Splićanin Jere Hribar (20) sredinom travnja na Canadian Swimming Open mitingu u Torontu na 50 metara slobodno isplivao je 21,94, dvije stotinke brže od A olimpijske norme, te se tako kao drugi Hrvat, iza Nikole Miljenića koji ima normu za 100 slobodno, plasirao na Igre u Parizu. Hribar je plasmanom na Olimpijske igre nastavio sjajan niz rezultata iz 2022. godine kada je prvo, u srpnju te godine, na Europskom prvenstvu za juniore u Rumunjskoj osvojio srebro na 50 slobodno s vremenom 22,55, da bi zatim početkom rujna na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Peruu prvo osvojio broncu na 50 slobodno, opet s vremenom 22,55 uz dodatak da je u polufinalu išao 22,35, da bi zatim na 100 slobodno s osobnim rekordom 49,37 osvojio srebro. Za te je rezultate Hribar početkom 2023. od Splitskog saveza sportova dobio nagradu za najperspektivnijeg sportaša, a taj talent zamijećen je i u SAD-u, odakle su mu uskoro stigle ponude za stipendije s dvaju sveučilišta.
Zanimljivo je da se 203 centimetra visoki Jere Hribar plivanjem ozbiljno počeo baviti sasvim slučajno: njegov otac Lovro je igrajući košarku ozlijedio koljeno pa je u sklopu rehabilitacije krenuo na bazen. S njim je na plivanje krenuo i mladi Jere koji je na bazenu i ostao, a uskoro počeo i ostvarivati vrhunske rezultate.
Hribar je upravo završio prvu godinu studija na američkom Louisiana State Universityju, prethodno je bio član splitskog plivačkog kluba Grdelin gdje se razvijao radeći s trenerom Jakšom Arambašićem. Na sveučilištu studira financije, a za njihovu sportsku momčad pod nazivom Tigers pliva pod paskom cijenjenog trenera Ricka Bishopa, u plivačkim krugovima poznatog kao trener Kanađanke Maggie MacNeil koja je na Olimpijskim igrama u Tokiju osvojila zlato na 100 metara leptir, srebro na 4×100 metara slobodno te broncu na 4×100 mješovito.
TEMPO: Imate odlične rezultate u juniorskoj kategoriji, a talent koji ste do sada pokazivali pretvorili ste u plasman u Pariz. U relativno kratkom vremenu ste napravili dosta velik rezultatski iskorak, jeste li vjerovali da ćete uspjeti tako nešto?
Glavni cilj ove sezone bio je doći do norme za Olimpijske igre, a sretan sam što sam Pariz izborio u praktički prvom pravom pokušaju, na mitingu u Torontu. Odmah na početku sezone plivao sam 22,17, što je bio dobar znak, doduše to je još uvijek bilo 20-ak stotinki daleko od norme, što na 50 metara slobodno i nije baš malo, ali to je bio dobar početak za ono što je slijedilo. Nakon toga otišao sam u SAD, moj američki trener Bishop je naravno znao koliko želim izboriti Pariz, žestoko sam nastavio raditi i sada mogu reći da je, s obzirom na moje prijašnje rezultate, plasman u Pariz bilo nešto što se moglo očekivati.
TEMPO: Ni na 100 metara slobodno niste daleko od norme za Pariz, kolike su šanse da i u toj disciplini izborite nastup na Igrama?
Na 100 metara sam plivao 48,90, A norma je 48,34, B norma je 48,58. Na treningu se trener Bishop i ja do sada nismo fokusirali na 100 metara, osnovni cilj je bio 50 metara jer sam tu bio bliži normi. Otkad sam ostvario plasman za olimpijskih 50 metara, počeo sam se pripremati na 100 metara pa ću na Europskom prvenstvu koje će biti od 17. do 23. lipnja u Beogradu probati i u toj disciplini doći do norme za Igre. Olakotna mi je okolnost to što imam A normu za 50 slobodno, što znači da bih i s B normom upao i na 100 metara.
‘Trener Rick Bishop počeo me je pratiti prije EP-a za juniore na kojem sam osvojio srebro, vidio je moje rezultate i već tada mi ponudio stipendiju’
TEMPO: Kako ste došli u kontakt s Louisiana State Universityjem, na kojem sada studirate i trenirate?
Trener Rick Bishop s LSU-a me počeo pratiti još i prije Europskog prvenstva za juniore na kojem sam osvojio srebro, vidio je moje rezultate i već tada mi je ponudio punu stipendiju. On je vidio neki potencijal u meni a nakon njegove ponude, iskreno, nije me trebalo puno nagovarati da otiđem na LSU, ta je odluka za mene bila jednostavna. Imao sam još jednu ponudu, zvao me i Louisville University, ali oni su se javili nešto kasnije, kad sam već isplivao ove juniorske medalje. Međutim, trener Bishop je ostavio na mene odličan dojam, pokazao je baš veliku želju da me dovede i uvjerio me da u meni vidi veliki potencijal tako da o toj drugoj ponudi nisam puno razmišljao.
TEMPO: Dok ste bili u Splitu, u PK-u Grdelin, vaš trener je bio Jakša Arambašić, sada u Americi vas vodi Rick Bishop. Tko je vaš glavni trener i kako funkcionira cijela ta suradnja?
