Slika rasula u zagrebačkom SDP-u dobiva i svoju konkretnu, gotovo simboličnu potvrdu – na samim unutarstranačkim izborima, odnosno stranačkoj konvenciji koja bi trebala biti vrhunac demokratskog procesa, pojavili su se ozbiljni propusti o kojima se u stranci zasad šuti. Prema informacijama iz više izvora, na nedavnoj konvenciji zabilježen je višak glasačih listića, što je u bilo kojem ozbiljnom izbornom procesu razlog za poništavanje rezultata. No ovaj put, tvrde upućeni, stvar je jednostavno – gurnuta pod tepih.
Da stvar bude ozbiljnija, isti takav slučaj dogodio se i 2024. godine, kada je također zabilježen višak listića. Tada su izbori poništeni i ponovljeni, što je bio standardan odgovor na proceduralnu grešku koja dovodi u pitanje regularnost procesa. Upravo zato sadašnji potez dodatno otvara pitanje kriterija i selektivnog tumačenja pravila unutar stranke. “Ne može jednom biti problem za poništavanje, a drugi put se praviti da se ništa nije dogodilo”, kaže jedan izvor iz stranke, dodajući da se time dodatno urušava minimum povjerenja u proceduralnu ispravnost izbora.
U kontekstu ionako slabog odaziva članstva, ovakav propust dodatno kompromitira legitimitet cijelog procesa. Već ranije se pokazalo da gotovo polovica članova nije ni izašla na izbore za jedinog kandidata, što je samo po sebi bio signal duboke apatije i demotivacije. Izvori iz stranke podsjećaju da SDP u Zagrebu formalno ima stotine ljudi raspoređenih po školskim odborima, upravnim vijećima i mjesnim strukturama, odnosno na raznim naknadama, ali da se ni takav aparat nije uspio mobilizirati za vlastitu konvenciju. “Imate više od 400 ljudi na naknadama, a ne možete skupiti ljude za osnovno glasanje”, kaže jedan od sugovornika.
Nešto je trulo
No tu problemi ne staju. Do nas su stigli i takozvani “šalabahteri” – interne upute koje su pojedini lokalni čelnici slali članovima, sugerirajući za koga glasati, ne samo za predsjedništvo nego i za gradski odbor. Riječ je o praksama koje formalno možda nisu zabranjene, ali jasno ukazuju na razinu kontrole i koordinacije koja je daleko od ideje slobodnog izbora.
Prema riječima izvora, takvi su se popisi širili među članstvom i služili kao svojevrsni vodič kroz glasanje. “Dobiješ listu i samo pratiš. To više nema veze s izborima nego s disciplinom”, tvrdi jedan od sugovornika. Slične upute, dodaje, dolazile su iz više ogranaka, što sugerira da nije riječ o izoliranom slučaju, nego o obrascu ponašanja koji se godinama reproducira.
Upravo takav model upravljanja strankom bio je jedna od glavnih točaka kritike i u ranijim istupima bivših članova. Mnogi su ranije upozoravali da se gradska organizacija gura u koaliciju s Možemo! bez stvarnog otpora i političke artikulacije, što je dodatno demotiviralo dio članstva. “Oni koji su ostali očito su zadovoljni tim sinekurama i takva se organizacija teško može oporaviti”, poručio nam je ranije bivši član Renato Petek, dodajući kako SDP sve rjeđe javno reagira i sve slabije pokušava korigirati odluke gradske vlasti.
Sličan ton dolazi i iz drugih izvora koji tvrde da je zagrebački SDP danas sveden na minimum političke inicijative. “Sve što rade svodi se na prijedloge koji su u proračunu vidljivi u promilima i izbjegavanje ozbiljnijih sukob”, kaže jedan sugovornik, navodeći da stranka gubi identitet i prepušta prostor partnerima.
U takvom kontekstu, priča o višku listića prestaje biti tehnički detalj i postaje simptom šireg problema – organizacije koja više ne kontrolira ni vlastite procese. Kada se tomu pridoda činjenica da su se u pozadini spominjale i potencijalne kandidature koje su, prema tvrdnjama iz stranke, povučene pod pritiskom, slika dodatno dobiva na težini. Dio izvora otvoreno govori i o neformalnim strukturama koje imaju ključan utjecaj na odluke unutar organizacije, spominjući takozvani “OPG Subotić” kao mrežu koja povlači konce, dok formalne funkcije gube stvarni značaj. Takva percepcija dodatno hrani nezadovoljstvo među članstvom koje sve manje vidi smisao u sudjelovanju.
Na upit o višku listića, novoizabrani šef zagrebačke organizacije Matej Mišić nam je dao svoj odgovor, a njegov komentar dodatno otvara pitanja o stanju u stranci. “Nisam bio niti član izborne konvencije, nisam imao informaciju o tom. Izborna komisija je proglasila rezultate, svi su potpisali zapisnik i do mene nije došla takva informacija da nešto nije bilo u redu”, rekao je Mišić.
Ponovio je još jednom: “Nisam član izborne komisije. Činjenica je da je proglašen rezultat, da nije došla niti jedna primjedba.” Takva obrana, međutim, prema sugovornicima iz stranke, više govori o izostanku odgovornosti nego o razjašnjenju situacije, osobito u okolnostima u kojima dio članstva tvrdi da je problem postojao.
Sve to dodatno produbljuje jaz između formalne slike stranke i stvarnog stanja na terenu. Dok vodstvo govori o konsolidaciji i stabilnosti, izvori iz baze opisuju potpuno drugačiju sliku – demotivirano članstvo, slabu izlaznost i sve veći osjećaj da se ključne odluke donose unaprijed.
U takvom kontekstu, zagrebački SDP sve više izgleda kao organizacija koja formalno postoji, ali sve teže funkcionira kao politička stranka u punom smislu riječi. A kada ni vlastiti izbori ne prolaze bez repova, pitanje koje se nameće nije samo tko vodi stranku – nego postoji li uopće više mehanizam koji bi je mogao vratiti na politički teren.
