Dubrovačka gradska vijećnica Centra, Viktorija Knežević, iznijela je prijedlog da tvrtka Vodovod Dubrovnik d.o.o. preuzme kompletnu organizaciju izvođenja kućnih priključaka na novoizgrađenu kanalizacijsku mrežu iz projekta Aglomeracije. Model bi funkcionirao po načelu „ključ u ruke“, a za socijalno ugrožena kućanstva predviđalo bi se i gradsko sufinanciranje. Iako je kanalizacijska infrastruktura nakon dugog niza godina napokon napravljena u brojnim dijelovima grada, velik broj građana i dalje se ne uspijeva spojiti na sustav – ne samo zbog troškova, nego i zbog manjka dostupnih izvođača. Dubrovčani, kako Knežević ističe, danas teže pronalaze majstora za vodu i kanalizaciju nego vrhunskog medicinskog stručnjaka.
„Ljudi su konačno dočekali kanalizaciju, ali sada su prepušteni sami sebi – moraju tražiti majstore, organizirati iskope i rješavati tehničke detalje. Takav pristup nije pravedan ni učinkovit. Zato predlažem da Vodovod preuzme taj posao sustavno, kvart po kvart, kao javnu uslugu“, rekla je Knežević, upozorivši da je temeljni problem u tome što je mreža završena, a priključci stoje.
Trenutačno građani sami moraju angažirati izvođača koji će iskopati kanal od ulice do kuće, postaviti cijevi i, ako se nalaze ispod razine cjevovoda, ugraditi posebne pumpe. To u praksi znači visoke pojedinačne troškove, duge rokove i odustajanje dijela stanovništva od priključenja. Posljedica je da mnoge septičke jame ostaju u upotrebi, unatoč tome što je javni sustav izgrađen europskim sredstvima, čime se dovodi u pitanje zaštita okoliša, zdravlje stanovništva i ciljevi EU projekta.
Knežević naglašava da predloženi model nije nikakva novost – slična rješenja već postoje u nekoliko hrvatskih gradova i u brojnim državama Europske unije. Dubrovniku predlaže organizaciju rada „po kvartovima“ i nekoliko ključnih elemenata: jasan operativni plan, standardizirane troškovnike, definirane financijske modele te izvođenje radova isključivo preko Vodovoda Dubrovnik, uz vanjske izvođače samo kada je to tehnički nužno.
Prema njenom prijedlogu, Grad i Vodovod bi na početku razdoblja objavili kartu s kalendarom izvođenja radova po kotarima i naseljima, dok bi se za svaku ulicu odredio rok za prijave. Svi prijavljeni priključci u pojedinoj ulici izvodili bi se u jednom zahvatu – od kopanja do sanacije terena – što bi smanjilo troškove i ubrzalo postupak. Standardizirani troškovnik po metru i vrsti podloge te jasno definiran rok izvršenja (SLA) omogućili bi građanima transparentnost i predvidljivost.
Financiranje privatnog dijela priključka predviđeno je kroz dva modela. Za ranjive skupine i prioritetne zone Grad bi mogao sufinancirati cijeli ili dio troška, pri čemu bi uplata išla izravno Vodovodu, a korisnik bi eventualni vlastiti dio mogao platiti obročno. Za ostale građane trošak bi se podmirivao u cijelosti, također uplatom Vodovodu, koji bi zatim koordinirao sve radove.
Kako bi se izbjegle improvizacije i nepreglednost, Knežević predlaže i redovitu, mjesečnu objavu ključnih pokazatelja: broj novih priključaka i ugašenih septičkih jama, postotak priključenosti po kotarima, prosječan rok izvođenja od prijave te javno dostupnu kartu s označenim obavljenim i najavljenim ulicama.
„Ovo nije tema za još jednu raspravu koja će završiti konstatacijom da ‘nešto treba napraviti’. Pozivam Grad Dubrovnik i Vodovod da u najkraćem roku izrade konkretan operativni plan s rokovima, troškovnikom i jasnim kriterijima sufinanciranja. Ako Zagreb, Fužine, Kaptol i drugi mogu organizirati da komunalno poduzeće radi priključke u javnom interesu, ne vidim zašto Dubrovnik ne bi bio među primjerima dobre prakse“, zaključila je Knežević.
Moja reakcija na članak je…
