Afera s gospićkim otpadom prerasla je u prvu vrlo ozbiljnu krizu u trećem uzastopnom mandatu premijera Andreja Plenkovića. Kada bi se priča s otpadom zadržala tek na krizi na kakve je Plenković naviknut, problema za njega možda ne bi ni bilo. No ova kriza nadilazi sve s čime se Plenković dosad suočio jer mu ovoga puta građani izravno prijete ulicom, a u HDZ-u se ispod glasa počinje spekulirati što i kako dalje, s obzirom na to da sve govori kako se ovaj slučaj neće moći olako gurnuti pod tepih, kao što su se gurali brojni dosadašnji institucionalni propusti. Granica je prijeđena time što je u Lici izravno ugroženo zdravlje ljudi, a to ni ostali u Hrvatskoj, po svemu sudeći, ne misle tolerirati. U HDZ-u vrlo dobro znaju koliko je i za njihovu stranku i za njihova premijera opasna ova gospićka afera pa kažu kako ona prerasta u golemi nacionalno-politički rizik za Plenkovića, zbog čega atmosfera u vladajućoj stranci nalikuje na izvanredno stanje. Upućeni kažu da i u premijerovu najužem krugu strahuju da bi upravo ova afera mogla biti prekretnica, odnosno da bi mogla ugroziti Plenkovićeve ambicije u utrci za četvrti mandat, to više što oporba najavljuje da će inzistirati na tome da se ovaj slučaj rasvijetli do kraja, u čemu, kako se može čuti iz SDP-a, računaju i na potporu dijela medija.
O ozbiljnosti situacije ponešto govori i to što je Plenković praktički usred godišnjih održao hitan sastanak s koalicijskim partnerima. Formalno HDZ zasad još može računati na većinu u Saboru, ali se iz redova Domovinskog pokreta može čuti kako oni ne misle na svojim leđima nositi tuđe grijehe te da je netko iz HDZ-a već trebao preuzeti političku odgovornost kako bi se ova tema donekle utišala, jer su, dodaju DP-ovci, na sličnom principu Plenković i HDZ-ovci inzistirali kada se njima dogodio slučaj Dabro. S druge strane, SDP-ovci su uvjereni da je gospićka kriza ona koja će “preliti čašu” građana i odraziti se na Plenkovićevu kampanju za četvrti uzastopni mandat, koja je praktički već počela.
“Ovom je aferom trajno narušen Plenkovićev politički legitimitet. Ljevica će to svakako koristiti i u kampanji za iduće parlamentarne izbore, kad god se oni održali”, najavljuje naš dobro upućeni sugovornik iz SDP-a, dok se u Banskim dvorima uzdaju u Plenkovićevo iskustvo s krizama, nadajući se da ni ovaj put neće pokleknuti pod pritiscima. “Gospićka afera izravna je posljedica klijentelističkog sustava koji je stvorio HDZ, ali je i slučaj na kojem će se ujediniti oporba, koja je već i izvanrednom sjednicom Sabora te najavom glasanja o nepovjerenju Vladi, nastojala ekocid nametnuti kao temu koja bi mogla biti prekretnica za rušenje Plenkovića”, dodaje naš sugovornik s ljevice, primjećujući da su Plenkovićeve obrambene taktike, poput optuživanja medija za širenje panike te umanjivanja problema, došle do vrhunca.
Zaštita rejtinga
Afera je, prema tezama s ljevice, dobro nagrizla politički kapital premijera Plenkovića prije službene utrke za četvrti mandat. Upitno je i koliko će dugo i koliko uvjerljivo Plenković manipulirati vlastitim biračkim tijelo prebacujući krivnju na oporbu i Milanovića. Zasad se njegova pozicija ne čini ugroženom jer još ima potpunu kontrolu nad svim političkim procesima, pa i nad procesom sanacije.
No, da je kriza u HDZ-u na vrhuncu, vidljivo je iz mobilizacije stranačke mašinerije koja nastoji ispuniti medijski prostor osporavajući sve oporbene i Milanovićeve teze o ličkom otpadu.
“Ovim slučajem, pogotovo time što je opasni otpad zakapan pred očima institucija koje su u rukama HDZ-a, ozbiljno je narušena Plenkovićeva teorija o uspješnom upravljanju državom”, kaže SDP-ovac s kojim smo razgovarali.
No, što god on rekao, HDZ zasad ipak pokazuje unutarnju disciplinu, što se moglo vidjeti kada su glatko, sa 78 glasova, u Saboru odbili sve zaključke predsjednika Milanovića o hitnoj sanaciji. Hitnost situacije potvrdila se i time što je HDZ osigurao izglasavanje svojih 11 zaključaka koji su Vladi dali rok od 90 dana za podnošenje izvješća o napretku sanacije, čime je Plenković kupio političko vrijeme kako bi pokušao zadržati proces pod svojom kontrolom.
