Konzervator savjetnik i arheolog u Službi za arheološku baštinu Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda Igor Miholjek i ove je godine sudjelovao u arheološkom istraživanju podmorja kasnoantičke palače u Polačama na Mljetu. Istraživanja se provode od 2022. godine, a ove je godine provedeno u suradnji s njemačkom udrugom za promicanje i razvoj podvodne arheologije DEGUWA (Deutsche Gesellschaft zur Förderung der Unterwasserarchäologie e.V.) te Sveučilištem u Trnavi (Trnavská univerzita v Trnave) i Arheološkim institutom Slovačke akademije znanosti (Archeologický ústav SAV Nitra). Sudjelovale su i tvrtke NavArchos iz Zagreba te Aquatica-Mljet s Mljeta. Nijemci su dio projekta od 2023., a Slovaci od 2024. godine, dok su financije osigurali Ministarstvo kulture i medija RH te partneri na projektu.
Međunarodna ekipa stručnjaka
“Prva istraživanja u podmorju kasnoantičke palače provedena su sedamdesetih godina prošlog stoljeća, kad je utvrđeno postojanje pristaništa i operativne obale. Ti objekti građeni su od više-manje nepravilnih kamenih blokova različitih dimenzija i ostataka uporabnih keramičkih predmeta (ulomci amfora, krovnog pokrova i slično) koji, nasipani u more, sačinjavaju pravilnu pravokutnu strukturu. Takva struktura relativno jednostavne arhitekture pogodna je za pristajanje i manipulaciju različitih dobara pri ukrcaju i iskrcaju brodova. Danas se nalazi na 1,8 metara dubine“, govori Miholjek i podsjeća da je 2012. provedeno rekognosciranje cijele uvale Polača, odnosno ciljani pregled terena zbog pribavljanja podataka o arheolokalitetu radi utvrđivanja mogućih novih nalazišta.
“Tad je dokumentirana prirodna pličina duga 200 metara koja dijeli uvalu i zapadniji dio čini još sigurnijim za sidrenje brodova. Iako se nalazi na četiri metra dubine, što svjedoči da za vrijeme antike i kasne antike nikako nije mogla biti dio kopna, zasigurno je u kasnoj antici prepoznata kao prirodna barijera koja uvalu za vrijeme nevremena čini mirnijom i sigurnijom za sidrenje“, dodaje.
Uz Igora Miholjeka i Pavla Dugonjića iz Hrvatskog restauratorskog zavoda, hrvatsku ekipu sačinjavao je i arheolog dr.sc. Anton Divić iz NavArchosa. Njemačku ekipu predvodio je Martin Goldammer a činili su je Ralph Kunz, Elias Petri, Anna Blaszkiewicz, Ramon Winige, Noah Mehr, Lutz Heinze, Stephan Bayer te Antje Meyer. Slovačku ekipu vodila je doc.dr. sc. Miroslava Daňová, a činili su je arheozi Klaudina Danova i Martin Kvietok te studenti arheologije Katarina Valuchova, Jakub Ondrašik i Adam Igaz.
Ciljevi ovogodišnje istraživačke kampanje bili su načiniti batimetriju uvale Polače, kako bi se dobila točna i detaljna konfiguracija dna s vidljivim strukturama na samome morskom dnu. Batimetrija je dio oceanografije koja dubine mjeri suvremenim ultrazvučnim dubinomjerima i analizira ih da bi se temeljem tih izmjera izradile batimetrijske karte. Mjerenje je obavio slovački Helicop. Miholjek ističe da je cilj bio zabilježiti i sve dosad otkrivene potopljene strukture i napravljene arheološke sonde te kroz podvodni arheološki pregled vizualno pregledati područje koje dosad nije pregledano. Uz sektore 2 i 3 u kojima je nastavljen iskop i izrada arheodokumentacije, ovogodišnje je istraživanje prošireno i na sektore 4, 5 i 6. Sektor 4 je u centru Polača, uz pristanište putničke linije, sektor 5 se odnosi na prirodnu pličinu oko 100 metara sjeveroistočno od sektora 3, a sektor 6 je uvala Rogač na krajnjem sjeverozapadu uvale Polače.
