THormuški tjesnac ponovno je postao žarište rastućih napetosti koje uključuju Iran, SAD i Izrael, s energetskim tržištima koja oštro reagiraju na mogućnost poremećaja duž jedne od najvažnijih svjetskih pomorskih ruta.
Iran je privremeno ograničio dijelove tjesnaca tijekom vježbi bojeve vatre prošlog utorka, opisujući taj potez kao sigurnosnu mjeru. Bila je to rijetka obustava aktivnosti i uslijedila je usred pojačanih trvenja sa SAD-om nakon upozorenja predsjednika Donalda Trumpa da bi se mogla poduzeti vojna akcija zbog nuklearnog programa Teherana.
Najveći ratni brod na svijetu, nosač zrakoplova USS Gerald R Ford, također je krenuo prema Bliskom istoku u sklopu najvećeg američkog vojnog nagomilavanja od invazije na Irak 2003. godine.
Tjesnac povezuje Perzijski zaljev s Arapskim morem. Sadrži dva plovna puta, svaki širok gotovo dvije milje i odvojen tampon zonom, a svaki mjesec njime prolazi oko 3000 brodova.
Bridget Payne, voditeljica prognoze nafte i plina u Oxford Economicsu u Ujedinjenom Kraljevstvu, kaže da je tjesnac i dalje “jedna od najvažnijih energetskih točaka u svijetu”.
“Oko četvrtina pomorske nafte i petina globalnih isporuka LNG-a prolazi kroz njega, uglavnom od proizvođača iz Zaljeva do Azije, a većina dobavljača iz Zaljeva nema alternativnu pomorsku rutu za izvoz”, kaže ona. The Independent.
Payne kaže da Saudijska Arabija i UAE mogu zaobići tjesnac naftovodima, “ali zajedno mogu preusmjeriti samo oko tri milijuna barela sirove nafte dnevno”. Otprilike pet puta veći volumen obično prolazi tjesnacem.
“Rizik LNG-a još je akutniji”, kaže ona. “Katar je drugi najveći svjetski izvoznik LNG-a, a sav njegov izvoz LNG-a prolazi kroz Hormuz bez alternativne rute. Svaki prekid brzo bi smanjio opskrbu, kako u Aziji tako i šire jer se kupci natječu za raspoložive terete.”
Ova opasnost potaknula je nekoliko zemalja, uključujući Kinu, da pozovu na deeskalaciju.
“Persijski zaljev i obližnje vode važna su ruta za međunarodnu trgovinu robom i energijom”, rekao je glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Guo Jiakun.
“Očuvanje regije sigurnom i stabilnom služi zajedničkim interesima međunarodne zajednice.”
Peking je, dodao je, bio “spreman pojačati komunikaciju s Iranom i drugim relevantnim stranama kako bi nastavio igrati konstruktivnu ulogu za deeskalaciju”.
Američki državni tajnik Marco Rubio u međuvremenu je upozorio da bi zatvaranje tjesnaca bila “još jedna užasna pogreška” s iranske strane.
“To je ekonomsko samoubojstvo ako to rade, a mi zadržavamo mogućnosti da se nosimo s tim”, rekao je. “Bila bi to golema eskalacija koja bi zavrijedila odgovor.”
Britanski ministar vanjskih poslova David Lammy također je rekao da bi bila pogreška blokirati tjesnac, dok je visoka predstavnica EU za vanjsku politiku Kaja Kallas to opisala kao “izuzetno opasno i nije dobro ni za koga”.
Payne napominje da je trenutna faza napetosti drugačija. “Ono što je drugačije ovaj put je rizik od eskalacije uz domaće nemire, što povećava šansu da režim osjeća da je njegov opstanak u pitanju”, kaže ona. “Ako dođe do te točke, Iran bi mogao biti spremniji prihvatiti opcije koje su za njega skupe, uključujući ugrožavanje vlastitog izvoza i narušavanje odnosa sa susjedima i ključnim trgovinskim partnerima prekidanjem prometa kroz tjesnac.”
Dr. Mudassir Qamar, izvanredni profesor na Sveučilištu Jawaharlal Nehru u Delhiju kaže da vojno jačanje SAD-a i vojne vježbe Irana “naglašavaju da situacija može poprimiti smrtonosni zaokret ako tekući pregovori između Irana i SAD-a ne uspiju postići sporazum”.
“SAD je u nekoliko navrata izjavio da bi Iran trebao pristati na dogovor i zaustaviti nuklearno obogaćivanje te okončati svoju potragu za nuklearnim oružjem”, ističe dr. Qamar. “Ovo je dovelo Iran u izuzetno tešku situaciju sa samo jednim putem za izbjegavanje vojnog sukoba. Ovo je doista opasno.”
