Čudo je vezano uz odlazak ministra Piletića i apsolutna je novost u Vladinoj kadrovskoj, točnije, Plenkijevoj kadrovskoj politici. Ako je vjerovati dostupnim informacijama, ma kako nevjerojatno zvučalo, živa je istina da Piletić nije pod mjerama. Nije pod mjerama ni Uskoka, ni europskog tužiteljstva, a kamoli našeg Državnog odvjetništva, što ga, ako nisam falila, čini prvim ministrom koji odlazi bez prijetnje istrage ili, Bože mi ‘prosti, uhićenja. I to je fenomenalna vijest. Možemo mi sad lamentirati o njegovoj sposobnosti ili nesposobnosti, pa i opravdanom bijesu građana koji su godinama čekali ispunjavanje prava na inkluzivni dodatak. Ta priča s inkluzivnim dodatkom povlačila se neriješena godinama, ali, kako se čini, to je jedina mjera koja je sustavno napravljena u njegovom ministarstvu. Zavlačenjem rješavanja tog problema, sasvim logično i prirodno se smanjivao broj onih kojima to pravo pripada. Što se može? To je viša sila, morali su poći Bogu na istinu. Ipak, tim načinom, kako se čini, više nije moglo, što je Plenki skontao.
Takav sustav gotovo je odlično funkcionirao, sve dok se nije čudom dogodio glas građana. Ne povremen, pojedinačan i tih, na kakav smo navikli, nego opasno masovan. Naučili smo kako se od ministara ni ne očekuje stvarna efikasnost i rješavanje problema, nego poslušnost. I to je dosad sasvim mirno i lagodno funkcioniralo. Nitko zbog lošeg rada nije smijenjen, osim onih koje se ‘moralo’ jer su pod istragama ili uhićeni. Što se Plenkiju odjednom dogodilo?! Kako god, dolazi nam novi ministar Ružić, dosadašnji ravnatelj KBC-a Rijeka, vrsni liječnik koji bi sigurno bio kvalitetniji ministar zdravstva od sadašnje ministrice, ali i znanosti i školstva, sporta i čega već, koji je pod umornim i nezainteresiranim Fuksom. Navodno je Plenki s Ružićem upravo to Ministarstvo i dogovarao, ali vrag ne spava. Preusmjerio ga je na socijalu. Stranačka poslušnost je iznad želja, znanja i sposobnosti, pa je Ružić prihvatio socijalu, s kojom se u životu nije bavio niti ga je zanimalo, ma koliko vrijedan i sposoban u svojoj struci bio. Uglavnom, kako jedna lasta, koliko god vrijedna i sposobna, ne čini proljeće, poglavito ne u plivanju kad joj je priroda letenje, sve je tako kako je. Upravo se svi sadašnji ministri na čelu s Plenkijem natječu u hvaljenju Piletića. Slušam ih koliko ga hvale i, vrag me odnio, nikako ne kontam zašto takav genijalni ministar odlazi.
Jedan drugi, isto genijalni ministar, onaj gospodarstva iz DP-ove kvote Šušnjar, oštro je demantirao priče o tome kako će Vlada dopustiti rad nedjeljom malim trgovcima, koji rade u malom obiteljskom poslu. Što se doista činilo logičnom odlukom jer bi njima to osiguralo opstanak i pravo na rad. Ali, ministar Šušnjar takvo očekivanje je odlučno otklonio i objasnio svima nama, pa tako i njima, kako smo mi većinski katolička zemlja i nedjeljom slavimo Gospodina i posvećujemo se obitelji. Nije komentirao zašto to pravo na obitelj imaju samo trgovci, dok ostala zanimanja poput liječnika, ugostitelja, vatrogasaca, policajaca i svih onih ostalih koji rade nedjeljom, nemaju pravo na nedjeljno blagovanje s obitelji. Čini se da su se sve one butige od crevaja i svega ostalog koje mrtvo hladno rade usred Vatikana nedjeljom, odmetnule od Vatikana. Zašto to pape dozvoljavaju, nedokučivo je i našem ministru i hrvatskoj crkvenoj zajednici. Nema druge, nego su se odmetnuli. Ali to je problem poglavara Vatikana, a ne Šušnjara.
U tom smislu, zasad nemamo pojma slaže li se papa Lav s mišljenjem zagrebačkog nadbiskupa Kutleše o slučaju djeteta, koje je nakon gotovo tri godine agonije, dobilo pravo na postojanje. Izjava nadbiskupa Kutleše naprosto je tragično bešćutna. Na stranu to što je dijete nosila surogat majka iz Ukrajine i što je surogat majčinstvo u Hrvatskoj zabranjeno. Ne bez razloga. Ali što bi sad trebalo napraviti, moj nadbiskupe, sa živim i, srećom, zdravim djetetom, koje s biološkim ocem i njegovom suprugom živi već tri godine bez priznatog identiteta, bez prava na dokumente jer ga matičar nije htio upisati u knjigu rođenih, nakon čega slijede svi ostali dokumenti i prava? Od zdravstvene zaštite, vrtića do kasnijeg školovanja. Nadbiskup se zgrozio na odluku Ustavnog suda, kako dijete ima pravo na identitet i sve dokumente što je osnovno ljudsko pravo. Nije Ustavni sud donosio nikakve odluke o legalizaciji surogat majčinstva, nego o legalizaciji identiteta malenog ljudskog bića, Božjeg bića. Svojim istupom nadbiskup Kutleša toliko je daleko otišao od ljubavi, neosuđivanja, pružanja pomoći najpotrebitijim, poglavito onim najmanjima, kao i čuvanjem ljudskog dostojanstva, što je potpuno suprotno od svega onoga što je Isus govorio. Je li to neko novo tumačenje smisla ljubavi i poniznosti o kojoj govori Isus? Ili se kod nadbiskupa Kutleše radi o onom očitom – potpunom nedostatku ljubavi, praštanja, sućuti i osnovne ljudske humanosti?
Maškare nam dohodu i, ma koliko se u osnovi radi o poganskom običaju, prigrljen je kao dio tradicije. U svim životnim problemima, svakodnevnim stresovima dolazi vrijeme maškaranja, ludovanja i puno, puno smijeha. Po definiciji je smisao maškara katarza, dakle, kolektivno pročišćenje kroz smijeh, masku, ludost i ritual. Nakon čega slijedi mirnije i čisto razdoblje korizme. Kako stvari stoje s događanjima, ne samo u nas, nego i u cijelom svijetu, predah kroz smijeh i radost baš nam je svima, ako ni zbog čega, onda zdravlja radi, ali i u svakom drugom smislu, itekako je dobrodošao. Zato u sljedećim danima želim svima nama puno smijeha, uživanje u zanimljivim maskama i radosti, posebno s onim najmanjima. Dajte si gusta i pođite na sva lijepa događanja koja dolaze uz karnevo. Eto vas.
