Raskošna uskrsna jaja na dubrovačkim stolovima svake godine blagdan čine ljepšim. Košare su pune šarenih jaja obojanih u raznim tehnikama – od klasičnih, modernih do tradicionalnih… Ali uskrsna jaja Joza Violića iz Sustjepana imaju doista poseban, prepoznatljiv potpis. Već na prvi pogled vidi se kako nije riječ o običnim uskrsnim jajima, jer kada ih Jozo uzme u ruke pretvaraju se u mala umjetnička djela. Najprije ih oboji prirodnim bojama, a zatim uz pomoć skalpela strpljivo struže površinu ljuske stvarajući nježne motive od cvjetnih ornamenata do vjerskih prizora. Tako nastaju jedinstvena uskrsna jaja koja Dubrovčani rado kupuju kako bi njima ukrasili svoje blagdanske trpeze za Uskrs.
Posjetili smo gospara Joza, umirovljenog električara, u njegovu domu u Sustjepanu gdje se nalazi i njegova mala radionica u sklopu obiteljske kuće. Ondje, među bojama, alatima i brojnim gotovim radovima, nastaju ne samo ukrašena jaja nego i makete brodova od šperploče, replike dubrovačkih fontana te slike. Iako je cijeli radni vijek proveo kao električar, umjetnost ga nikada nije napustila, a danas mu, uz skromnu mirovinu, postaje i lijep dodatni izvor prihoda.
SVE JE KRENULO SLUČAJNO
„Počeo sam ukrašavati jaja 1995. godine sasvim slučajno, kao i sve u životu. Bio sam kod nevjeste koja je ‘mastila’ jaja umjetnom bojom i kupila je neke plastične sličice koje je željela nalijepiti na njih, ali nije uspijevala jer su bila tvrđa. Ja sam uzeo jedno jaje dok je ona kuhala kavu i skalpelom strugao po njemu i tako, malo po malo, nacrtao tratinčicu. Kada sam joj pokazao taj rad bila je oduševljena pa sam tako i nastavio to raditi. U početku mi je najdraže bilo raditi cvijeće, a kasnije sam se usavršio s vjerskim motivima poput križa, srca Isusova…“, kazao nam je Jozo kojemu treba oko sat vremena za stvaranje ovih umjetničkih dijela zbog čega je cijena uskrsnih jaja koje on stvara prilično visoka. No, kvaliteta i doživljaj doista opravdavaju ovu cijenu pa Jozo ističe kako vrijedi svaki posao za koji treba vremena i truda.
Upravo je vrijeme ono što je u stvaranju umjetničkih dijela za njega najvažnije.
„Faktor vremena morate zaboraviti. Ovo je osjetljivo i ne može se brzati. Najgore mi je kad me netko prekine pa zbog toga ostavim mobitel u drugu sobu i onda u miru radim. Uvijek me netko zove i traži za nešto, a nitko ne zove na janjetinu“, kroz smijeh nam govori 71-godišnji Jozo Violić koji stvara umjetnička djela u svoj radionici dok mu u pozadini glazba svira. Kaže kako sluša sve dok radi, od radija do raznih žanrova – klapa, dalmatinskih pjesama, sevdalinki, zabavne glazbe…
Govori nam kako je njegova tehnika oslikavanja jaja originalna ideja.
„To je moj patent. Ali jedan mi je čovjek kazao da je vidio jednu časnu sestru kako to radi s nožem. Ja sam rekao da je vjerojatno došla na ideju kao što sam i ja. I Tesla je slučajno otkrio struju. Sve je to slučajno samo je pitanje gdje će to čovjeka dovesti“, govori gospar Jozo.
Prisjetio se Muke Isusove koju je jedne godine na jajima oslikao. Radio to na 40 jaja i naplatio oko tisuću kuna.
„Gospođa koja je to naručila malo se iznenadila s cijenom, ali rekao sam da je tu bilo posla za tri i po’ dana“, otkriva Jozo.
Opisao je kako nastaju ova umjetnička uskrsna jaja.
LJUDI SU ODUŠEVLJENI
„Jaja moraju biti svježa. Prvo ih obojam prirodnim bojama i onda kada su gotova radim bijele linije. To je obratna tehnika od one na bijelom papiru gdje se oslikavaju tamne crte, a svijetla površina ostaje. U ovoj tehnici radim s tamnom pozadinom, a crte su svijetle. Ne smije se faliti, ako se pogriješi gotovo je. Slike nastaju struganjem oštrim predmetom poput skalpela, ali ja sad imam jednu mašinicu pa sam se modernizirao i lakše mi je. Na vrijeme treba zaboraviti, ja tu lijepo sjednem i lagano uz pivicu radim“, opisuje Jozo svoje trenutke relaksacije.
Za cvjetne motive mu treba oko 30 do 40 minuta, a za složenije i više. Ove godine oslikat će oko 40-50 jaja. Inspiracija, kao i za svakog umjetnika, u ovom poslu za Joza je ključna.
„Nije lako uvijek imati inspiraciju. Ako ne znaš crtati, nemoj se ni upuštati u ovo. Važno je imati laku ruku jer kora jajeta je tanka i lako puca. Ovo nije jednostavno i radim kad me uhvati u momentu jer se to iznutra osjeća“, kazuje ovaj nesuđeni profesionalni umjetnik koji je u mirovini ozbiljnije prigrlio svoju staru ljubav jer ima više vremena.
„Kada sam 70-ih godina završio osnovnu školu upisao sam Primijenjenu školu u Splitu, odsjek modelarstvo. Kako se meni nitko u obitelji nije bavio umjetnošću, ćaća je rekao – Kakvo penganje i te igrarije, nema tu kruha, završi ti zanat. Tako sam završio za električara i postavljao instalacije po cijeloj Jugoslaviji, jedino nisam išao raditi u Sloveniju. Zbog takvog posla nisam mogao ići ni na Linđa ni glumiti u amaterskom teatru, ali sam zato puno slikao, pravio makete i figure jer me to opušta. Danas s veseljem radim taj posao, a i dobro mi dođe zarada sa strane jer mirovina je mala“, izjavio je Jozo Violić, 71-godišnji gospar iz Sustjepana koji ima „zlatne ruke“.
