Predsjednik SAD-a Donald Trump svjetsku javnost uvjerava da su u tijeku ”konstruktivni” razgovori s Iranom te kako ”obje strane moraju odvojiti vremena i sve napraviti kako treba”, zbog čega je svojim pregovaračima dao naputak ”da ne žure s dogovorom” jer je ”vrijeme na našoj strani”, državni tajnik Marco Rubio ponovno kaže da bi dogovor mogao biti blizu, već u ponedjeljak.
Između ostaloga, dogovor navodno uključuje 60-dnevno produljenje primirja, ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca i plan za daljnje pregovore o iranskom nuklearnom programu. U ponedjeljak se Trump ponovno oglasio na Truth Socialu i ocijenio da razgovori “dobro napreduju”, ali i upozorio da će to biti ili “izvrstan dogovor za sve” ili dogovora uopće neće biti.
Iz Irana dolazi znatno suzdržaniji ton. Glasnogovornik iranskog Ministarstva vanjskih poslova Esmail Baqai izjavio je kako je „određeni napredak u razgovorima sa SAD-om postignut”, ali je naglasio da to ne znači da je sporazum blizu. ”Nitko ne može iznijeti takvu tvrdnju”, poručio je Baqai, kako prenose međunarodni mediji, čime je odbacio optimistične procjene dijela američkih dužnosnika.
Kontroverze oko mogućeg dogovora
U međuvremenu, Trumpovo nesnalaženje i gubitak kontrole nad sukobom u koji je rame uz rame s Benjaminom Netanyahuom lakomisleno utrčao – bez jasno definiranih taktika i strategija postizanja ciljeva, bez ”izlazne strategije” i bez ikakvih konzultacija s tradicionalnim saveznicima, osim s Izraelom, predmet je brojnih komentara i analiza, a jednu od njih za The Atlantic napisao je njihov utjecajni kolumnist i suradnik think tanka Brookings Institution, Robert Kagan.
Kagan u svom osvrtu navodi da se obrisi Trumpove završne igre u ratu protiv Irana sada već jasno naziru, a u osnovi se svode na predaju američkog predsjednika u ovom sukobu. U nedavnom telefonskom razgovoru s izraelskim premijerom Trump je, podsjeća autor, navodno objasnio da Sjedinjene Države pregovaraju o ”pismu namjere” s Iranom kojim bi se ”formalno završio rat i pokrenulo 30-dnevno razdoblje pregovora” o iranskom nuklearnom programu i ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca.
Svrha i učinak takvog sporazuma, smatra, trebali bi biti jasni i očigledni, Sjedinjene Države udaljavaju se i pokušavaju izvući iz krize. Trump bi, kako navodi Kagan, mogao pokrenuti još jedan ograničeni udar na zemlju kako bi ostavio dojam snage i čvrstine te zadovoljio zahtjeve pristaša rata, ali to bi bila tek performativna gesta, a završetak igre u ovom je slučaju eufemizam za ”predaju”.
Trumpove prijetnje pokazali se kao blefovi
Trump je mnogo puta u ovom sukobu s Iranom popuštao i povlačio se, još od 18. ožujka, kada je Izrael napao plinsko polje Pars, a Iran uzvratio udarom na najvažniji katarski pogon za proizvodnju prirodnog plina. Trump je potom pozvao na prekid američkih i izraelskih udara na iransku energetsku infrastrukturu, čime je rat efektivno završio.
Od tada su se sve ponovljene Trumpove prijetnje nastavkom napada pokazale kao blefovi. Visokopozicionirani dužnosnici u Teheranu već dva mjeseca računaju na to da Trump neće pokrenuti još jedan napad i zbog toga nisu napravili nikakve ustupke u pregovorima, unatoč šteti koju su pretrpjeli u 37 dana neumoljivih napada.
Upravo suprotno, njihovi uvjeti za nagodbu su uvjeti pobjednika, zahtijevaju ratnu odštetu, obogaćivanje urana bez ograničenja, priznatu kontrolu nad tjesnacem i kraj sankcija. A to što Trump odgovara na to prkošenje pozivajući na još 30 dana prekida vatre i razgovora, prešutno je priznanje poraza, smatra autor, a ako u bliskoj budućnosti pokrene performativni napad, Iranci će to shvatiti upravo tako.
Istodobno, nitko ne vjeruje da će za mjesec dana ponovno pokrenuti rat punog opsega. Između ostalog, nakon dodatnih 30 dana za oporavak, ponovno naoružavanje i punjenje državne blagajne prihodima od pristojbi za prolaz kroz Hormuz, Iran će biti znatno snažniji protivnik. Štoviše, za 30 dana novi iranski režim kontrole tjesnaca mogao bi već biti čvrsto uspostavljen. Kako je izvijestio washingtonski istraživački centar Institut za proučavanje rata (ISW), Iran koristi razdoblje primirja kako bi „normalizirao” svoju kontrolu nad Hormuškim tjesnacem tako što „prisiljava zemlje uvoznice nafte” da sklope sporazume o tranzitu s Teheranom te naplaćuje pristojbe brodovima iz država koje nemaju takve dogovore.