U priču o gospićkom otpadu uključili su se i HDZ-ovi zastupnici predvođeni dalmatinskim vladarom Antom Sanaderom te nesuđenim zagrebačkim gradonačelnikom Mislavom Hermanom, koji aktivno i po napucima koriste taktiku protunapada, pa su gospićki slučaj proglasili paradom licemjerja nesposobne zelene oporbe spočitnuvši joj probleme s otpadom na zagrebačkom Jakuševcu, koji je pod upravljačkom palicom stranke Možemo. Kako Plenković sve radi strateški i promišljeno, tako je HDZ pokrenuo i inicijativu za uvođenje novog kaznenog djela – teške povrede okoliša/ekocid – u Kazneni zakon, kako bi umirio i neutralizirao bijes javnosti.
Prvi korak
Najavljujući kazne od deset godina do dugotrajnog zatvora, HDZ se ipak nastoji repozicionirati kao predvodnik stroge kaznene politike protiv ekološkog kriminala. Koliko je Plenkoviću u cilju sačuvati svoju poziciju, toliko je SDP-u u interesu da se nametne kao predvodnik najoštrijih političkih napada na Vladu i HDZ. “Gospićka kriza mora postati ključna poluga za destabilizaciju Plenkovića i za to se u SDP-u već formiraju strategije”, tvrdi ovaj SDP-ovac.
Hitno sanirajte ilegalno odlagalište opasnog otpada u Gospiću, poručuju, pak, građani, za koje je ključna riječ upravo “hitno”. Ta riječ za javnost doista ima samo jedno značenje: odmah počnite iskopavati otrovni materijal, odvezite ga što prije odande i uništite na siguran način. Stvarnost je, međutim, potpuno drugačija i porazna i za Plenkovićevu političku budućnost. Kontingent od 33.000 tona heterogenog otpada, u kojem se nalaze i ogromne količine toksičnih tvari, ne može biti izvađen iz zemlje i uništen nikakvom brzom akcijom. Problem sanacije je trostruk. Prije svega, tu su administrativni problemi. U Hrvatskoj ne postoji industrija za sanaciju otpada koja bi mogla takav materijal propisno ekstrahirati i uništiti. Stoga Vlada za taj posao mora naći inozemnu tvrtku s kojom će vjerojatno sklopiti izvanrednu pogodbu, s obzirom na to da se na javni natječaj dosad nije javila ni jedna tvrtka. Osim toga, od države u koju bi se opasni otpad odvezao Vlada mora dobiti dozvolu za to, što znači da Vlada mora isposlovati dozvolu i za tranzit otpada. A ako se on bude sanirao u nekoj državi koja nam nije susjed, primjerice u Njemačkoj, države koje su ‘između’ odlučivat će o tome hoće li dati odobrenje za prijevoz preko svojeg teritorija. Drugi je problem iskopavanje i odvoz. Tvrtka koja preuzme posao neće moći samo iskopati otpad, najprije će ga morati uzorkovati, odnosno odvojiti pojedine vrste materijala i zatim selektivno vaditi. To je posao “korak po korak”, dugotrajan i delikatan. Bit će nužno 1650 prijevoznih kamionskih tura, onoliko koliko je trebalo da se opasni otpad dopremi u Gospić. Treći je problem spaljivanje. Pogoni tvrtke u inozemstvu koja prihvati posao neće moći odjedanput primiti i spaliti sav taj materijal od 33.000 tona, proces će se provoditi postupno i u skladu s industrijskim kapacitetima, što znači da će se iskopavanje i odvoz te konačno uništenje otpada odvijati u fazama, dakle, otegnut će se. Fond za zaštitu okoliša već je objavio da su se za sanaciju površinskog otpada koji nije pod zemljom na natječaj javile četiri tvrtke. No to je tek prvi korak u sanacijskoj operaciji. Taj dio postupka ujedno se smatra i relativno jednostavnim jer količina nije velika – oko 4000 tona, a otpad je složen u vreće i ne mora se iskopavati. Vlada će, jasno, već i tu operaciju htjeti prikazati kao golem uspjeh i zalog da će se onaj najgori dio otpada, 33.000 tona zakopanih ispod PPK Velebit, jednako uspješno ukloniti iz Gospića.
Plenković navodno već okuplja tim kako bi svakodnevno do kraja mandata javnost mogao uvjeravati u to da gospićka sanacija teče besprijekorno i da se Gospić postupno oslobađa od otrovnih materijala. Uspije li Vlada u kratkom roku pronaći inozemnog operatora koji bi bio voljan preuzeti posao, nije nemoguće da se sanacija privede kraju baš na završetku Plenkovića trećeg uzastopnog mandata. Bude li tako, Plenković će to jamačno iskoristiti za izbornu kampanju i reći: “Evo, naša vlada pokazala je još jednom da zna djelovati i u najgorim krizama. Stanovnici Gospića i Like sad su sigurni, nema više opasnog otpada.” Prema procjenama, potpuna sanacija koja uključuje i spaljivanje stajala bi između 100 i 120 milijuna eura. Kad bi zaista bila provedena do 2028., Vlada bi lako uvjerila javnost da to nije velika cijena za “zaštitu zdravlja i sigurnosti građana”.
Krizna situacija
Ostaje, međutim, pitanje što će se u hrvatskoj politici dogoditi ako Vlada ne uspije do idućih izbora provesti barem većinu sanacije. U tome bi Plenkoviću veliku prepreku mogli predstavljati rokovi.
