Mediteranski festival knjige u svom je devetom izdanju prvi put izašao iz svoje “kuće”, splitskog Sportskog centra Gripe, i to posebnom prigodom. U dvorani Ive Tijardovića Hrvatskog doma u Splitu održan je panel “Transmedijalnost: knjiga – scenarij – film”, koji je okupio velika imena književnosti i filma. Pod voditeljskom palicom Paule Jurišić, o svojim iskustvima govorili su norveški književni fenomen, scenarist i producent Jo Nesbø, hrvatska filmska producentica Katarina Prpić iz producentske kuće Antitalent te bosanskohercegovački redatelj i scenarist, oskarovac Danis Tanović.
Kliknite za pregled
Od knjige do filma: “Adaptacija je prijevod na potpuno novi jezik”
Glavna tema panela bile su adaptacije književnih djela, koje su od samih početaka filma jedan od temelja filmskog stvaralaštva. Više od polovice filmova nagrađenih Oscarom nastalo je upravo prema književnim predlošcima. Katarina Prpić, čija producentska kuća stoji iza uspješnih filmova poput “Murine” i “Čovjeka koji nije mogao šutjeti”, istaknula je da je filmska adaptacija zapravo prevođenje u potpuno novi jezik.
“Ima dobrih, a ima ih i koje su iznevjerile predložak, ali isto tako i od loše knjige možemo dobiti dobar film, temeljem nečega što je temelj književnog djela”, rekla je Prpić. Jo Nesbø dodao je kako su adaptacije doista iznimno zastupljene u filmskoj industriji, a kod najboljih se, kako kaže, ponekad uopće ne primjećuje da su nastale prema romanu. Kao primjer izdvojio je “Nema zemlje za starce” braće Coen.
“Publika je uvijek željna nečeg novog, što nam onda daje veliku slobodu kod adaptacije”, kazao je Nesbø.
Tanović: “Riječ je o umjetnosti, ne o matematičkoj formuli”
Danis Tanović kazao je da se adaptaciji okreće onda kada ga nešto u knjizi posebno zainteresira, no za slobodu u takvom procesu iznimno je važna suradnja s piscem. “Filmovi funkcioniraju drugačije, knjige imaju veći stupanj slobode od filma. No, riječ je o umjetnosti, ne o matematičkoj formuli”, rekao je redatelj koji je, među ostalim, osvojio Oscara za najbolji film izvan engleskog govornog područja za “Ničiju zemlju”.
Govoreći o filmu “Čovjek koji nije mogao šutjeti”, nastalom prema novinskom članku Borisa Dežulovića, Prpić je objasnila da se od samog početka razmišljalo isključivo o kratkom filmu. Nebojša Slijepčević, prema njezinim riječima, pokazao se kao idealan redatelj, a pritom je pažnju s glavnog junaka prebacio na čovjeka koji sjedi pokraj njega.
“Pametni redatelj nikad nije sam”
Govoreći o vlastitom radu, Tanović je istaknuo kako nastoji snimati različite filmove, zbog čega se razlikuje i njegov pristup svakom predlošku. Veliku ulogu pritom imaju suradnici, od pisaca do direktora fotografije.
“Pametni redatelj nikad nije sam”, poručio je Tanović, naglašavajući da je film djelo cijele autorske zajednice.
Ipak, filmski set nije demokracija jer na kraju upravo redatelj mora donijeti konačne odluke.
Jo Nesbø književni je “otac” jednog od najpoznatijih suvremenih detektiva, Harryja Holea, čije su priče doživjele više ekranizacija, uključujući i novu Netflixovu seriju. Prilikom snimanja “Snjegovića”, Nesbø se nije želio miješati u proces adaptacije. “Ni ja ne volim kad mi netko viri preko ramena”, objasnio je. Situacija je bila drugačija kod Netflixove serije “Detektiv Hole”, za koju je Nesbø sam pisao scenarij prema vlastitoj knjizi. “Nisam znao što će glumci i redatelj napraviti od toga, jer treba biti otvoren prema onome što oni mogu ponuditi, donijeti na stol. Zato se treba prepustiti i biti oprezan čak i kad ti se neka ideja ne sviđa. To zvuči lako u teoriji, ali doista nije teško, jer svi u lancu žele dati svoj puni doprinos. Treba ostaviti ego kod kuće i prihvaćati tuđe ideje”, rekao je Nesbø.