Otkriveni i tragovi Bizanta
Iskop u sektoru 4 započet je u tri probne sonde postavljene neposredno uz sjeverozapad mula, na dubini od oko šest metara. Te sonde nisu dale arheološki materijal, ali i nisu iskopane do tzv. sterilnog sloja. Iskop je nastavljen u dvije nove sonde: prva je oko 6 metara istočno od sjevernog ruba mula i dubini 4- 4,8 metara, a druga sjeveroistočno od prve, na dubini 4 do 5 metara. U sondama su uočena tri stratigrafska sloja. To su slojeviti, međusobno različiti dijelovi tla nastali taloženjem sedimenata, vulkanskih čestica i slično. Miholjek kaže da je prvi sloj s pijeskom i recentnim otpadom; drugi je od rahlog pijeska s manjim kamenjem i nedefiniranim ulomcima keramike van konteksta (jer ipak je riječ o aktivnoj luci), a treći je sloj kompaktnog sivog pijeska s većom količinom ulomaka raznovrsnih arheoloških nalaza. Pri iskopu trećeg sloja u prvoj je (D) sondi pronađen bizantski zlatni novčić solid cara Teodozija II. datiranog u prvu polovicu 5. stoljeća, što nam svakako pomaže i u datiranju ovog dijela kasnoantičke luke.
Sektor 5 rasprostire se preko pličine dubine 4 metra, koja je na značajno manjoj dubini od okolnog morskog dna, a također je odlično vidljiva na batimetrijskoj snimci uvale Polače. Čini se izglednim da se na području sektora 5 u razdoblju neolitika, kad je apsolutna razina mora iznosila 5-6 metara manje od današnje, nalazio rt spojen s kopnom i s tri strane okružen morem. Arheo-materijal prikupljen tijekom ovogodišnjeg pregleda upućuje da se na tom području u doba neolitika vjerojatno nalazilo naselje.
“U sektoru 6 primijećena su dva isturena objekta zidana od grubog kamenja koja svojim izgledom podsjećaju na mul, odnosno pristanište za brodove. Zapadna struktura je dimenzija 4×8 metara, dok sjeverna ove godine nije izmjerena. Pod samom su površinom mora i ako uzmemo u obzir podatak da je razina mora u južnom Jadranu u razdoblju kasne antike i ranog Bizantskog Carstva (od 330. do 843. godine, op. AK) bila otprilike 0,7 metara niža od današnje, obje su strukture u razdoblju djelovanja palače mogle biti korištene za pristup i privez manjih brodova i brodica. Radi dodatnog definiranja i datiranja ovih struktura bit će nužno obaviti podvodno arheološko sondiranje te stoga sad nije moguće odbaciti ni da su suvremenog porijekla“, kaže Miholjek dodavši kako je pokretni materijal trenutačno u procesu desalinizacije te nije detaljnije obrađen, no preliminarna analiza pokazuje kako je riječ o materijalu korištenom u periodu kasne antike, tj. u periodu od 3. do 6. stoljeća.
“Ove godine u popis pokretnih arheoloških nalaza unesene su 233 stavke: većinom je riječ o fragmentiranim ulomcima kasnoantičke keramike, fragmentiranog staklenog posuđa, kosti i drva. U popis uzoraka su unesena i četiri elementa koji mogu poslužiti za datiranje slojeva metodom analize radioaktivnog izotopa ugljika ¹⁴C. Valja reći kako je u posljednjih 15 godina u podmorju Mljeta, uz deset otprije poznatih, pronađeno još dvadeset brodoloma. Šesnaest brodoloma pripadaju periodu funkcioniranja cijelog kompleksa, palače, bazilika i ostalih objekata. Zasad možemo zaključiti da su pristanište s operativnom obalom i ribnjak građeni i korišteni tijekom kasne antike i da su sastavni dio kompleksa palače“, kaže naš sugovornik i najavljuje daljnja istraživanja koja će donijeti nove spoznaje.
