„Uz uobičajene reakcije s ciljem uvođenja reda u prostoru, trebalo je koji put i dodatnog iskustva, znanja i mudrosti u rješavanju više i manje složenih i postojanih slučajeva, poput uklanjanja ruševine bivšeg restorana ”Putnik”, zatim ostavljenih strojeva-bagera na blokadi dijela ceste u Diklu ili završnog uklanjanja ”Ledane”, kao i nelegalnih štekata na Kalelargi.”
Dok sam čitao ovaj ulomak iz kratke hagiografije Robertina Dujele u Zadarskom listu, inače aktualnog pročelnika gradskog komunalnog odjela i aktualnog kandidata HDZ-a za zamjenika župana, na pamet mi je palo da će za dva mjeseca napuniti tri godine od smrti mladog Seana Brogana u padu s bedema u Perivoju kraljice Jelene Madijevke.
Istražujući okolnosti i uzroke te nepotrebne smrti, Zadarski.hr je tijekom nekoliko mjeseci razotkrio brojne nezakonitosti u radu noćnog kluba ”Ledana” koje su dovele do njegovog zatvaranja i kaznenih prijava protiv jednog od dvojice suvlasnika. Pritom smo razotkrili i nevjerojatnu indolenciju raznoraznih gradskih službi kojima je ”Ledana” najmanje deset godina, ako ne od prvog dana, pod nosom radila nelegalno, na štetu grada, građana i gradskih tvrtki. No cijelo to vrijeme i gradske tvrtke i gradske službe bile su na usluzi ”Ledani” kao iznimnom sadržaju kakvog turistički Zadar treba imati, zbog čega su je čak i nagrađivali.
Problem s Dujelinom izjavom je u činjenici da je on šef komunalne službe postao dolaskom Dukića 2017., iste godine kada je gradski vijećnik Mladen Malta prvi put ukazao na očiti nerazmjer između javne površine koju ”Ledana” u povijesnom parku koristi i onog kojega plaća. Ukazao je na ustaljenu praksu zadarskih ugostitelja i nezakonito korištenje javnih površina od kojih se počelo odmotavati klupko skandaloznih otkrića za koja se u gradskom pogovoru znalo od samog početka. Kao što je povezanost vlasnika s HDZ-om i gradskim moćnicima, nevjerojatnih računa za vodu, nedostatka minimalnih uvjeta za ugosititeljsku djelatnost, uzurpirane javne površine, krivotvorenja dokumentacije…
Spominjanjem “završnog uklanjanja” sada u kampanji, Dujela želi zapravo prisvojiti dio zasluga za zatvaranje ”Ledane”, kao da je nakon naših otkrića imao nekog izbora nego pomesti smeće kojeg su njegov odjel i druge gradske službe godinama gomilale na najatraktivnijem dijelu Poluotoka. I nije samo Dujelin odjel tu zakazao, zakazale su i neke državne službe, poput konzervatora i inspektorata, ali kad se mediji nečega uhvate, onda se svima naglo oči otvore i krenu nešto raditi ne bi li stvorili dojam da ipak nisu niškoristi, odnosno da prate medijske objave.
A u praćenju medijskih objava Dujela je izgradio dobar dio svog imidža ”katice za sve”, kako mu tepa novinarka, „kojeg i kolege i građani nazivaju dobrim duhom hodnika Gradske uprave”, „koji je dostupan 24 sata dnevno i uvijek spreman na konkretan odgovor i promptnu reakciju”, a koji je „sada kandidat za dožupana Zadarske županije”, pa poentira: „Dujela je sada spreman prenijeti svoje iskustvo i energiju na širu razinu, ne zaboravljajući pritom svoju temeljnu vrijednost i misao vodilju, a to je – posvećenost ljudima i zajednici.”
Izvucite maramice za suze radosnice. Dujela odlazi iz Grada, ali odlazi u Županiju, da bi svima nama bilo još bolje. Takva žrtva zaslužuje crkvenu komemoraciju uz zvuke Beethovenove ”Ode radosti”.
Kad mediji gradske službenike prikazuju kao hibrida Supermena i Robin Hooda, možemo biti sigurni da je ”katica za sve” preveslala i novinare i stvarnost. Dujela nije jedini koji dobro razumije prirodu današnjih medija i koji s novinarima održava dobre odnose jer zna da ono što nije bilo u medijima, nije se ni dogodilo. Novinari ga zato vole jer je s njim lako surađivati, ali iza te suradljivosti stoji strategija pravljenja novinara korisnim budalama. Njihovu informiranost o komunalnim problemima koristi kako bi ostavio dojam komunalnog superjunaka koji vatrogasnim mjerama održava život u gradu. Jer danas je percepcija sve, pa i u komunalnim poslovima.
Naravno da je u osam godina Dujela stigao nešto napraviti, siguran sam da je htio i više i bolje, ali kad danas pročitate Dukićeve izjave iz 2022., dva mjeseca nakon smrtni mladog Britanca, i komunalnu oluju kojom je najavljivao uvođenje reda na Poluotoku, od toga je ostvareno – ništa! Ne samo do iduće sezone, kako je tada obećao, nego do danas, tri godine kasnije. Počevši od ograde u parkovima koji bi sprječavale nove padove i nesreće, pa do reforme parkinga po gradskim četvrtima, revizije zakupa javnih površina, moratorija za nove, označavanja terasa ugostiteljima, redarskih službi na pomorskom dobru…
Medijska percepcija je danas više od pola posla. Zapravo je postala glavni posao. Stvaranje privida da sustav funkcionira. Virtualna komunalna služba. Dujela je u tome jako uspješan. No kad nakon osam godina njegovog mandata pogledamo na što nam liči Kalelarga, javne površine na Poluotoku i po gradskim kvartovima, ceste, nogostupi, zelenilo, rasvjeta, rubnjaci… da ne idemo dalje, vidimo da sustava nema i da se, uz malo ideja i učinkovite organizacije, moglo i više i bolje. Ali to je još jedna ne-tema ovih izbora koju ostavljam za kasnije.
