Oba kandidata, odnosno i kandidatkinja i kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Darijana Filipović i kandidat Petorke Zdenko Lučić, govore da će se boriti protiv preglasavanja Hrvata i da žele dokinuti mogućnost da Hrvati budu preglasa(va)ni. Istodobno, međutim, oboje sudjeluju u tom istom sustavu i izlaze na izbore prema Izbornom zakonu koji takvo preglasavanje omogućuje.
Drugim riječima, samom kandidaturom i jedan i drugi kandidat, odnosno kandidatkinja, legitimiraju i prihvaćaju Izborni zakon u kojem je preglasavanje moguće, tako da bi najbolje bilo da se povuku ili da nisu ni pristali sudjelovati u izborima. No, ako uđemo malo dublje ispod površine i prihvatimo da je politika više umijeće mogućega nego ono famozno stremljenje, odnosno težnja nemogućem, te da u politici nema previše ideala, onda se moramo vratiti u sferu realnog.
A kada se vratimo u sferu realne politike, jasno je da se ovdje donekle kalkuliralo. Petorka koja stoji iza Lučićeve kandidature više je puta dobila dobronamjeran savjet, odnosno pojedini članovi Petorke su ga dobili, a to je da svog kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva istaknu prije HDZ-a BiH i da na taj način pozovu HDZ na jedinstvo, piše portal Bild.
Ponesi zastavu
Istakneš svog kandidata prvi, kažeš da se obraćaš hrvatskom narodu, pozoveš HDZ na jedinstvo i kažeš: Evo kandidata oko kojega možemo okupiti hrvatske glasove. Ako HDZ nakon toga odluči istaknuti svog kandidata i ne prihvati poziv na jedinstvo, onda je odgovornost za eventualno rasipanje hrvatskih glasova na HDZ-u.
Tada bi stvar bila jasna. Petorka je ponudila jedinstvo, HDZ ga nije prihvatio i HDZ je taj koji je, inzistirajući na vlastitom kandidatu, rastročio hrvatsko biračko tijelo. Ali Petorka to nije napravila. Pustili su HDZ-u da prvi kandidira Darijanu Filipović, a tek su nakon toga istaknuli Zdenka Lučića. I tu se cijela stvar mijenja.
Jer ako već znaš da će HDZ izaći sa svojim kandidatom, a ti nakon toga izlaziš sa svojim, onda više ne možeš istu odgovornost za rasipanje glasova jednostavno prebaciti na HDZ. Ti si svjesno ušao u utakmicu u kojoj postoje dva hrvatska kandidata.
A onda ostaje pitanje zašto. Tu postoje dvije mogućnosti. Jedna je da su jednostavno pogriješili u procjeni. Druga je da su kalkulirali. Nekako se čini da je upravo druga mogućnost zanimljivija.
Jer ako su čekali da vide koga će HDZ kandidirati, onda su procjenjivali s kim im je lakše ići u izbornu utakmicu. Da je HDZ istaknuo nekoga od svojih stranačkih udarnika, poput Dragana Čovića, Zdenka Ćosića, Tonija Kraljevića, ili Borjane Krišto, možda bi procijenili da je situacija drugačija. Možda bi Lučić tada povukao ručnu, a kandidat bio netko drugi tek, eto, reda radi.
Ovako su dobili Darijanu Filipović i očito procijenili da je ona lakši protukandidat. Mlada je, računali su, neiskusna, pa su shvatili da će se s njom biti lakše nositi. Tu bi se, međutim, mogli zeznuti jer Darijana nije strančka vojnikinja nego general “plave vojske”.
Ali postoji još jedan problem, puno ozbiljniji. Ako se Lučić obraća hrvatskom narodu i želi hrvatsko jedinstvo, onda je teško objasniti zašto je čekao da HDZ prvi istakne kandidata. A ako se, s druge strane, ne obraća samo Hrvatima, nego računa i na glasove bošnjačkog biračkog tijela, onda je to problem širih razmjera.
Onda više ne govorimo samo o tome tko će uzeti hrvatske glasove. Govorimo o izbornoj računici u kojoj kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva računa na glasove izvan hrvatskog biračkog tijela. I tu dolazimo do onoga što će, vrlo moguće, odlučiti ovu izbornu utakmicu.