Dok se iranske prijetnje zatvaranjem tjesnaca uglavnom vide kao strateško signaliziranje, Payne upozorava da je “to vjerodostojno signaliziranje jer Iran ne mora ‘zatvoriti’ tjesnac da bi imao utjecaj”.
“Uvjerojatnija operativna namjera je pokazati da može poremetiti tokove na kliznoj ljestvici, putem smetnji, ometanja, lažiranja, uznemiravanja ili selektivnih radnji koje povećavaju troškove osiguranja i dostave i odvraćaju dio prometa”, objašnjava ona. “Ta vrsta djelomičnog poremećaja može brzo pokrenuti tržišta bez ekonomskog i političkog povratnog udarca trajnog, potpunog zatvaranja.”
Prema podacima i analitičkoj tvrtki Kpler, takav će potez ostaviti Aziju uzdrmanom.
Muyu Xu, viši istraživački analitičar u Kpleru, priča The Independent da sirova nafta i kondenzat teče kroz tjesnac trenutno oko 15 milijuna barela dnevno, s rafiniranim proizvodima koji dodaju otprilike 3,3 milijuna barela.
“Otprilike 85 posto tih količina namijenjeno je azijskim tržištima”, napominje Xu.
Gotovo 57 posto kineskog pomorskog uvoza sirove nafte dolazi s Bliskog istoka, 46 posto iz Indije, 93 posto iz Japana i 70 posto iz Južne Koreje, pokazuju podaci Kplera.
Ista je priča s izloženošću LNG-u, s otprilike 27 posto azijskog uvoza koji prolazi kroz Hormuz.
Azijska gospodarstva s visokom ovisnošću o uvezenoj sirovoj nafti i ograničenim rezervama zaliha – poput Indije, Vijetnama i Tajlanda – doživjet će trenutačni stres u opskrbi u slučaju čak i dvotjednog prekida.
“Tržište bi trebalo biti i jest zabrinuto zbog sukoba između Irana i SAD-a”, tvrdi vodeći istraživački analitičar Kplera Cairan Tyler. “Samo na Iran otpada nešto manje od osam posto globalnih zaliha LPG-a u vodi. Štoviše, 27 posto globalnih tokova LPG-a prolazi kroz Hormuški tjesnac. Kao takvo, bilo kakvo dugotrajno zatvaranje tjesnaca ili brodovlasnici koji inzistiraju da brodovi ne ulaze u regiju značajno bi smanjili opskrbu LPG-om u Aziji.”
Izvoznici iz Zaljeva poput Iraka, Kuvajta i Katara ostaju strukturno ovisni o tjesnacu, dok Saudijska Arabija i UAE mogu djelomično preusmjeriti izvoz preko cjevovoda.
Prema Kpleru, sedam milijuna barela dnevno može se preusmjeriti kroz postojeću alternativnu infrastrukturu, pod pretpostavkom pune operativne dostupnosti i bez sekundarnih uskih grla, ostavljajući oko 8 milijuna barela dnevno zaglavljenima u scenariju potpunog zatvaranja.
To znači da iako se sirova nafta može preusmjeriti preko cjevovoda koji zaobilaze tjesnac, a mala količina može se prebaciti kroz različite luke, sveukupni opseg preusmjeravanja tokova je skroman u usporedbi s količinama koje obično prolaze kroz tjesnac.
“Godišnja vrijednost sirove nafte koja prolazi tjesnacem je otprilike 375 milijardi dolara”, dodaje Xu, na temelju prosječnih referentnih cijena u Dubaiju za 2025., naglašavajući ekonomsku veličinu bilo kakvog poremećaja.
Payne napominje da će čak i mali poremećaji proizvesti prevelike učinke.
“Čak i djelomični prekid može brzo smanjiti brzu opskrbu i podići cijene putem viših vozarina, osiguranja i kašnjenja”, kaže ona. “To je strateški važno za plin: prekid bi izravno ugrozio katarski izvoz LNG-a. Katar je glavni dobavljač LNG-a za Aziju, tako da bi bilo kakav prekid brzo smanjio opskrbu, prvo u Aziji, a zatim i šire kroz globalnu konkurenciju za teret.”
Dok međunarodno pomorsko pravo štiti tranzit kroz strateške plovne putove, svako namjerno ometanje riskira da bude protumačeno kao ratni čin. Međutim, stručnjaci primjećuju da vjerojatna strategija Teherana ostaje kalibrirano signaliziranje, a ne potpuno zatvaranje.
“Iran ima vojnu sposobnost da poremeti, pa čak i zatvori Hormuški tjesnac, i može to iskoristiti kao vojni manevar za vršenje pritiska na SAD u slučaju da izbije rat”, kaže dr. Qamar. “Međutim, Iran vjerojatno neće koristiti zatvaranje tjesnaca kao prvi potez za izbjegavanje sukoba.”
