Više od 80 stanovnika trogirskog mjesnog odbora Travarica okupilo se u utorak navečer u Kantunu kulture, ali ne zbog političkog skupa ili predizbornog obećanja. Došli su odlučiti kako će se dio gradskog novca potrošiti u njihovu susjedstvu. Glasovalo se o konkretnim projektima koje su prethodno predložili sami građani, od asfaltiranja ulica do uređenja dječjih igrališta i postavljanja polica za razmjenu knjiga.
Riječ je o nastavku projekta „I tebe se pita!“, kojim Grad Trogir već devetu godinu provodi takozvano participativno budžetiranje. Iza tog pomalo administrativnog naziva krije se jednostavna ideja: stanovnici najbolje poznaju probleme svojih kvartova, pa bi trebali imati mogućnost izravno odlučivati o dijelu novca namijenjenog njihovom rješavanju.
Građani Travarice odabrali pet projekata
Na prvoj ovogodišnjoj javnoj tribini, održanoj u najvećem trogirskom mjesnom odboru, stanovnici su glasovanjem odabrali pet projekata koji bi trebali biti obuhvaćeni gradskim ulaganjima u 2027. godini.
Prema objavi Grada Trogira, riječ je o sljedećim projektima:
- 27.000 eura – nastavak asfaltiranja ulice Put Mulina u dužini od 200 metara i izgradnja ugibališta.
- 3.000 eura – izrada projektne dokumentacije za uređenje ulice Put Mulina, uključujući zelenilo i definiranje parkirališnih mjesta kod pošte.
- 20.000 eura – izrada projektne dokumentacije za uređenje dječjeg igrališta i prostora oko zgrada na Riboli.
- 3.750 eura – proširenje ceste na istočnoj strani križanja Rimskog puta i Puta Mulina kako bi se dva automobila mogla mimoići.
- 2.000 eura – postavljanje polica za razmjenu knjiga u Parku Garagnin i Kantunu kulture.
Važno je razlikovati projekte koji predviđaju izvođenje radova od onih kojima se tek financira izrada projektne dokumentacije. Ipak, zajedničko im je to što su nastali na prijedlog stanovnika i što su upravo oni odlučili koji su im zahvati najpotrebniji.
Trogirski gradonačelnik Ante Bilić nije skrivao zadovoljstvo odazivom.
„Ovo je bila možda najbolja tribina u ovih devet godina, a tek smo počeli! Hvala preko 80 ljudi u Kantunu na sudjelovanju i konstruktivnosti, a malo smo se i nasmijali“, poručio je Bilić na društvenim mrežama.
Što je zapravo participativno budžetiranje?
Participativno budžetiranje model je upravljanja javnim novcem u kojem građani izravno sudjeluju u odlučivanju o raspodjeli dijela gradskog ili općinskog proračuna. Umjesto da sve prioritete određuju isključivo gradska uprava i izabrani predstavnici, dio odluka prepušta se stanovnicima pojedinih naselja.
Postupak je relativno jednostavan. Građani najprije predlažu komunalne zahvate koje smatraju potrebnima, poput uređenja nogostupa, postavljanja javne rasvjete, obnove igrališta ili poboljšanja prometne sigurnosti. Gradske službe zatim provjeravaju jesu li projekti tehnički i financijski izvedivi. Nakon toga organiziraju se javne tribine na kojima stanovnici raspravljaju i glasovanjem određuju prioritete.
Odabrani projekti potom se uvrštavaju u planiranje gradskog proračuna za sljedeću godinu, a gradska uprava preuzima odgovornost za njihovu provedbu.
Ključna razlika u odnosu na uobičajeno prikupljanje prijedloga jest upravo glasovanje građana. Oni nisu samo predlagatelji koji čekaju hoće li gradska vlast prihvatiti njihovu ideju, nego aktivno sudjeluju u određivanju prioriteta.
Takav model može povećati transparentnost trošenja javnog novca, potaknuti stanovnike na sudjelovanje u životu lokalne zajednice i smanjiti udaljenost između građana i gradske uprave.
