Intervju s Tebasom: “Španjolska, FIFA, Infantino”

Javier Tebas jučer se vrlo sretan vratio u Madrid iz New Yorka. Španjolski nogomet leti, u iznimnom je zdravlju i ujedinjeniji nego ikada. Predsjednik La Lige je proteklih dana bio s reprezentacijom kao i predstavnici svih klubova La Lige koje je nogometni savez pozvao da sudjeluju na proslavi ‘fútbol español’. Svi od Joan Laporta i Emilio Butragueño, predstavnici Clásica, bili su prisutni na brojnim događanjima organiziranim između Los Angelesa, Dallasa i New Yorka.

Predsjedniče, postavit ću vam pitanje koje oni meni postavljaju. Koja je tajna uspjeha španjolskog nogometa?

“Rad u zajednici. Od klubova, sa svojim trenažnim centrima koji su posljednjih godina ojačani i maksimalno zbrinuti. Od La Lige, moćnog, kvalificiranog i održivog natjecanja koje je ovoj reprezentaciji dalo 17 od 26 pozvanih igrača. I očito na poseban način saveza koji zna kako odabrati i razviti nacionalne talente naših klubova”.

Nogometaši i trener.

“Upravo tako. Luis de la Fuente pridružio se savezu 2013., odrastao je odgajajući izvanrednu djecu, počevši od mlađih od 19 godina i osvajajući Svjetsko prvenstvo s 10 igrača koje je imao u omladinskoj momčadi. A na tom je putu bio i trener, jer je tri godine bio profesor na tečaju za trenere. U nogometu postoji tendencija fiksiranja imena (imena na španjolskom, ur.), ali razliku čine muškarci (muškarci na španjolskom, ur.). Mi, na svim razinama, imamo nevjerojatno kvalificirane ljude koji rade za dobrobit nacionalnog nogometa. Nijedna zemlja nikada nije bila svjetski prvak u muškoj i ženskoj konkurenciji u isto vrijeme.”

Govorio je o treninzima.

“Da, i povezujem to s drugim pojmom koji sam već koristio: održivost. Od 2013. La Liga se sama podržava i nametnula je vrlo precizna i kruta ograničenja plaća svojim klubovima, a to gura različite klubove da ojačaju aspekt treninga. Razvoj talenta stvara kvalitetu na terenu i potencijalne prihode u gospodarskom području. Svi klubovi vrlo dobro znaju da je to put: dovesti djecu iz klupe u prve. Upravo smo osvojili Europsko prvenstvo do 19 godina, a dolazimo od medalja i uspjeha na Europskom prvenstvu. Ne pobjeđuje se puno i ni u jednoj dobi. Onda je jasno, morate pokušati dobiti velike igrače, ali uspjeh se gradi od temelja.”

Hajdemo malo o Svjetskom prvenstvu. Između ostalog imali smo 4 perioda košarke, interval finala koji je išao od 15 do preko 27 minuta…

“Fifa slaže stvari kako hoće, za ono što hoće, za svoje interese, nikako za nogomet. I tako ako im treba 27 minuta pauze, oni to i naprave. Pauze za hidrataciju su laž. Mi u La Ligi ih imamo, ali kad je jako vruće. Ovdje su tereni u Dallasu, Los Angelesu, Atlanti imali klimu, na tribinama sam morao obući džemper. Bila je to laž, pauza za publicitet. A onda je bio slučaj Balogun”.

“Demonstracija da nama upravlja institucija koja radi i odlučuje što hoće kad hoće, slijedeći samo svoje interese bez razmišljanja, ne mislim konzultirajući se, ha?, s ostatkom nogometa. I u mnogim slučajevima djeluje tako da nanosi štetu nogometu.”

I nema načina da se stvari promijene?

“Teško je, jer u sustavu postoje aktivni suučesnici, koji surađuju s ovakvim odlukama, i pasivni suučesnici, koji šute, ne javljaju se i ne poduzimaju ništa da se neke stvari ne ponove. Kritiziraju sustav za šankom na kavi, ili telefonom u privatnim razgovorima, ali onda ne čine ništa da svemu tome stane na kraj. Suspenzija diskvalifikacije američkog igrača je nešto apsolutno Gravitacija: imali su sreće jer je Belgija eliminirala SAD, jer bi se inače mogao stvoriti slučaj koji bi ih mogao stajati mjesta kod Infantina. Budući da je Belgija pobijedila, uspjeli su pokopati stvar.”

“Presuda o Superligi dala je veliku moć FIFA-i i UEFA-i, potvrdila je njihov monopol. Ali oni su morali koristiti ovaj monopol za rad s raznim protagonistima naše industrije i za dobrobit nogometa, uz opću i regulatornu transparentnost, uz konsenzualne odluke. Ne raditi ono što FIFA radi. Nekoliko smo puta osudili pitanje kalendara. A sada žele imati Svjetsko prvenstvo sa 64 timovi.”

Bit će to u Španjolskoj, među mnogim drugim zemljama.

“Povećanje broja reprezentacija nema smisla. Nogometna industrija nije samo Svjetsko prvenstvo koje je najvažniji događaj. Ali ne može se sve vrtjeti oko Svjetskog prvenstva. Nacionalna natjecanja su ta koja podržavaju ovaj sport. Uništavaju nogometnu industriju, onu koja generira desetke tisuća radnih mjesta za događaj koji traje 40 dana i na koji ide manjina igrača. Ima li najboljih? Naravno, ali ima ih i u našim ligama. Trebamo. manje reprezentacija i više zaštite za nacionalni nogomet, za sve razine koje ne shvaćaju, odlučuju neodgovorno.”

Ako Infantino uzrokuje toliku štetu nogometu, treba li otići?

“Po mom mišljenju, da, mislim da je proveo svoj dan. Ali ima potporu sustava, saveza, nema se što više za dodati, zar ne? Nema protukandidata, nitko se ne želi kandidirati da bi izgubio. Ovo je sustav, a to je bolestan sustav u svom izvoru. Ne bi trebao ostati, ali stanje stvari znači da neće nestati. Zadnjih dana ovdje u Americi čuo sam mnogo ljudi protiv Infantino, koji se ne slažu s onim što radi. Oni to govore, ali onda to ne rade, ne znam, šutnja ili suučesništvo je gore, jer oni koji šute savršeno su svjesni štete koju trpi nogomet.”