Na svom olimpijskom debiju najmlađa država na svijetu, rođena 2011., pobijedila je Portoriko, svladavši ljutnju na sudansku himnu prije početka. Remek-djelo koje nosi mnoge potpise, od Denga do Iveya
“Afrički igrač”. Nema ničeg iritantnijeg. Ali jeste li ikada čuli za nekog Talijana, Francuza ili Španjolca koji se naziva “europskim igračem”? U njemu je sadržana sva nebriga, čak i pred provincijalizmom i načinom razmišljanja koji nas navodi da one koji dolaze s „mračnog kontinenta“ smatramo djecom manjeg boga, što je još jedna definicija koja – ne želeći prelaziti u recentni ekstremizam političke korektnosti – treba ukinuti. Pa kad se košarkaška reprezentacija Južnog Sudana ponosno postrojila na igralištu za svoj povijesni olimpijski debi, a iz zvučnika stadiona Pierre-Mauroy u Villeneuve-d’Ascqu, predgrađu Lillea umjesto njihovog, začule su se note sudanske himne , “South Sudan Oyee!”, veo tuge pao je preko dvanaest heroja Jube.
