Dana 16. listopada navršava se točno 35 godina godina od podjele prvih pušaka koje su stigle u bivšu općinu Šibenik. Datum koji će ‘Prvi dragovoljci Domovinskog rata listopad 1990‘ koji su nedavno osnovali i službeno registrirali i svoju udrugu, dostojno obilježiti u Mravnici, u prostorijama bivše MZ. Položit će vijenac i upaliti svijeće za sve one koji su tada, kao predstavnici 53 Mjesne zajednice tadašnje šibenske općine – koja se protezala od Murtera do Rogoznice – preuzeli oružje za obranu mlade hrvatske demokracije, a u međuvremenu su poginuli ili umrli u protekla tri i pol desetljeća. A njih nije malo – čak 111.
-‘Svaka Mjesna zajednica bivše općine Šibenik – među kojima su neke danas, poput Vodica, čak i gradovi i općine u županiji Šibensko kninskoj – dobila je barem nekoliko pušaka od njih točno 546 koliko smo ih tada podijelili i 72 tisuće metaka, onako kako je to odredio Krizni štab.‘ – kazao nam je Paško Erak, predsjednik Udruge, svjedok i sudionik tih burnih događaja. Od te 53 Mjesne zajednice, u njih 45 je HDZ bio na vlasti, tako da su ih dijelili uglavnom HDZ-ovci, ali ne strogo svojim članovima.
-‘Bila je to 1990. godina i oružje se dijelilo samo povjerljivim ljudima, za koje smo mogli biti sigurni da će, u slučaju potrebe, u svakom trenutku biti na raspolaganju obrani netom stvorene države. Meni, primjerice, nitko nije odredio kome ću dati oružje, to se odlučivalo u najužem krugu povjerljivih ljudi, koji su svi držali glavu u torbi. I mi koji smo dijelili oružje, i oni koji su ga zaduživali!‘ – prisjetio se tih vremena Paško Erak.
Dan ranije, 15. listopada 1990. godine Paško Bubalo, tadašnji predsjednik Skupštine općine Šibenik, dobio je iz Ureda predsjednika RH Franje Tuđmana obavijest da će doći oružje za Šibenik i da budemo spremni. I da iz policije komuniciramo jedino s Petrom Kamberom, koji je iz Zagreba poslan u Šibenik, nakon što je načelnik šibenske policije Ante Bujas dobio srčani udar, poslije pobune policajaca srpske nacionalnosti u Drnišu. Kamion su čekali Vele Džepina, Zdravko Stančić, Božo Erlić i Joso Juras, kao predsjednik Kriznog štaba. Vele Džepina je to oružje prevezao u Mravnicu, organizirao ljude koji su to tamo u najstrožoj tajnosti iskrcali i čuvali. Dolazili smo svi u točno određeno vrijeme, u dan i pol, po to oružje, kako bi se izbjegle gužve i kako ne bi bili uočljivi sigurnosnim službama bivše države. S tim puškama smo potom, nekoliko mjeseci kasnije, od 21. do 25. siječnja, u hotelu Miran u Pirovcu i Marina Lučica u Primoštenu, čekali hoće li bivša JNA izvesti državni udar. Uz tih 546 pušaka, krajem trećeg ili početkom četvrtog mjeseca 1991. godine dobili smo još 280 pušaka, pa smo tada imali nekih 800 pušaka, koje smo dobili, organizirano, preko Ministarstva unutarnjih poslova, i s njima čekali rat koji je već počinjao. To je zapravo bilo 60 posto obrane Šibenika u rujanskom ratu.‘ – veli Erak, koji su prisjeća kako je tih 280 pušaka bilo uskladišteno u hangaru Civilne zaštite u Bilicama, a dovozila ih je policija u svoju garažu, i dijelila pripadnicima rezervnog sastava. Isto tako sukcesivno, u točno određeno vrijeme bi se naručivali ljudi, opet zbog tajnosti i zbog sigurnosnih razloga. -‘Sjećam se da je bila subota i da je te puške umjesto mene, koji sam kao vijećnik SO općine imao obaveze na vjenčanju, preuzeo Jure Malenica, dovezao ih kod mene kući, pa smo ih nakon toga dijelili dalje i naoružavali ljude. Davor Škugor je bio zapovjednik pričuvnog sastava policije, s njim je bio i pokojni Ante Mikulandra, Škugor je imao i posebnu kancelariju u policiji, a papirnate stvari je vodio Davor Čogelja, Paško Juras i iz policije im je još pridodan i policajac Maksim Pancirov. Vlada RH je u prosincu donijela odluku o ustroju policije u ratu i vremenu neposredne ratne opasnosti, povećali su broj pričuvnog sastava policije s 25 na 75 tisuća ljudi i na taj su način ministru MUP-a dali mogućnost da formira postrojbe po vojnom ustroju od pričuvnog i djelatnog sastava MUP-a. Nakon toga su članovi pričuvnog sastava dobili i odgovarajuće iskaznice, iz sustava Teritorijalne obrane su angažirani rezervni oficiri i uključeni u postrojbe po Mjesnim zajednicama. A nakon prvog mjeseca, kada je dogovoreno da se razoruža pričuvni sastav policije, da se vojska povuče u vojarne, nema vojnog udara, mi smo dio tog oružja vraćali u skladište policije, a dio i dalje zadržavali po kućama, praktički smo se igrali mačke i miša. I mi s njima i oni s nama, s tima koji su u ime Saveznog sekretarijata za obranu iz Beograda i saveznog SUP-a dolazili u kontrolu‘ – kazao nam je Erak.
Njegov zamjenik u udruzi je Denis Kokić, a članovi predsjedništva su još pored njih dvojice blagajnik Joško Svračak, Drago Skračić iz Murtera, Mladen Ćuklin iz Boraje, Vinko Barišić sa Šubićevca te Omer Ševerdija za Gaćeleze i zapadni dio bivše općine Šibenik. U četvrtak kad se nađu u Mravnici od 11 do 12 će obaviti službeni dio, a nakon toga će se na istom mjestu, u istoj prostoriji kao i prije 35 godina, organizirati zajednički ručak i druženje. Da se ovi preostali sjete ovih 111 kojih više nema – a samo nekoliko njih, veli nam Erak, prešlo je sedamdesetu godinu u životnom kalendarum, njih četiri ili pet – i sjete kako je to nekad bilo. Jer, njih ne treba podsjećati ‘što je bilo‘, oni znaju!
