Netko bi mogao pomisliti da strani studenti dolaze studirati u Dubrovnik jedan semestar kako bi se odmorili, no moramo ih demantirati – pri pozivima na razgovor dosta njih nas je odbilo zbog fakultetskih obaveza, a s dvoje studenata koje smo uspjeli „uloviti“, razgovarali smo u različitim terminima jer se nisu mogli uskladiti.
Jakub Kurek u Dubrovnik je stigao iz Slovačke, a studira medije i komunikaciju. Marie Thiery je iz Njemačke, a njen studij je kombinacija ekonomije, pedagogije i povijesti, a na našem Sveučilištu uspjela je naći predmete srodne onome što studira „doma“. Došli su putem „Erasmusa“, a na izbor za studiranje su imali više lokacija u Europi. Ipak, znali su da je to – to kad su među ponudom vidjeli Dubrovnik.
ODLUKA NIJE BILA TEŠKA
„Odabrao sam Dubrovnik jer uvijek naginjem prema južnoeuropskim destinacijama. Volim Španjolsku, Portugal, Italiju… Nekako sam uvijek bio oko Hrvatske, a sviđalo mi se da se radi o slavenskoj zemlji. Ovog puta sam rekao sebi – zašto ne? Druge su mi opcije bile manje atraktivne, pa sam izabrao ovu, kao kombinaciju slavenske kulture, što mi je blisko, a nalazi se na jugu Europe, što preferiram“, objašnjava Jakub.
Za Marie odluka također nije bila teška.
„Ne živim blizu mora, a to sam stvarno željela. Imam 24 godine, pa sam razmišljala – ne želim ‘partijati’ previše, ti dani su iza mene! Bila sam prezadovoljna s izborom manjeg grada, uz uživanje u prirodi i učenje o kulturi. Nisam nikad prije bila u Dubrovniku, ali sam vidjela slike na internetu i bila sam očarana“, priča Marie.
U Dubrovnik su stigli u listopadu, a u više od tri mjeseca stekli su puno dojmova.
„Pokušavam nemati očekivanja kad putujem jer sam bio na više mjesta na dulje vrijeme. Očekivao sam možda da će Dubrovnik biti malo veći, jer sam bio ovdje prije otprilike pet godina na jedan dan i doživio sam ga takvim. Sad vidim da je ovo jako malen grad, ali mislim da je to njegova snaga. Uvijek možeš doći sa svojom obitelji i prijateljima naknadno u Dubrovnik, znat ćeš gdje ih voditi i sve ćeš im pokazati u jedan dan. Ono što nisam očekivao jest da je Dubrovnik jako miran tijekom zime i skoro ne postoji ništa za raditi od polovice studenog. Mislim da se Erasmus najviše ‘vrti’ oko stranih studenata, oni čine stvari zabavnim, tako da uživamo u zajedničkom vremenu skupa i radimo sve što možemo, iako, iskreno, nema puno toga. Vjerujem da postoji puno više opcija tijekom sezone, kao što je bilo kad smo tek došli, stalno smo izlazili, bilo je gužvi, čini mi se da se tada sve događa“, kaže Jakub.
Ni Marie nije došla s puno očekivanja, ali je iskustvom prezadovoljna.
„Na početku sam bila skeptična oko Studentskog doma i dijeljenja sobe s nekim. Ali sad sam stvarno sretna, imam divnu cimericu iz Amerike, puno se družimo. Lijepo je upoznati sve strane studente, nije riječ o velikoj grupi, ali stvarno su fenomenalni. Uživam u šetnjama Gradom, osobito kad su topliji dani. Najdraži dio iskustva mi je što možeš plivati! I sad idem na kupanje, iako je zima, navikla sam se na hladno more. I nešto što nisam očekivala – u Njemačkoj ne trčim. Ali zbog predivne prirode u Dubrovniku trčim svaka dva do tri dana, uživam biti vanka“, govori Marie.
PROFESORI IMAJU VIŠE VREMENA ZA STUDENTE
Kad je provodite prvi put u Dubrovniku, izuzetno mirna zima može vas iznenaditi. Međutim, ona u sebi krije i prednosti.
„Miješa mi se osjećaj da nešto propuštam i osjećaj uživanja u ovakvoj zimi. Uživam u tome što imam više vremena za sebe i planiranje sljedećih koraka u mojoj karijeri, jer mi je ovo zadnja godina na fakultetu. S druge strane, volio bih više putovati i obilaziti Dubrovnik i okolicu, ali osjećam se kao da nemam gdje putovati u ovom trenu. Sve je na pauzi“, kaže Jakub.