Gužva u bošnjačkom bazenu
U bošnjačkom biračkom tijelu bit će velika gužva. Tu su Bakir Izetbegović i Denis Bećirović, ali i Fahrudin Radončić i Semir Efendić, koji također računaju na glasove bošnjačkog biračkog tijela. Tu je i Slaven Kovačević, odnosno kandidat koji računa na glasove iz istog bazena. Dakle pet ljudi se bori za bošnjačko biračko tijelo.
Što je više kandidata koji računaju na isti bazen, to je manje glasova dostupno svakome od njih pojedinačno.
Petorka ili sam Lučić, također, možda računa na određeni broj glasova iz bošnjačkog biračkog tijela, a možda i HDZ. Međutim, taj bazen nije beskonačan. Slaven Kovačević nije Željko Komšić iako ga je on oprestolonasljednio. Onaj dio bošnjačkog naroda koji ima fetiš na Komšića i budalaštine koje izgovara ne mora te simpatije imati u jednakoj mjeri prema Kovačeviću, iako je on njegov nusproizvod.
Ako si kandidat koji se obraća Hrvatima, onda je bilo logično prvo istaknuti kandidata i pozvati HDZ na jedinstvo. Ako HDZ to odbije i istakne vlastitog kandidata, onda je jasno tko je odbio jedinstvo i tko je prihvatio odgovornost za moguće rasipanje hrvatskih glasova.
Ovako je situacija obrnuta. Petorka je čekala HDZ. HDZ je istaknuo Darijanu Filipović. Tek onda je Petorka istaknula Lučića. I sada, ako na kraju Slaven Kovačević “pobijedi”, račun će se, htjeli mi to ili ne, ispostaviti Petorki. Jer će biti vrlo teško objasniti hrvatskom biraču da si se borio za Hrvate i njihove interese, a istodobno si vlastitom kandidaturom ušao u utrku u kojoj se hrvatski glasovi dijele između više kandidata.
Pošto smo u demokraciji, nije problematično. Neka. Svatko ima pravo kandidirati se. Svatko ima pravo tražiti glasove. Ali ne lezi vraže. Problem je politička odgovornost. Da je Petorka prva istaknula svog kandidata i pozvala HDZ na jedinstvo, a HDZ to odbio, onda bi eventualni poraz hrvatskog kandidata mogli pripisivati HDZ-u. Ovako je jasno kome će račun biti ispostavljen.
Glas za jedinstvo
Sada je Darijana u komparativnoj prednosti. Podržava ju službeni Zagreb, podržava ju najjača stranka u bh. Hrvata i prva je istaknula kandidaturu. Glas za Darijanu je glas za jedinstvo hrvatskog naroda, dok je glas za Lučića glas za onog koji rastače glasove. To je činjenično tako i možemo mi to promatrati iz različitih kuteva, ali činjenice su činjenice.
Ako se dogodi da Slaven Kovačević postane novi Komšić, a razlika između njega i Darijane ili njega i Zdenka bude minorna, bit će to veliki poraz hrvatskog naroda i velika pobjeda jednog nesuspreznutog ega kojem je teško bilo obznaniti kandidaturu prvi. Bild.ba je objavio tjedan dana prije Darijanine najave da će HDZ najaviti nju. Bilo je to uoči mostarskog sajma kad je u Mostar dolazio Andrej Plenković.
Ako je Bild znao što HDZ sprema, toga je morala biti svjesna i Petorka. Dovoljno je bilo da dva sata ranije istaknu svoju kandidaturu i sa šeretskim smješkom pozovu sve hrvatske političke organizacije u svijetu i domovini da tog kandidata podrže. HDZ bi sa svojom kandidaturom tada bio onaj koji rastače glasove, u nepovoljnom moralnom i političkom polažaju, stjeran u ćorsokak, a ovako je to Lučić.
Politika je umijeće mogućeg puno više nego težnja za nemogućim, ali je politika, isto tako, nepropuštanje zabijanja na prazan gol. Politika je i logika i stavljanje sebe u ispravne moralne pozicije osobito kada ti one mašu i zovu te same.
A Lučić to, vidjeli smo, nije iskoristio. Hoćemo li zažaliti zbog toga, znat će se već za dva tjedna, a cijela situacija dovoljno je degutantna jer hrvatska pozicija u Predsjedništvu ovisi od toga kako će se rasporediti bošnjački glasovi. Ako već pristaješ sudjelovati u takvoj nepoštenoj utrci, onda barem budi ti taj koji okuplja, a ne onaj koji razjedinjuje., zaključuje u svojoj analizi portal Bild.
