Riječ je o tekućim kristalnim monomerima (LCM), ključnim sastojcima zaslona koji reguliraju prolazak svjetlosti i omogućuju prikaz slike na modernim ekranima.
Ove su kemikalije toliko široke primjene i toliko su se proširile okolišem da su pronađene u zraku u zatvorenim prostorima, kućnoj prašini i otpadnim vodama koje završavaju u obalnim ekosustavima….
Razna su istraživanja i do sada upućivala na moguće zdravstvene rizike za ljude i vodene organizme, no dosad nije bilo jasno na koji se način te tvari šire kroz morski prehrambeni lanac i koliko utječu na velike predatore, prenosi Euronews.
Poziv na uzbunu
Promjena u shvaćanju nastupila je nakon analize uzoraka tkiva indo-pacifičkih grbavih dupina i pliskavica bez peraja iz Južnog kineskog mora koju je obavio znanstveni tim na čelu s istraživačem Bo Liangom. Tim je istraživao i analizirao masno tkivo, mišići, jetra, bubrezi i mozak životinja i rezultati su ih zapanjili.
U uzorcima je traženo ukupno 62 različita spoja iz skupine LCM-a, a istraživanje, objavljeno u znanstvenom časopisu Environmental Science and Technology, pokazalo je da većinu zabilježene kontaminacije čine četiri kemijska spoja. Najveći dio tih tvari vjerojatno potječe iz televizijskih i računalnih zaslona, dok manji udio dolazi iz pametnih telefona.
Osim u masnom tkivu gdjesu se kemikalije najviše nakupljale, znanstvenici su iste otkrili u mozgu ovih životinja zbog čega su počeli sumnjati na mogući neurotoksični rizik. Pojedini LCM spojevi mogu mijenjati aktivnost gena povezanih s popravkom DNK i diobom stanica u uzorcima stanica dupina, stoga je jedini zaklkjučak bio – nije li vrijeme za strožu regulaciju elektorničkog otpada?
J.T.
