Kad je krenula vaša ljubav prema glazbi?
Sve je počelo s Malim raspjevanim Dubrovnikom, kad sam imao četiri godine. S nonom sam učio riječi pjesme, zubi mi još nisu bili trajni, nisam znao praktički ni pričati kako spada, a učio sam pjevati. Kod mene doma se uvijek sviralo i pjevalo, išao sam i na zborove, završio osnovnu glazbenu školu. Uvijek je glazba bila tu.
Jeste li kao mlađi mogli zamisliti da bi glazba mogla biti vaš životni poziv?
Da! Ne s četiri godine. (smijeh) Ali sjećam se da su klinci voljeli igrati igrice ili nešto tako, a ja sam uvijek pjevao, imao koncerte u svojoj sobi, zamišljao da sam pjevač.
Kako je sve krenulo u profesionalnijem smislu?
Trebalo mi je stvarno dosta samopouzdanja da se odvažim posvetiti glazbi i snimiti pjesmu. Jer uvijek postoji osjećaj – joj, što će drugi reći, hoće li me osuđivati jer izbacujem pjesmu? Prvu pjesmu sam izbacio prošlo ljeto i baš sam zadovoljan kako je to sve prošlo. Sad je tu druga, uskoro će i treća.
Kakve su bile reakcije, kako se nosite s komentarima koji nisu nužno uvijek pozitivni?
Ljudi će stalno osuđivati, ali trebaš samo gurati svoj film jer jednostavno se nema smisla opterećivati tko će što reći. Volim glazbu, volim pjevati, to me čini sretnim i to ću raditi. Ako će se nekome svidjeti – super, ako nekome neće – i to je u redu. Ne može se svima sve svidjeti. Ali komentari su stvarno super i jako sam sretan zbog toga.
Tu je i podrška obitelji i prijatelja, vjerujem da vas to gura naprijed.
Naravno, lijepo je kad imaš podršku. Svima je jako drago što se trudim, što sam svoj, što guram svoj film i priču, slijedim svoje snove. Ponosni su na mene. Kad je izašla pjesma, mama, tata i ja smo se rasplakali, bili smo presretni što je prva pjesma vanka. Baš dobar osjećaj!
Jako ste mladi, čak bi i nekome starijem bio veliki izazov ući u svijet glazbe. Kako to uopće izgleda?
Nije jednostavno, ali važno je raditi vokalno. Dosta i pišem. Mislim da je najvažnije biti uporan, stalno nešto raditi, pjevati, pjevušiti… Jednostavno živjeti glazbu i kad-tad će se nešto dogoditi. Ništa ne dolazi preko noći! Treba uživati u cijelom procesu, nema smisla čekati što će se dogoditi, kad će se dogoditi.
Kao što ste već spomenuli, izašle su dvije pjesme. Koji je vaš „đir“, odnosno glazbeni smjer?
Odrastao sam na popu. Obje su pop. Na prvoj pjesmi s Anandom Đuranović i Devinom Jurajem. Producent je Srđan Sekulović Skansi. Spot smo snimali u Gradu, posvuda, baš je lijepo ispalo, ljetna je pjesma bila, gdje ćeš bolje nego kod nas? A za drugu sam pjesmu tekst napisao ja, s glazbom mi je pomogla Ananda Đuranović, a producent je ponovno bio Srđan Sekulović Skansi.
Možemo li očekivati još autorskih pjesama u budućnosti?
Sigurno! Imam zapravo puno pjesama, jako me često uhvati inspiracija da nešto pišem, tako da će ih sigurno biti.
Kreativni ste, pa tako vaši interesi uključuju i fotografiju.
Obožavam fotkati, snimati, plesati, glumiti, svašta nešto! (smijeh)
Kad gledate budućnost, na što bi ste se od svega nabrojanog htjeli usmjeriti?
Na glazbu! Stvarno bih volio staviti fokus na nju, ako bih već morao birati samo jednu stvar.
Što mislite, koliko bi vam se brzo to moglo i ostvariti?
Korak po korak. Najteži je početak, ali kad jednom uđeš u to, barem ja to tako gledam, onda ide svojim tokom. Već znaš kako cijeli proces izgleda, pa ti je lakše.
Koliko je teško kombinirati bavljenje glazbom i završetak srednje škole?
Nije jednostavno, ali trudim se. Kad nešto voliš, uvijek pronađeš i vrijeme i način. Dosta sam prisutan i na društvenim mrežama. Uvijek nastojim širiti pozitivu i uljepšavati ljudima dan. Nažalost, danas su pogotovo društvene mreže pune toksičnosti i ružnih komentara. Previše negativnosti danas, gdje god dođeš. Ma daj, bježi! (smijeh) Uvijek mi je drago kad mi netko napiše da sam mu uljepšao dan nekom mojom objavom.
S obzirom na to da ste četvrti srednje, čekaju vas važne odluke. Planirate li se samo posvetiti glazbi?
Upisat ću fakultet jer je važno obrazovanje. Glazba će ipak biti u fokusu, nema zapostavljanja, kad sam krenuo, nema stajanja ni odustajanja. Još uvijek ne znam što ću upisati, još važem, skontat ću. (smijeh)
Što se tiče glazbenih uzora i preferencija, koga biste izdvojili?
Ariana Grande mi je najdraža. Baš mi je glazbeni uzor, bio sam dva puta na njenom koncertu. Slušam je već godinama i jako mi je draga. Generalno glazbu slušam prema osjećaju. Sve ovisi o tome. Danas ima jako puno umjetnika, pjevača generalno, kod nas također. Baš ih ima jako dobrih. Od naših bi izdvojio Miach, njen stil mi je super, dance. Nika Turković mi se sviđa, kao i Nina Badrić. Super su mi i Jinxi, oni su mi svaki drugi dan na playlisti! „Oriđiđi“ su, pa mi se jako sviđaju. Volim slušati različite stilove, super mi je kad netko ima svoj, specifičan stil, a i sam težim tome.
Je li vam se možda netko od poznatih osoba javio nakon što ste objavili pjesmu?
Naravno, čim nešto javno objaviš, svima je dostupno. Jako je puno dobrih komentara i poruka bilo. Super je kad ti netko tko se time bavi javi i kaže – dobro je to što radiš. To je sve dobra inspiracija za dalje.
A kako naši sugrađani reagiraju, je li vam tko što dobacio na ulici?
Jest, jest! Šetao sam psa, pa mi se netko zaderao: „Bravo, samo tako naprijed!“ Ne očekuješ, ali stvarno mislim da su me jako lijepo podržali i hvala svima puno na to.
Imaju li profesori razumijevanja?
Imaju, na maturalnoj su mi premijerno pustili pjesmu. Svi su pljeskali i baš je bilo predivno. Svi su super, profesori, razred, ravnatelj, razrednik… Svi su mi velika podrška!
Možemo li u budućnosti očekivati možda neki koncert?
Nadam se da da. Volio bih uskoro početi nastupati uživo.
Gdje bi vam bio san nastupiti?
Uh, dobro pitanje! Ovo ljeto idem na Sziget u Budimpeštu, to mi je prvi put da idem na veći glazbeni festival. Možda na njemu jednog dana, to bi bilo fora!