Marie pak objašnjava kako je u Njemačku otišla tijekom božićnih praznika, ali je bilo toliko hladno da je izbjegavala izlaziti vanka.
„A ovdje su svi po kafićima! Pa čak i ako je obični ponedjeljak i utorak. To nije baš uobičajeno u mojoj zemlji. Imali smo i mali božićni sajam ispred Studentskog doma, sve je bilo jako lijepo uređeno po gradu, to nisam očekivala. Najveća mi je razlika što provodim puno vremena vanka“, objašnjava Marie.
Iskustvo studiranja im je poprilično drugačije nego u Slovačkoj i Njemačkoj.
„Nemam previše predmeta jer je riječ o završnoj godini. Mislim da sam spojio dva svijeta, jer studiram i na Ekonomiji i na Medijima u isto vrijeme, što je nešto novo za mene. Ovo mi je donijelo određenu širinu i mogućnosti što dalje istraživati. Postoji i razlika u pristupu profesora, zapravo, ljudi su ovdje poprilično opušteni. Svi kažu – napravi ovo, ali ne moraš žuriti, ne brini. Ako zakasniš, najčešće ti kažu da nema problema i da to odradiš sljedeći tjedan. Takvo nešto je nezamislivo u Slovačkoj. Tako da mi se ovdje više sviđa studirati“, smije se Jakub.
„Posebno je jer profesori imaju puno više vremena za nas studente. U Njemačkoj je na predavanju nekad 200-300 studenata, a ovdje je u potpunosti suprotno, baš sam imala predavanje s troje ljudi! Tako da nam puno pomažu, daju informacije za raznorazne teme. Bolje mi je ovako, na manjim predavanjima, jer mogu puno više sudjelovati i motiviranija sam za učenje. Zapravo baš uživam u predavanjima ovdje. Ima više prezentacija i ispita nego u Njemačkoj, ali ispiti su možda malo lakši“, s osmijehom govori i Marie.
„HRVATI I SLOVACI SU SLIČNI“
Problema s adaptacijom nisu imali, jer su ih svugdje prihvatili kao da su „domaći“.
„Lokalci su odlični. ESN Dubrovnik je napravio sve kako bismo se bolje upoznali. Išli smo na otoke, putovali. Mislim da su se odlično spojili s nama. Sve su nam pokazali, uključujući i okolicu grada. Hrvati su zapravo poprilično slični Slovacima. Tako da se, što se tiče njihovog pristupa, doslovno osjećam kao doma. Čak je i jezik sličan, samo obrneš par slova i to je to. Za mene kultura nije nimalo šokantna i neuobičajena, skoro se nisam morao ni navikavati, lako sam se uklopio. Jer Hrvati su svakako i jako otvoreni, možda i zbog turizma, ali osjećam da su jako društveni, vole izlaziti… Ali nekad možeš vidjeti da izrazi lica ne odgovaraju raspoloženju. Ponekad izgledaju malo narogušeno, ali čim progovore odmah se razvedre i ni ne snađeš se, postanete najbolji prijatelji! A i Slovaci su takvi, tako da stvarno nisam imao problema“, priča Jakub.
Iako manje razumije jezik, uklopila se i Marie.
„Baš uživam. Nekad mi nedostaju obitelj i prijatelji, ali tako sam sretna ovdje i lijepo se maknuti od klasičnog studentskog života u Njemačkoj i doživjeti nešto novo. Nemam predavanja s hrvatskim studentima, ali sam ih upoznala nekoliko preko prijatelja, ne idu na moj fakultet. Planiramo zajednička putovanja, jako su ljubazni i puni dobrodošlice, zovu nas na palačinke, trče s nama, izađemo povremeno, a pokažu nam i mjesta koja moramo posjetiti. Generalno su ljudi super, osobito u Studentskom domu, gdje imam najviše kontakta s ‘lokalcima’, uvijek su spremni pomoći. I profesori su odlični, puno se šale, daju nam savjete, baš su posvećeni“, kaže Marie.
Iznenadilo ih je i što svi govore engleski, pa nisu imali problema s komunikacijom, gdje god otišli. A iz Dubrovnika će sa sobom ponijeti puno toga, od kojih najviše ističu – nova prijateljstva.