Novi režim donosi prioritete Rusiji i Kini
Prema iranskim dužnosnicima, novi režim u tjesnacu dat će prioritet iranskim strateškim partnerima, poput Rusije i Kine, a državama prijateljski naklonjenima Iranu, poput Indije i Pakistana, omogućit će pregovaranje vlastitih tranzitnih sporazuma. Brodovima povezanima sa zemljama koje Iran smatra protivnicima, pak, bit će potpuno zabranjen pristup tjesnacu, predviđa Kagan.
Nekoliko država, uključujući Južnu Koreju, Tursku i Irak, navodno već pregovara barem o privremenim tranzitnim sporazumima, a sada kada je Donald Trump jasno dao do znanja da nema namjeru ratovati kako bi ponovno otvorio tjesnac, počet će utrka za postizanjem povoljnih uvjeta sporazuma s Teheranom.
Sve države koje su snažno ovisne o energentima iz Perzijskog zaljeva željet će brzo sklopiti svoje sporazume kako bi osigurale protok nafte, plina i drugih sirovina te spasile svoja uzdrmana gospodarstva. Države koje su trenutačno saveznice SAD-a i prijateljski nastrojene prema Izraelu osjećat će, pak, pritisak da se distanciraju od sukoba i postignu mir s Iranom. Međunarodne sankcije protiv Irana urušit će se, predviđa Kagan, a još više novca slijevat će se na račune te zemlje, kako se bude normalizirala njezina nova središnja uloga u globalnom gospodarstvu.
Do isteka tih 30 dana, većina svijeta naći će interes u novom poretku stvari i protiviti se bilo kakvom nastavku neprijateljstava, čak i u malo vjerojatnom slučaju da Trump odluči ponovno pokrenuti rat.
Trump se, navodi komentator Atlantica, bez sumnje nada da će se moći izvući a da Amerikanci ne primijete razmjere ovog poraza. Financijska tržišta mogla bi se stabilizirati ako postane jasno da će nafta naposljetku ponovno početi prolaziti kroz nanovo otvoreni tjesnac, čak i pod novim sustavom iranske kontrole. Veliki strateški poraz za Sjedinjene Države, pak, ne mora nužno utjecati na Wall Street. Američki predsjednik se možda također nada da može skrenuti pozornost s Irana pokretanjem nove vojne operacije, ovoga puta protiv vlasti na Kubi, a mediji su, kako ističe, već doista počeli više pisati o Kubi nego o katastrofi koja se odvija u Iranu, piše Jutarnji.
Izrael će pretrpjeti razoran udarac
Prema riječima jednog američkog dužnosnika, Netanyahu je bio ”izvan sebe” nakon razgovora s Trumpom. I to, navodi Kagan, s dobrim razlogom. Rat s Iranom mogao bi se, upozorava, pokazati kao najrazorniji udarac sigurnosti Izraela u njegovoj povijesti. Jer, prema trenutačnom razvoju događaja, Iran će iz sukoba izaći višestruko snažniji i utjecajniji nego prije rata. Teheran će imati utjecaj nad desecima najbogatijih država svijeta, koje će imati snažan interes u tome da održavaju dobre odnose s njim. Također, procjenjuje, malo je vjerojatno da će stati na stranu Izraela u bilo kakvom sukobu s Iranom ili njegovim saveznicima u Libanonu i Gazi, jer će ih Iran moći kazniti ako to učine.
Izrael će, pak, iz svega izaći izoliraniji nego ikada u svojoj povijesti, velikim dijelom čak i od svog jedinog pouzdanog zaštitnika, Sjedinjenih Država. Kada Trump okrene leđa Izraelu, kao što mora učiniti kako bi proveo te nove politike, njegov pokret MAGA rado će ga u tome slijediti, dvostranački antiizraelski konsenzus u Sjedinjenim Državama, navodi, dodatno će ojačati i učvrstiti se. Pitanje hoće li Izrael mirno prihvatiti takvu sudbinu čini nepredvidiv faktor koji bi mogao poremetiti planove i nade financijskih tržišta o novoj stabilnosti u Zaljevu.
Snažniji, bogatiji i utjecajniji Iran značit će također i novi početak i život za Hamas i Hezbolah. To će, predviđa, značiti kraj Abrahamskih sporazuma jer će zemlje Zaljeva morati same postići mir s Teheranom kako bi njihova gospodarstva mogla opstati.
Iako Trump tvrdi da će Netanyahu ”učiniti što god mu kažem”, pitanje je može li Izrael samo promatrati dok Iran zamjenjuje SAD kao glavnog arbitra moći u regiji. Ipak, najvjerojatnije će, procjenjuje Kagan, nova realnost u Perzijskom zaljevu biti kronična nestabilnost i česti poremećaji u pomorskom prometu. To se, kako zaključuje, događa kada hegemon prepusti svoju hegemoniju.
