Dunja Viszmeg i Ana Jukić postigle su velik uspjeh plasmanom u finale Svjetskog prvenstva, ali u finalu nisu odlučile biti samo promatračice. Borile su se svim silama približiti se posadama Rumunjske i Australije, da bi na kraju stigle pete s vremenom 07:22.18.
Kada kažemo da su u finalu stigle pete, ponovit ćemo, ne odaje pravi dojam i vrijednost njihovog nastupa. Kada kažemo da su pete na svijetu, što je točno, ukaže se druga slika. Sjajan rad trenera Ižakovića s ženskim posadama, pokazao se dobitnom kombinacijom još na jednom natjecanju. Dunja i Ana veslale su trke ujednačeno i u finalu pružile svoju najbolju izvedbu i vrijeme.
Pobijedile su u sjajnom finišu veslačice Italije (07:10.77) ispred Uzbkistana (07:12.90) i Australije (07:17.70)
Četverac na pariće Karlo Svirčić, Šime Ravnjak, Petar Hrkać, Roko Mijić koje trenira Zlatko Katušin je 10 posada svijeta. U razgovoru s trenerom postavilo se pitanje hoće li ih uspjeti motivirati za utrku? U startnom dijelu utrke činilo se da nije, da bi finiš pokazao da su itekako motivirani postići što bolji plasman. Odveslali su gotovo 17 sekundi brže od polufinalne utrke! S vremenom 05:58.38 stigli su četvrti iza SAD-a koji je pobijedio u B finalu s 05.54.26.
No, prava pobjeda bila je u čamcu, imeđu ekipe. Vidjeti ih kako čestitaju jedni drugima nakon prolaska kroz cilj, osjetiti njihovo zadovoljstvo, jedinstvenost, spoznaju da je njihov dugotrajan rad nagrađen zadovoljavajućom utrkom i plasmanom, spoznajom da su deseti četverac na pariće u svijetu, razlog je slavlju.
Četverac bez u B finalu stigao je šesti u vremenu 6:28.51. Djelovali su nekako prestrašeno, kao da sumnjaju da će uspjeti izvući utrku, da će ‘puknut’. Usprkos tome, odveslali su svoje najbrže vrijeme na ovom natjecanju. Njihov potencijal kao da se izgubio u pripremnom vremenu. Izgledalo je kao da treba samo jedan kotačić staviti na pravo mjesto i sve bi sjelo na svoje mjesto. Na žalost nije. Izgledno je da vrijeme provedeno na vodi nije sve, već da je neophodno posvetiti još više pažnje onome što se događa izvan toga kao što je trening snage i prehrana sa suplementacijom.
Franka Boc i Ema Božiković odveslale su vrlo dobru trku. Borile su se i nisu gubile priključak. Trudile su se probiti na bolju poziciju, ali su stigle šeste u vremenu 07:23.45. Tri posade, od četvrtog do šestog mjesta ušle su u cilj unutar 2,5 sekunde. Vremena njihovih prethodnih utrka pokazuju slijedeće: u prvoj kvalifikacijskoj trci išle su 07:27.84, u polufinalu su pale na 07:40.98 i u B finalu se digle i odveslale najbržu utrku 07:23. Nekada plasman ne govori sve. Ovaj napredak u brzini, volja, želja, veslanje bez predaje. Odličan posao u B finalu za Boc i Božiković.
Borna Bašić odveslao je odlično u finalu C i stigao treći. Stvarno sjajan nastup, bez kalkulacija, bez straha, neimpresioniran konkurencijom. Čitavu utrku veslao je snažno, odlučno, ne popuštajući niti jedan zaveslaj. U samom finišu upustio se u borbu za drugo mjesto s veslačem Argentine.
Bornino veslanje pokazalo je da se osječka škola scull veslanja nastavlja i da dolaze neki ‘novi klinci’. Pravo je osvježenje gledati ga kako sigurno hvata zaveslaje i daje sve od sebe do zvuka sirene bez obzira na razinu finala u kojem se nalazio. Za njega to nije bilo C, već finale. Bravo Borna!
Prvi je ušao veslač Neutralnih sportaša (07:05.62) drugi je bio skifist Argentine (07:12.75) a treći je stigao naš Borna Bašić u vremenu 07:14.30.
B.K.