Jednu od najvećih vijesti večeri otkrila je Katarina Prpić. Produkcijska kuća Antitalent priprema adaptaciju nagrađivanog i prevođenog romana “Crvena voda” Jurice Pavičića, koji će biti pretvoren u televizijsku seriju.
Glavna scenaristica bit će Ljubica Luković, a u procesu adaptacije sudjelovat će i sam Jurica Pavičić.
Seriju će režirati autorica “Murine” Antoneta Alamat Kusijanović.
Što zapravo znači skandinavski noir?
Paula Jurišić otvorila je i temu globalnog fenomena skandinavskog noira kao zasebnog žanra unutar kriminalističke književnosti i filma. Nesbø se našalio kako vjerojatno treba biti Skandinavac da bi se u potpunosti razumjelo što taj pojam znači, dodajući da ni sam nije siguran što ljudi žele reći kada govore da treba prikazati “nordijsko svjetlo”. Fenomen je, podsjetio je, započeo još sedamdesetih godina pojavom nekoliko švedskih autora, no nije nastao prema unaprijed osmišljenom planu. Razvio se prvenstveno zbog količine književnih djela koja su se pojavila.
Zanimljivo je i da su Nesbø i filmski autori u seriji “Detektiv Hole” značajno izmijenili izgled i atmosferu Osla.
Norveška prijestolnica u stvarnosti, našalio se, nije toliko mračna, nema toliko smeća, a pogotovo nema toliko masovnih ubojica.
Kako iz sigurnih društava nastaju priče o brutalnim zločinima?
Skandinavske zemlje imaju reputaciju izrazito sigurnih društava, pa se postavlja pitanje kako upravo iz takve sredine dolaze neke od najmračnijih kriminalističkih priča. Nesbø smatra da kriminalistički žanr ne mora nužno biti realističan. Prije svega govori o ljudima, zbog čega ne mora doslovno odražavati stvarno stanje u društvu iz kojeg dolazi. Paula Jurišić pritom je podsjetila na atentat na švedskog premijera Olofa Palmea 1986. godine, događaj koji je kao nešto do tada gotovo nezamislivo snažno potresao cijelu nordijsku regiju.
Nesbø je objasnio kako su skandinavska društva bila toliko sigurna i demokratična da je tada bilo sasvim normalno da premijer bez pratnje ode u kino, zbog čega je atentat imao tako snažan društveni učinak.
Katarina Prpić osvrnula se i na stanje hrvatske kinematografije. Naglasila je da Hrvatska ima talentirane autore, no problem ostaju financiranje, ali i aktiviranje i motiviranje publike da prati domaće filmove i televizijske serije.
Za promjenu takve situacije, smatra, potrebni su edukacija i plansko djelovanje, ali i veća produkcija filmova iz koje bi se s vremenom mogla iskristalizirati kvaliteta. Danis Tanović u tom je kontekstu govorio o iskustvu Bosne i Hercegovine. Njegov Oscar bio je, barem posredno, jedan od povoda za osnivanje filmske fondacije Bosne i Hercegovine. Nakon toga u bosanskohercegovačkoj kinematografiji pojavili su se brojni novi i uspješni autori, među kojima su Jasmila Žbanić, Pjer Žalica i drugi. Tanović je, međutim, kazao da su se u međuvremenu mnoge stvari pogoršale, često zbog utjecaja politike obojene nacionalnim pitanjima.
Unatoč tome, smatra da i Bosna i Hercegovina i Hrvatska imaju mnogo toga što zaslužuje vlastito prepoznatljivo brendiranje.
Hoće li kina preživjeti?
Za kraj panela sudionici su pokušali odgovoriti i na pitanje kakva budućnost čeka film i kinodvorane. Za razliku od Tanovića, a u suglasju s Katarinom Prpić, Jo Nesbø izrazio je optimizam, smatrajući da će ljudi i dalje imati potrebu zajednički proživljavati iskustva.
U jednom su se ipak svi složili – dobar film teško može nastati bez dobrog predloška. Nesbø, Tanović i Prpić zaključili su da ključ uspjeha nije nužno u količini novca, nego prije svega u kvalitetnoj ideji.
Moja reakcija na članak je…
