi smatraju da je stvar ipak složenija i da je Turudić kroz funkciju počeo graditi vlastitu autonomiju i moć.
Gdje je granica?
“Ljudi su mislili da će biti poslušan. Sad više nitko nije siguran”, govori nam sugovornik blizak vladajućima. Bivša ministrica pravosuđa Vesna Škare Ožbolt za Dnevno kaže da zasad ne vidi neku dramatičnu promjenu u odnosu na prethodno razdoblje.
“Ne vidim neku posebnu razliku između prethodnice i njega. Ništa posebno”, kratko nam govori Škare Ožbolt. Njezina izjava zapravo dobro oslikava dio stručne javnosti koja smatra da unatoč medijski eksponiranim akcijama sustav još uvijek nije pokazao stvarni zaokret ni dubinsku promjenu u funkcioniranju pravosuđa i DORH-a.
S druge strane, pravnik i bivši saborski zastupnik Pero Kovačević smatra da Turudićev mandat ipak pokazuje određene pozitivne pomake. “U odnosu na ekipu koja je bila ponuđena, bio je najbolji kandidat. Ima pozitivnih pomaka, mislim da ima dobro odrađenih slučajeva, a oporba uvijek ima primjedbe samo zato jer nije bio njihov kandidat”, rekao je Kovačević za Dnevno. Upravo između te dvije percepcije danas se kreće cijela priča o Turudiću. Jedni smatraju da je riječ o čovjeku koji je samo nastavio postojeći model rada uz nešto agresivniji javni nastup i medijski vidljivije akcije. Drugi vjeruju da se unutar DORH-a ipak događa određeno preslagivanje i da institucije danas djeluju aktivnije nego prije nekoliko godina.
No, najveće pitanje i dalje ostaje isto: može li se očekivati ozbiljan udar i na ljude bliske HDZ-u? Jer upravo tu počinje prava politička zona rizika. Dio upućenih tvrdi da je hrvatski sustav desetljećima funkcionirao po nepisanom pravilu prema kojem institucije mogu proizvesti određenu količinu skandala, istraga i uhićenja, ali bez ozbiljnog udara na samu vertikalu političke moći. Zato danas mnogi pažljivo prate gdje završavaju najveće istrage i približavaju li se one osjetljivijim političkim krugovima.
“Kad institucije jednom krenu raditi agresivnije, teško je potpuno kontrolirati gdje će to završiti”, govori jedan izvor iz pravosudnih krugova. Dodatni pritisak dolazi i izvana. Hrvatska danas više nije u istoj poziciji kao prije deset ili petnaest godina. Europske institucije, europski fondovi i međunarodni nadzor stvaraju potpuno drukčiji okvir u kojem DORH i USKOK više ne mogu izgledati potpuno pasivno bez ozbiljne političke cijene.
Morat će prelomiti
Upravo zato dio sugovornika smatra da će Turudić u jednom trenutku morati pokazati da je spreman dirnuti i osjetljivije političke strukture ako želi dugoročno zadržati kredibilitet institucije i vlastitu poziciju moći. No, pitanje je postoji li stvarna politička volja za takav scenarij. Jer i dalje velik dio javnosti Turudića promatra prvenstveno kroz činjenicu da je na funkciju došao uz snažnu podršku HDZ-a i Andreja Plenkovića. Upravo zbog toga svaki njegov potez automatski dobiva političku dimenziju, a svaka velika akcija otvara pitanje radi li se o stvarnoj borbi protiv korupcije ili pažljivo kontroliranom sustavu.
Istodobno, u političkim kuloarima sve se češće može čuti da je Turudić tijekom dvije godine mandata postao puno više od običnog državnog odvjetnika. Dio ljudi iz politike danas ga vidi kao jednog od ključnih igrača hrvatskog sustava moći, osobu čiji potezi mogu ozbiljno utjecati i na odnose unutar same vlasti. Upravo zato iduće razdoblje moglo bi biti ključno za njegov mandat.
Hoće li ostati zapamćen kao HDZ-ov čovjek koji je davao privid odlučne borbe protiv korupcije ili kao figura koja je kroz funkciju postupno izgradila vlastiti centar moći i spremnost da dira i osjetljivije političke strukture?
Odgovor na to pitanje mogao bi definirati ne samo njegov mandat, nego i odnos politike i pravosuđa u Hrvatskoj u godinama koje dolaze.