Trogir je za 2027. godinu namijenio 285.000 eura
Trogir je participativno budžetiranje uveo 2018. godine, kao prvi grad u Dalmaciji koji je pokrenuo takav model izravnog odlučivanja o manjim komunalnim ulaganjima.
Za deveto izdanje projekta „I tebe se pita!“ predviđeno je ukupno 285.000 eura, raspoređenih među svih devet mjesnih odbora. Najveći pojedinačni iznos, 55.000 eura, namijenjen je Travarici, dok je za Čiovo predviđeno 40.000 eura. Ostali mjesni odbori raspolažu iznosima od 25.000 do 30.000 eura.
Ove godine građani su dostavili čak 237 prijedloga za male komunalne projekte. Nakon njihove obrade započele su tribine na kojima se odlučuje što će dobiti prednost u gradskom proračunu za 2027. godinu.
Sljedeća tribina održat će se u srijedu, 21. listopada, u 18 sati na Čiovu, u prostoru KUD-a Kvadrilja. Susreti u preostalim mjesnim odborima nastavljaju se do subote, 24. listopada.
A zašto nešto slično ne bi napravio i Split?
Trogirski primjer otvara zanimljivo pitanje za susjedni Split. Drugi najveći hrvatski grad ima 27 gradskih kotara i sedam mjesnih odbora, odnosno ukupno 34 jedinice mjesne samouprave. Svaka od njih suočava se s nizom svakodnevnih problema, od oštećenih nogostupa i nedostatka parkirališta do neuređenih zelenih površina, dječjih igrališta i slabe javne rasvjete.
Treba naglasiti da i Split već ima mehanizme kojima građani mogu predlagati komunalne zahvate. Primjerice, pojedina kotarska vijeća objavljuju pozive stanovnicima da dostave prijedloge, a za 2026. godinu povećana su decentralizirana sredstva namijenjena gradskim kotarevima i mjesnim odborima.
No, prikupljanje građanskih prijedloga nije isto što i sustavno participativno budžetiranje, u kojem stanovnici javnim glasovanjem odlučuju koji će se projekti financirati iz unaprijed određenog iznosa.
Split bi, primjerice, mogao dio decentraliziranih sredstava ili zaseban dio gradskog proračuna namijeniti projektu u kojem bi stanovnici svakog kotara i mjesnog odbora predlagali zahvate, dobili procjene njihove vrijednosti te na javnim tribinama glasovali o prioritetima.
Takav sustav ne bi zamijenio kotarska vijeća niti gradske institucije, već bi omogućio dodatno uključivanje građana u donošenje odluka koje neposredno utječu na njihov svakodnevni život.
Posebno bi zanimljiv mogao biti za mjesne odbore istočnog dijela Splita, poput Žrnovnice, Srinjina, Sitnog ili Slatina, gdje stanovnici često najbolje znaju koje su manje prometne i komunalne intervencije najhitnije.
Mala ulaganja, ali veliki pomaci u svakodnevnom životu
Participativno budžetiranje ne može riješiti sve probleme jednoga grada. Ne može zamijeniti izgradnju velikih prometnica, škola, vrtića ili drugih strateških objekata. Ali upravo u tome i jest njegova vrijednost: omogućuje da se dio javnog novca usmjeri na male, konkretne projekte koji se ponekad godinama nalaze na popisima neriješenih problema.
Stanovnicima neke ulice možda je najvažnije urediti opasan zavoj, drugima postaviti nekoliko klupa, a trećima obnoviti zapušteno igralište. Takvi zahvati ne moraju biti financijski veliki da bi značajno poboljšali život u susjedstvu.
Trogir je pokazao da se ovaj model može provoditi kontinuirano, a odaziv više od 80 ljudi na prvu ovogodišnju tribinu potvrđuje da među građanima postoji interes za izravno sudjelovanje u odlučivanju.
Možda je zato najzanimljivije pitanje koje se nakon trogirske tribine nameće upravo ono upućeno Splitu: ako građani Trogira mogu glasovati o tome kako će se potrošiti dio gradskog novca, zašto istu mogućnost ne bi dobili i Splićani?
Moja reakcija na članak je…

