Ovaj se članak prvi put pojavio na web stranici našeg partnera, Nezavisna Arabija
Pod travanjskim suncem koje već zadržava oštru ljetnu vrućinu, Iyad, student četvrte godine inženjerstva, vuče noge po pijesku obale Gaze. Nema štapa za pecanje u ruci niti ručnika za plažu preko ramena; umjesto toga, ispod ruke drži izlizanu plastičnu fasciklu u kojoj se nalaze stranice njegova kolegija o armiranom betonu.
Dvorana za ispite: ‘Morska obala’
Nekoliko metara od valova koji su se razbijali stajao je znak s natpisom: “Ispitna dvorana: obala”. Pokraj nje, dugačak niz šarenih plastičnih stolica bio je uredno posložen na pijesku, bez stolova, za studente da polažu ispite.
“Prije rata, ušao bih u kampus dobro odjeven, položio ispite u klimatiziranoj učionici, a zatim posjetio glavnu konferencijsku dvoranu,” ispričao je Iyad Nezavisna Arabija.
Zauzeo je svoje mjesto na stolcu broj 14, položivši fascikl na koljena kao improvizirani radni stol. Pored njega, njegov razredni kolega Omar brisao je znoj s čela kragnom košulje. Pred njima je stajao Hamid, predavač koji je izgubio i dom i sveučilište, ali ne i autoritet. Kretao se s tihim dostojanstvom po pijesku, tiho dijeleći ispitne papire.
“Počnite u ime Boga. Imate dva sata. I ne zaboravite da su vaša imena najvažnija stvar koju ćete danas napisati, tako da vaša prava nisu izgubljena u ovom kaosu”, rekao je, a glas mu se stapao sa šumom valova. Studenti su odmah počeli čitati ispitna pitanja koja su stajala između njih i mature.
Bitka za fokus
Iyad je počeo čitati prvo pitanje dok su mu jaki morski vjetrovi pokušavali istrgnuti papir iz ruku. Stavio je bocu vode na njega kao uteg, pričvrstivši svoj san za stranicu. Čudna mješavina zvukova ispunila mu je uši: nemilosrdni huk valova, plač djeteta u obližnjem šatoru i udaljeno zujanje nadzorne letjelice na horizontu.
Na trenutak je zatvorio oči, udahnuo oštar miris joda i zamislio se ponovno u onoj staroj predavaonici s drvenim sjedalima. Zatim je počeo brzo pisati, rješavajući složene matematičke jednadžbe kao da mu je pero jedino sredstvo da uzvrati udarac stvarnosti pomaka.
Kad je ispit došao do sredine, sunce je postalo oštrije. Nije bilo klima uređaja; morski povjetarac nudio je jedino olakšanje. Nakratko je Iyad pogledao prema horizontu, ugledavši malo dijete kako trči uz rub vode, prije nego što je vratio pogled na svoju jednadžbu. U tom je trenutku shvatio da položeni ispit nije samo oznaka na akademskom zapisu, već i izjava da inženjer u njemu nije zakopan ispod ruševina sveučilišnih zgrada koje je uništio Izrael.
Kako je vrijeme istjecalo, Iyad je ustao, čisteći pijesak sa svojih hlača. Pogledao je redove stolaca koji su se počeli prazniti, a zatim je predao svoj papir. Prizor nije bio samo sveučilišni ispit; bio je to tihi ep, ispisan tintom odlučnosti na mekom pijesku obale Gaze.
Vratio se u svoj šator noseći fascikl, ispunjen nadom da će osoba koja je rješavala armiranobetonske jednadžbe pod žarkim suncem jednoga dana moći ponovno izgraditi sve što je bilo uništeno.
‘Obrazovni genocid’
Obrazovni sustav Gaze izgubio je nezamjenjiv ljudski kapital. Ubijeno je više od 20.000 učenika u školama i na sveučilištima. Sektor je također izgubio više od 1000 nastavnika i administrativnog osoblja, uz više od 220 sveučilišnih profesora i znanstvenika, od kojih su mnogi bili međunarodno priznati autoriteti u specijaliziranim akademskim područjima.
Akademske institucije su pretvorene u ruševine ili pretrpana skloništa, dok su glavne sveučilišne zgrade u Gazi potpuno ili djelomično uništene. To uključuje napredne laboratorije, pametne predavaonice i istraživačke centre.
Glasnogovornik izraelske vojske, Avichay Adraee, rekao je: “Sveučilišta su pretvorena iz obrazovnih institucija u centre za razvoj borbenih sposobnosti, obuku vojnog obavještajnog osoblja i tvornice za proizvodnju eksplozivnih materijala. Fizički i kemijski laboratoriji na sveučilištima korišteni su za razvoj niza raketa i tehničkih mogućnosti [Hamas].”
Međutim, palestinsko Ministarstvo visokog obrazovanja opisuje napade na sveučilišta kao “obrazovni genocid”. Glasnogovornik ministarstva, Saad Khaddour, rekao je: “Izrael je proveo sustavne radnje s ciljem eliminacije obrazovanja i akademske elite.
“Gađanje škola i sveučilišta predstavlja ratni zločin. Pozvali smo Međunarodni kazneni sud i UNESCO da pokrenu hitne istrage o uništavanju obrazovnih objekata i gađanju znanstvenika, akademika i studenata.”
‘Sveučilište postoji gdje god postoji profesor, student i knjiga’
Akademik Nasser Al-Ghussein kaže: “Kada svijet vidi studente kako polažu ispite nad ruševinama, ispred mora, samo nekoliko dana nakon što je oružje utihnulo, shvaća da ovo društvo posjeduje ogromnu energiju za obnovu.”
Zamjenik ministra obrazovanja, Basri Saleh, kaže: “Ova scena nosi duboka značenja koja nadilaze sam čin učenja; ona sažima stvarnost ispunjenu kontradikcijama i odlučnošću. Sjedenje ispred valova koji udaraju nije rekreacijski izbor, već izjava o preživljavanju.”
Saleh objašnjava da je prizor “vapaj svijetu da se ovi mladi ljudi drže svog prava na obrazovanje, čak i ako su im oduzete učionice, laboratoriji i knjižnice. To je poruka da uništavanje zgrada nije uspjelo uništiti umove, te da sveučilište postoji gdje god postoji profesor, student i knjiga.”
Otpor kroz znanje
Palestinsko Ministarstvo visokog obrazovanja gleda na studente koji polažu ispite na obali kao na dokument optužnice za svijet i svjedočanstvo nesalomljive volje.
Ministar visokog obrazovanja, profesor Amjad Barham, poslao je slike studenata međunarodnim organizacijama, rekavši: “Naši studenti u Gazi polažu ispit iz otpornosti kao i iz svojih predmeta. Polaganje ispita na pijesku je suverena odluka palestinskih akademskih vlasti.
“Studenti koji su se raširili po pijesku kako bi položili ispite čuvari su palestinskog sna. Ova scena dio je strategije ‘Obrazovanje posvuda’ koju je ministarstvo pokrenulo 2026. godine, a čiji je cilj korištenje otvorenih prostora kao alternativa uništenim zgradama.”
Profesor Barham je dodao da je “ovo otpor kroz znanje. Svaki ispitni rad završen na plaži je čavao u lijes politike neznanja i potvrda da je palestinski identitet neodvojiv od obrazovanja kao alata za oslobođenje i opstanak.”
Prevela Dalia Mohamed; Pregledao Tooba Khokhar i Celine Assaf