Samo pribavljanje dozvole za izvoz 33.000 tona opasnog otpada podliježe rigoroznom notifikacijskom postupku prema Uredbi EU 2024/1157 o pošiljkama otpada. U normalnim okolnostima kompletan postupak, od podnošenja zahtjeva do finalnog odobrenja države uvoznice, traje od dva do šest mjeseci. U izvanrednim kriznim situacijama, kao što je gospićka kriza, taj se rok, uz maksimalan angažman države, može skratiti na najviše 45 dana, tvrdi naša dobro upućena sugovornica, dodajući da tijek i trajanje postupka ovise o nekoliko faza.
Prije nego što se uopće zatraži državna dozvola, izvoznik je dužan pronaći ovlašteno postrojenje u inozemstvu koje posjeduje tehnički kapacitet i važeću okolišnu dozvolu za zbrinjavanje ili oporabu te karakteristične vrste i količine opasnog otpada. Nakon toga, u pripremnoj fazi koja traje do mjesec dana, slijedi sklapanje pravno obvezujućeg ugovora s primateljem otpada, a onda i osiguranje financijskog jamstva, bankovne garancije ili police osiguranja koja će pokrivati troškove transporta, zbrinjavanje te potencijalni povrat pošiljke ako se postupak ne provede u skladu s planovima. Sam izračun i odobrenje tog jamstva od resornog ministarstva može potrajati do deset dana. Kada Ministarstvo zaštite okoliša službeno zaprimi i potvrdi valjanost dokumentacije, pokreće se međunarodni postupak putem elektroničkog sustava DIWASS za razmjenu podataka. Nadležna tijela zemlje uvoznice i država tranzita imaju tri radna dana za potvrdu primitka uredno zaprimljene obavijesti. Od trenutka potvrde urednosti dokumentacije nadležna tijela države uvoznice i države tranzita imaju rok od 30 dana za izdavanje pisanog odobrenja, postavljanje posebnih uvjeta ili ulaganje prigovora na uvoz opasnog otpada.
Upućeni objašnjavaju da, unatoč tome što zakon kao rok za odluku propisuje 30 dana, u praksi države uvoznice često inzistiraju na nadopuni dokumentacije, što proces može produljiti i do 90 dana. Malo je zemalja u EU-u koje uopće imaju kapacitet odjednom odobriti i prihvatiti 33.000 tona opasnog otpada pa se odobrenja izdaju u fazama, za višekratne pošiljke u razdoblju od godinu dana.
Izravna ugroza
Prema procjenama, tehnički proces iskapanja, utovaranja i odvoza ove količine opasnog otpada iz Gospića može potrajati od 12 do 18 mjeseci. Standardni šleper zakonski smije prevoziti maksimalno 24 do 25 tona tereta. Za 33.000 tona otpada potrebno je između 1320 do 1375 kamionskih tura. Bude li se otpad odvozio tempom od deset kamiona na dan, odvoz će potrajati 135 dana. Iako bageri mogu iskopati 33.000 tona prilično brzo, opasan otpad ne smije se iskopavati i gomilati na otvorenim površinama zbog rizika od padalina i isparavanja u ličke podzemne vode te zbog potencijalnog širenja toksičnih plinova, pa i zbog toga što se iskopavanje mora provoditi strogo sinkronizirano s odvozom. Budući da je otpad heterogen, svaki segment mora se na licu mjesta analizirati i pakirati u posebne hermetičke vreće ili kontejnere te označiti prije utovara.
Na brzinu odvoza mogli bi utjecati i vremenski uvjeti – hladne ličke zime, kiše i snijeg. Iskopavanje u mokroj zemlji opasno je zbog širenja kontaminacije u tlo, pa u Lici vjeruju da će se tijekom jeseni i zime radovi drastično usporiti ili će biti potpuno stopirani. Upućeni kažu kako su za pripremu administracije potrebna tri do četiri mjeseca. Oko četiri tjedna potrebno je za “postavljanje gradilišta”, dok bi za iskop i odvoz trebalo od šest do deset mjeseci, nakon čega je na redu završna sanacija, koja bi mogla potrajati do tri mjeseca. Ako, dakle, Vlada donese odluku o modelu potpunog izmještanja do kraja rujna ove godine, prvi bageri i kamioni za otpad s radom mogu početi tek iduće godine, pa će lokacija biti potpuno očišćena i sanirana tek sredinom ili krajem 2028.
Ostaje pitanje što će se u hrvatskoj politici dogoditi ako Vlada ne uspije do idućih izbora provesti barem većinu sanacije. Za oporbene stranke to bi bila izvrsna prilika: optužile bi Plenkovića da je iznevjerio očekivanja, a onda bi obećale da će one, ako pobijede na izborima, konačno riješiti taj ekološki problem “koji je hrvatskim građanima ostavio HDZ”. Lički otpad tako je, izgleda, Plenkovića stjerao u tjesnac i pretvorio se u izravnu ugrozu za osvajanje četvrtog mandata.