„To je uvijek super, veze koje si stvorio po Europi, ali zapravo i po cijelom svijetu. Uspomene s njima su najbolji i najvažniji dio. Mislim da ti svako iskustvo u stranoj zemlji da drugačije viđenje vlastitog života u vlastitoj državi. Jer imao sam pogrešna mišljenja o Slovačkoj, a sad vidim da je u nekim stvarima bolja od Hrvatske, ali i da su neke stvari bolje ovdje. U Slovačkoj postoji percepcija da je Hrvatska zemlja u koju se ide na odmor, na plažu, za vikend u hotelu ili možda ‘road trip’ i to je to. Ali živjeti ovdje je potpuno drugačije. To je bila najljepša stvar za mene, spoznati da su Hrvati doslovno kao mi. Nismo uopće toliko različiti“, kaže Jakub.
„Prijateljstva definitivno, ali i uspomene, životni stil generalno, provođenje vremena vanka. Ali također, to što sam imala vremena za sebe. U Njemačkoj zna biti puno stresnije, ali ovdje nalazim par sati za sebe. Sada se ne događa puno, ali šetam, izbjegavam društvene mreže, to su odluke koje sam donijela dok boravim ovdje“, objašnjava Marie.
DUBROVNIK DA, ALI NE ZA STALNO
No, iako im je predivno, ne mogu se zamisliti da u budućnosti žive i rade ovdje.
„Preferiram veće gradove. Ako bih birao neki u Hrvatskoj, vjerojatno bih izabrao Zagreb. Podsjeća me na Bratislavu. U životu trebam dinamiku. A u Dubrovniku, s obzirom na ovo zimsko iskustvo i osjećaj da je vrijeme stalo, za osobu poput mene može biti povremeno frustrirajuće. Ali sigurno ću se vratiti u Dubrovnik i Hrvatsku, uvijek se vraćam. Jer to je ono što radimo mi Slovaci – samo dolazimo ovdje! Obožavam biti ovdje, svako ljeto možeš otkriti nova mjesta, još nisam posjetio Krku, Plitvice. Volio bih se vratiti ovdje, ali kao posjetitelj“, odlučan je Jakub.
A vratit će se sigurno i Marie, samo ne na dulje vrijeme.
„Pokušala sam učiti hrvatski jezik, ali tečaj je bio pretežak za mene. Kad razmišljam o selidbi negdje dugoročno, voljela bih znati jezik. To mi je najveća barijera. Mogu zamisliti život ovdje možda još jednu ili dvije godine, ali Dubrovnik je baš malen, nema veliku međunarodnu zajednicu i čula sam da ljeti može biti poprilično velika gužva. Mogu zamisliti kako se u Dubrovnik vraćam svake godine na tjedan dana, tijekom perioda kad nije previše turista, obilazim mjesta koja su mi draga i posjetim ljude koje sam upoznala“, priča Marie, koja je ipak uspjela naučiti osnovne fraze poput „vidimo se“, „hvala“, „tako-tako“, iako joj je hrvatski jezik bio nepremostiva prepreka.
Budući planovi su im raznoliki.
„Već sam putovao, bio sam na Erasmusu, radio sam kao turistički vodič u Turskoj, u Austriji… Ni ne sjećam se svih vremena! Ali zadnje dvije godine su bile vrlo intenzivne za mene, puno sam se selio okolo. Možda sam se zato malo teže prilagodio hrvatskom ‘pomalo’ životnom stilu. Jer moj je život prije ovoga bio sulud, radio sam svaki dan, upoznavao različite ljude, suočavao se s raznim problemima. Što se tiče budućnosti, htio bih ostati malo dulje u Slovačkoj, jer nisam tamo bio dulje od pet mjeseci u posljednjih nekoliko godina. Možda ću se baviti organizacijom evenata i vratiti se podcastima, što sam radio prije pandemije. To dobro balansira stil života koji preferiram, djelomično dinamičan, ali da postoji i dosadni dio godine. To sam naučio u Hrvatskoj. Nije loše ni provesti ovdje prvi mjesec, odmoriti, a ne stalno samo raditi!“, zaključuje Jakub.
„Upravo sam rezervirala putovanje u Ameriku sljedeći mjesec, jer sam ovdje upoznala studente koji su od tamo došli, pa ćemo nastaviti druženje. Planiram putovati, živjeti ‘vanka’ dvije-tri godine, pa se onda možda čak i vratiti u Njemačku ili živjeti u Austriji. Razmišljam o tome da postanem profesorica, ali privlačni su mi i ljudski resursi“, otvorenog je uma Marie.
Oboje bi itekako preporučili dolazak u Dubrovnik na razmjenu.
„Ako želite mirniji život, plivati, šetati i opustiti se, Dubrovnik je idealan izbor“, zaključila je Marie.