Da, zapravo me sada vode dvojica trenera i to funkcionira jako dobro, to je za mene stvarno odlična situacija. Rick Bishop iz Amerike šalje treninge koje sada odrađujem u Splitu, a trener Arambašić me u bazenu gleda, savjetuje, prati moja vremena na treninzima, govori mi što trebam ispraviti što se tiče tehnike, daje mi svoja mišljenja o svemu. Na sve to, ja šaljem treneru Bishopu sve podatke vezane za treninge koje sam odradio, koliko sam što isplivao, kako sam se osjećao i ostalo, pa mi onda on na temelju svega toga dalje šalje treninge. Stvarno sam zadovoljan s time jer istovremeno od dvojice odličnih trenera dobivam puno.
‘Posebno je što su profesori jako uviđavni prema sportašima, čim im kažem da sam dio plivačkog tima, pitaju me ako bilo što trebam’
TEMPO: Svi smo puno puta čuli priče o sjajnim uvjetima za studente-sportaše na američkim sveučilištima. Kako to izgleda kod vas na Louisiana State Universityju?
Naravno, svima tu u Hrvatskoj govorim o tome, naježim se samo kad počnem govoriti o tome jer uvjeti su stvarno fenomenalni. Na sveučilištu nema što nema i sve je prilagođeno tome da sportaši imaju maksimalne uvjete za paralelno studiranje i treniranje. Bazen, teretana, menza, sve imamo na najvišem nivou, termini predavanja i treninga su tako prilagođeni da se ništa ne preklapa i da sve stižemo bez problema. Na primjer, mi sportaši imamo svoju posebnu menzu s posebnim jelima, a ako nam se ništa od toga ne sviđa, imamo tamo tri kuhara koje možemo tražiti da nam pripreme što god želimo. U teretani imamo glavnog i nekoliko pomoćnih trenera koji su nam uvijek na raspolaganju, na bazenu isto tako, uz svoje glavne trenere imamo i pomoćne trenere. Na bazenu imamo hladnjak u kojem su elektroliti, voda, razna pića i nešto hrane poput kuhanih jaja, imamo i ormar s proteinskim čokoladicama, snackovima, grickalicama, bananama i drugim voćem, sve što možete zamisliti.
TEMPO: Uz takve uvjete teško je uopće zamisliti da bi itko ozbiljan mogao upropastiti takve prilike i ne nastaviti s ozbiljnim učenjem. Kako izgleda vaš jedan običan dan na sveučilištu?
Naravno da nitko ne želi takvu priliku propustiti, planiram u tri godine završiti studij financija i onda u četvrtoj ići na magisterij. Kako izgleda moj običan dan? Buđenje između 6 i 6:30, ovisno o obavezama i rasporedu tog dana, idem na prvi trening, ponekad je to i teretana i bazen, nekad samo bazen, s bazena idem direktno u menzu, od tamo se vraćam u apartman, odspavam nekih pola sata, zatim idem na predavanja koja su obično od 9:30 do 11:30. Nakon predavanja idem u apartman, opet malo odmaram i eventualno riješim domaće radove ako ih imam, ručam, pa u 14 sati idem na trening. U 17 sam opet u menzi, nakon toga apartman, odmor, gledanje televizije, eventualno opet domaći rad, oko 20 sati još nešto pojedem i to je otprilike to. Osobito je dobro što su profesori prema sportašima posebno uviđavni, na primjer čim im kažem da sam dio plivačkog tima pitaju me ako bilo što trebam, na primjer uvijek možemo pomicati termine testova.
TEMPO: Kakav vam je raspored priprema i natjecanja do kraja srpnja, kad počinju Olimpijske igre?
Sada se pripremam za Europsko prvenstvo u Beogradu, tamo će mi biti važno 100 metara slobodno zbog mogućnosti plasmana u Pariz i u toj disciplini, o čemu smo već govorili. Nakon Beograda ću od natjecanja imati još samo Prvenstvo Hrvatske, ali tamo neću doći maksimalno spreman, otići ću iz punog treninga jer će mi pripreme za Pariz biti u prvom planu. Naravno, kako se Olimpijske igre budu približavale, tako ćemo polako brusiti formu za to najvažnije natjecanje.
TEMPO: Davati bilo kakve prognoze uvijek je nezahvalno, pogotovo kad se radi o Olimpijskim igrama, najvećem natjecanju na koje svi najbolji svjetski sportaši dolaze nakon četiri godine pripreme, ali svejedno vjerojatno imate neke konkretnije želje i ambicije.
Prva i najveća želja mi je na Olimpijskim igrama u Parizu poboljšati osobni rekord. Moj rekord na 50 slobodno sada je 21,94, što je na prošlim Igrama, u Tokiju, bilo dovoljno za 14. mjesto u kvalifikacijama, pa vjerujem da bih s rezultatom na razini osobnog rekorda ili malo boljim bio u krugu plivača za ulazak u polufinale Olimpijskih igara, i s tim bih bio zadovoljan. Dakle, osobni rekord i onda, ako bih to ostvario, polufinale Olimpijskih igara.