Unatoč milijardskim ulaganjima kroz EU aglomeracije, Hrvatska i dalje drži začelje Europske unije po stopi pročišćavanja otpadnih voda. Dok se na papiru grade moderni biološki pročistači, stvarnost na terenu otkriva da se veliki dio fekalija i dalje rješava isključivo „razrjeđivanjem“ u dubinama Jadrana.
Biste li se kupali na ovakvoj plaži?
Ovo je legitimno pitanje kojeg možemo postaviti većini turista na plažama uz strahovito brzo urbanizirana naselja uz obalu, čiji rast ne prati komunalna infrastruktura. Ove fotografije su primjer iz Kaštel Štafilića, ali slike su nažalost samo ilustracija stanja diljem obale i nisu iznimka.
Podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS) potvrđuju spori napredak: u Hrvatskoj je u 2023. godini zabilježeno ukupno 198 uređaja za pročišćavanje, a u podacima za 2025. (za Javnu odvodnju u 2024.), u Hrvatskoj trenutno radi 210 takvih uređaja što je blagi porast u odnosu na prethodnu godinu.
Međutim, struktura tih uređaja i dalje je poražavajuća za zemlju koja živi od „čistog mora“.Statistički šamar: Najgori u EUPrema izvješćima koja prate usklađenost s Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda, Hrvatska ima najnižu razinu priključenosti na sustave pročišćavanja u cijeloj Europskoj uniji.
Tek oko 43% stanovništva priključeno je na neki stupanj obrade vode, dok je europski prosjek daleko iznad 80%.Situacija na Jadranu posebno je specifična zbog desetljeća oslanjanja na tzv. duge podmorske ispuste. Prema službenom Izvješću o podacima iz Registra onečišćavanja okoliša (HAOP) koje je objavio Zavod za zaštitu okoliša pri Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije, od 284 registrirana ispusta u Hrvatskoj, njih čak 103 ispušta nepročišćenu vodu izravno u recipijent.
Što zapravo izlazi iz cijevi?
Kanalizacijski sustavi na obali uglavnom funkcioniraju na tri razine, a “biološki separatori” (II. stupanj) su još uvijek luksuz rezerviran za rijetke:
- Sirova kanalizacija: Mnoge stare jezgre i manja mjesta i dalje imaju izravne ispuste bez ikakvog tretmana.
- Mehanički tretman (I. stupanj): Većina velikih gradova poput Splita ili Zadra koristi rešetke i taložnice koje uklanjaju samo krupni otpad i masnoće prije nego što vodu “gurnu” kilometar-dva od obale.
- Biološko pročišćavanje (II. i III. stupanj): Ovdje se koriste bakterije za razgradnju organske tvari. Iako su Hrvatske vode u 2024. godini planirale investicije od preko 420 milijuna eura iz EU fondova za ove namjene, projekti u aglomeracijama poput Rijeke ili Kaštela godinama kasne.
Utrka vremenom i pritisak EU
Vijeće EU nedavno je donijelo nova, stroža pravila koja će prisiliti gradove da do 2035. godine uvedu sekundarno (biološko) pročišćavanje za sva naselja iznad 1.000 stanovnika. Za Hrvatsku to znači utrku s vremenom.
Dok se čekaju bageri, jedina utjeha ostaje izvrsna kakvoća mora za kupanje na većini plaža. No, stručnjaci upozoravaju – to je rezultat snažnih morskih struja i dubine, a ne naše brige o otpadu. Čim se približimo urbanim središtima izvan sezone, sustav puca po šavovima.
Jurica Gašpar
