Morske mine su jednostavno oružje koje Iranu može dati nesrazmjernu moć da izazove kaos u globalnom gospodarstvu.
Američki dužnosnici izjavili su u srijedu da je Iran položio mine u Hormuški tjesnac, uski plovni put kojim prolazi 20% svjetskog izvoza nafte iz Perzijskog zaljeva u ostatak svijeta. Američki Institut za proučavanje rata procijenio je da je položeno 10 mina, iako je predsjednik Donald Trump doveo u pitanje takva izvješća i potaknuo brodare da nastave ploviti tjesnacem.
“To je dobar alat asimetričnog ratovanja”, rekao je za The Wall Street Journal Jahangir E. Arasli, viši istraživač pri Institutu za razvoj i diplomaciju iz Bakua u Azerbajdžanu, specijaliziran za pomorske prijetnje. “Konvencionalni vojni kapaciteti su im uništeni, ali imaju ovu asimetričnu sposobnost”, dodao je, naglasivši kako govori u svoje osobno ime.
Bogate iranske zalihe
Iranska zaliha uključuje osnovna ubojita sredstva dizajnirana da plutaju ili budu usidrena na dnu plitkog Perzijskog zaljeva. Američka vojna internetska stranica opisuje jednu klasu iranskih mina, Maham 1, kao kružni komad opreme iz 1980-ih godina, dizajniran da pluta u vodi plićoj od jednog metra, opremljen s pet “rogova” koji pri udaru mogu detonirati do 120 kilograma eksploziva. Mine su privezane lancem ili usidrene na morsko dno.
Prema izvješću Američkog mornaričkog instituta objavljenom prije nekoliko godina, mine su bile među najrazornijim oružjima s kojima se američka mornarica suočila, oštetivši više brodova od bilo kojeg drugog oblika napada od Drugog svjetskog rata. Američka vojska je izvijestila da je uništila iranska pomorska plovila dizajnirana za postavljanje mina. Vojska je ranije objavila da je eliminirala iransku podmornicu klase Kilo, za koju se također smatralo da ima sposobnost lansiranja mina.
Ipak, Iran mine prvenstveno postavlja koristeći ronioce na malim čamcima koji nalikuju običnim ribarskim brodicama; riječ je o neformalnoj pomorskoj miliciji u gumenjacima koju je praktički nemoguće identificirati i eliminirati. Iran također posjeduje arsenal “priljepak-mina” (limpet mines) koje ronioci mogu pričvrstiti na trupove brodova.
Primarni cilj mina
Pomorske mine za Iran nisu toliko važne zbog izravne štete koju mogu nanijeti brodovima, koliko zbog poremećaja pomorskog prometa i globalnog gospodarstva, smatra analitičar Arasli. Njihova bi upotreba mogla imati i širi strateški cilj – odvraćanje Sjedinjenih Država od eventualne kopnene invazije, upozorava energetski stručnjak Anas Alhajji iz Energy Outlook Advisorsa.
Ako bi došlo do polaganja mina, tisuće trgovačkih brodova mogle bi ostati usidrene čekajući siguran prolaz kroz tjesnac, što bi povećalo pritisak na Američki mornaricu da organizira vojnu pratnju konvoja. Takva bi misija uključivala i opsežne protuminske operacije: ratni brodovi predvodili bi plovila opremljena sonarima i specijaliziranom opremom za otkrivanje, izbjegavanje ili neutralizaciju mina, često jednu po jednu.
Američka mornarica posljednjih godina dodatno ulaže u takve sposobnosti. U sklopu novih ugovora razvijaju se i robotski sustavi za lov na mine, što je dio šire prilagodbe sigurnosnim izazovima u sve nestabilnijem pomorskom okruženju. Čak i sama prijetnja minama često je dovoljna da brodovi izbjegavaju plovidbu kroz rizična područja.
Veći problem dronovi i projektili
U ovom trenutku, međutim, veći problem predstavljaju napadi dronovima i projektilima. Prema podacima UK Maritime Trade Operations, u blizini tjesnaca u samo dva dana pet trgovačkih brodova pogođeno je ili je za dlaku izbjeglo projektile ili dronove, dok zasad nije zabilježen nijedan incident s minama.
Rizik od pomorskih mina u Perzijskom zaljevu nije nov. Tijekom Iransko-iračkog rata 1980-ih, u epizodi poznatoj kao Tankerski rat, obje su zaraćene strane napadale tankere i naftnu infrastrukturu, zbog čega je Američka mornarica počela pratiti trgovačke brodove kroz opasnu zonu.
Jedan od najozbiljnijih incidenata dogodio se u travnju 1988., kada je američka fregata USS Samuel B. Roberts (FFG-58) naletjela na iransku minu tipa SADAF-02 tijekom rutinske pratnje konvoja. Nakon toga je tadašnji američki predsjednik Ronald Reagan naredio snažan vojni odgovor. Američke su snage pokrenule operaciju Operation Praying Mantis, usmjerenu na iranske pomorske i vojne ciljeve, što je postalo jedno od najvećih pomorskih sukoba SAD-a nakon Drugog svjetskog rata.
