Vlada u Madridu proglasila je izvanredno stanje i rasporedila vojsku. U kaosu se utopilo stotinjak ljudi, a broj evidentiranih poginulih i dalje raste nekoliko tjedana kasnije
“To je bilo moguće zahvaljujući sudjelovanju ili makar pristanku Maroka”, rekao je Juan Jesús Vivas, dugogodišnji gradonačelnik Ceute iz španjolske oporbene stranke PP, na konferenciji za novinare u Bruxellesu.
‘Hibridno ratovanje’
Maroko to odlučno poriče, ali španjolski građani nisu uvjereni. Marokanska policija se barem suzdržala od intervencije u vremenskom prozoru od oko deset sati.
Prema informacijama španjolske granične policije, marokanske policijske snage bile su uključene u potiskivanje velikih skupina ljudi prema Ceuti – upravo kako bi izazvale probijanje španjolske granične kontrole. Navodno su u gužvi identificirani i marokanski agenti u civilu. Dakle, španjolska granična policija sada izravno poriče tvrdnje španjolske vlade.
O tome kako nije moguće da toliko ljudi simultano dolazi na granicu bez znanja i organizacije državnog aparata Maroka smo pisali još dok se kriza događala. U članak smo uvrstili snimke gdje marokanski policajci stoje pored i gledaju izlazak migranata iz teretnog kamiona, prijevoz migranata teretnim kamionima unutar Maroka kao i marokanskog graničara koji je otvorio vrata granice migrantima.
Jedan od najviših španjolskih sudova pokrenuo je istragu i preliminarno procjenjuje da su migranti iskorišteni kao oruđe u hibridnom ratovanju.
No premijer Pedro Sánchez i dalje uporno umanjuje važnost ovoga, rekavši da nije vidio nikakve “jasne dokaze” o unaprijed smišljenom marokanskom napadu. Kao glavni uzrok ističe dezinformacije širene preko društvenim mrežama i mafiju koja krijumčari ljude.
Španjolska nacionalna obavještajna služba izdala je upozorenje o mogućim “masovnim ulascima” migranata u Ceutu dan prije nego što je više od 70.000 migranata jurišalo na granične ograde te enklave. Španjolska vlada skinula je oznaku tajnosti s više od 40 dokumenata, uključujući interna upozorenja, obavještajna izvješća, grafikone i komunikaciju različitih tijela za provedbu zakona i obavještajnih službi, prenosi DW.
Maroko je već koristio nagle migracije u političke svrhe
Oporba optužuje Sáncheza za nemaran stav i prema Maroku i prema migrantima. “Zašto se bojite Maroka?”, pita vođa PP-a Alberto Feijóo. “Izdajnik”, uzvikuje prema premijeru vođa krajnje desnice Santiago Abascal. Deseci tisuća ljudi prosvjedovali su, zahtijevajući da vlada pojača kontrolu nad Ceutom.
Većina migranata napustila je Ceutu, ali ih je ostalo nekoliko tisuća u improviziranim kampovima. Gradonačelnik enklave, Vivas, opisuje situaciju kao neodrživu – i također ističe da se to već događalo.
U svibnju 2021. godine nastala je slično stanje kada je nekoliko tisuća migranata iznenada i istovremeno pokušalo doći do Ceute i Melille. To se dogodilo u vrijeme kada su Španjolska i Maroko bili u žestokom sporu oko pitanja Zapadne Sahare. Napad je manje-više otvoreno opisan kao čin pritiska, a Maroko je optužen za iskorištavanje ranjivih osoba za političku ucjenu.
Taj priljev migracija 2021. je završio tako što su se Španjolska i Pedro Sánchez obratili Maroku po pitanju Zapadne Sahare i približili stav službenom Maroku. Ovog puta je priljev migranata započeo vrlo brzo nakon što je Sanchez (nakon nekoliko godina) posjetio Alžir, državu s kojom Maroko ima zatvorene granice i koju Maroko optužuje za pomaganje separatistima u Zapadnoj Sahari. Dakle, gotovo sigurno je Maroko dva puta instrumentalizirao migrante kao kaznu Španjolskoj zbog pitanja Zapadne Sahare, politički najosljetvijeg pitanja za marokanskog kralja.
Marokanski dužnosnici pojačali pozive da im se predaju Ceuta i Melilla
Španjolska je stoljećima kontrolirala manja obalna područja, stijene i neplodne otoke u sjevernoj Africi, od kojih su najveće gusto naseljene enklave Ceuta i Melilla, koje su u potpunosti okružene današnjim Marokom.
Ceuta se nalazi na rtu u Gibraltarskom tjesnacu, kratkom vožnjom brodom od južnog vrha kopnene Španjolske. Melilla je nešto dalje na istoku i formalno uključuje i neplodne otoke Chafarinas blizu granice između Maroka i Alžira. Ta dva područja imaju nešto više od 80 000 stanovnika.
Ta su područja pod španjolskom kontrolom od ranih otkrića u 15. i 16. stoljeću, kada su katolički kraljevi poduzeli prve korake u kristijanizaciji Afrike. Maroko polaže pravo na ta područja otkad je zemlja stekla neovisnost 1956. godine. Također, marokanski dužnosnici su nekoliko dana nakon zadnje migrantske krize opet govorili kako Ceuta i Melilla trebaju biti marokanske.
Enklave sadrže jedinu kopnenu granicu EU na afričkom kontinentu, što ih čini atraktivnim odredištima za migrante koji žele doći do Unije, posebno otkako je smrtonosno krijumčarenje brodovima preko mora smanjeno.
Maroko je organizirano poslao masu ljudi u Španjolsku kao upozorenje
